NP Kornati Stanovi, porti i suhozidi

Od dolaska novih kolona (Murteruni, Betinjani i Zaglavci u 17. stoljecu) pa sve do kraja 19. stoljeca, prilike u Kornatima gotovo da se i nisu mijenjale.
Dokumenti o životu na kornatskom kopnu vrlo su oskudni. U to vrijeme izgradene su prve težacke i pastirske nastambe (stanovi) - mali ruralni kompleksi smješteni uz rubove polja u Kornatima. U katastarskim mapama iz 1824.-30. upisano je 187 kolona s domicilnim naseljem Murter. Ti upisi se odnose uglavnom na unutrašnjost otocja (nisu uz more). Medutim, znacajno je istaknuti da se vec 1682. godine u dokumentima prvi put spominje kako Murterini, stanovnici otoka Pašmana i susjednog kopna prave "smetnje" saljskim ribarima. Od tada, sukobi oko prava ribolova u Kornatima sve više su se pojacavali.
Krajem 19. stoljeca, zadarska vlastela kao dotadašnji vlasnici kornatskog kopna - zbog nove agrarne politike u Dalmaciji - nije više bila u stanju placati poreze i namete, pa su sve Kornatske otoke prodali.
Godine 1885. Murterini su kupili otok Žut, a 1896. zajedno s Betinjanima i Zaglavcima i otok Kornat sa svim pripadajucim otocima. Stanovnici otoka Murtera tako su postali vlasnici preko 90 % kornatskog kopna. Saljani su i dalje vodili brigu iskljucivo o moru s obzirom na tradicionalno i pisano pravo na ribolov koju su imali kroz citavu povijest otocja.
Krajem 19. i pocetkom 20. stoljeca gospodarstvo i život u Kornatima dobili su novi znacaj. To je vrijeme najjacih agrarnih aktivnosti. Do tada gotovo iskljucivo pašnjacki krajolik, doživio je najvecu transformaciju u smislu povecanja obradivih površina (broj krcevina i ograda u to se vrijeme udeseterostrucio). U isto vrijeme iznikao je i složeni mozaik suhozidnih ograda, danas jednih od najzanimljivijih kulturnih atrakcija u podrucju parka.
Život se polako iz unutrašnjosti kornatskog kopna selio na obalu.
Porti, naselja u maritimno pogodnijim uvalama, dobili su svoj puni znacaj tek u 20. stoljecu.