NP Kornati Modri Bok: Četverokut modrine

Najveći broj nautičara do Kornata, našeg najvećeg otočkog labirinta, dolazi tijekom ljetnih mjeseci, a tada je svjetla previše, toliko da skriva umjesto da otkriva. Osunčani Kornati, puni golih bijelih reflektirajućih kamenih ploča, oku daju najmanje. Kad sam prvi put uplovio u Modri Bok, valu koja se smjestila u sredini južne strane otoka Kornata, bilo je žarko ljeto negdje oko podne, upitao sam se žmirkajući što se tu može vidjeti. Godinama kasnije, Modrom sam se boku i Kornatima vraćao u drugim, znatno primjerenijim, godišnjim dobima i položajima sunca i shvatio da je ta gola i široka vala idealna za snivanje svete jednostavnosti.
U Modrom boku imate priliku sprijateljiti se s modrinom jer u ovoj uvali koja nam govori da je dubina pod nama taman dostatna za dobro sidrenje i opušteno kupanje, tirkiza nema niti u nijansi. Vala je, izuzev na njenim rubovima, duboka, ali to je, za razliku od one pučinske dubine, neka pitoma domaća i sigurna dubina.
Prije svega, Strižnji rt, punta koja zatvara Modri Bok, dobro štiti tu valu od maestrala, a njene kose obale koje, za razliku od drugih jadranskih vala, ne slijede liniju lijevka, nego je obrubljuju, stvarajući formu otvorena četverokuta, daju osjećaj kao da ste u nekom prostranom plavom dnevnom boravku. Kao dodatno osiguranje pred uvalom nalazi se otočić Bisaga, a zapadno od nje Golić ili Mala Bisaga. Za razliku od Strižnje i Kravljačice, kornatskih uvala koje su mu najbliže, u Modrom boku nema kuća pa boravak u toj uvali nudi sve rjeđu intimnost čija se blagost najviše osjeća pod posebnim svjetlom u rane jutarnje sate i trenutke kad se dan polako pretvara u večer.
Proljeće je posebno lijepo na Kornatima, U Modrom boku u svibnju i travnju modrinu mora i bjelinu kamena nadopunjavaju svježe zelenilo prve vegetacije, ljubičasti nizovi cvijeća i žute linije grmova brnistre. Ali ta čarobna miomirisna slika Modrog Boka nije bez ljudskog diskretnog potpisa; od mora sve do vrha Kornata visoko u brdo proteže se ravna velika gromača, jedna od najvećih koje poznajem. Kurnatari je zovu zid, a njime razdvajaju stada ovaca da se ne izmiješaju. I danas služi svrsi, ali je istodobno spomenik baštine gradnje suhozida koju tek odnedavno pokušavamo zaštititi.
Pentrajući se uza zid možete promotriti Modri bok iz galeblje perspektive i potpunije osvijestiti njegovu kvadraturu pripitomljenog mora. Poželite li se susreta s domaćim svijetom zapamtite da se od Modrog boka do obližnje Strižnje i nešto dalje Kravljačice proteže utabana stazica. No, o ustrajnosti Kurnatara i njihovih povijesnih prečasnika govore i druga svjedočanstva života na Kornatima. Iznad Modrog boka, Strižnje i Kravljačice dva su otočka polja, visoravan Željkovac (Želikovac) s velikim maslinikom, i Tarac, na kojem se nekad nalazio vinograd.
Tamo je Gospa od Tarca (posvećena je Gospi od Pohođenja), a sagrađena je na punti visokoj 58 m. Prizor bijelo oličene crkvice sa samo jednim stablom na kornatskoj goleti spada u moja redovita hodočašća svetoj jednostavnosti. Prve nedjelje u srpnju tamo se održava jedna od najljepših religioznih svetkovina. Stotine brodica s Murtera doplovit će u procesiji kako bi se ljudi zahvalili Gospi za sve svoje uspješne plovidbe kornatskim morem. Crkvica je sagrađena u XII. stoljeću na temeljima starokršćanske bazilike, od koje je ostala samo apsida, dok njena osnova datira u VI. stoljeće u doba bizantske Justinijanove rekonkviste. Sve to pokazuje kako su Kornati samo na prvi pogled „divljina", dok ispod te površne predodžbe stoje duboki slojevi povijesti koje stručnjaci tek trebaju otkriti, a Uprava Nacionalnog parka osmisliti.
O tome govori i Tureta, utvrda nedaleko od Gospe od Tarca. Građena je na razmeđu kasne antike i ranog srednjovjekovlja, u VI. stoljeću, u doba cara Justinijana i služila je za kontrolu plovidbe, tada iznova uspostavljenim, plovnim putem u ovom dijelu Jadrana. Kornatska Tureta dio je većeg sustava bizantskih morskih fortifikacija na Jadranu.

O autoru:
Josip Antić rođen je u Šibeniku pa mu je Šibenski zaljev prvo more u kojem je zaplovio. Kao novinar je radio u brojnim hrvatskim dnevnicima, tjednicima i portalima, izvještavao iz rata i mira, parlamenta i s ulica, a dobar dio godina proveo je i kao urednik. Pamti samo one tekstove i reportaže koje je objavio o moru i s mora, družeći se s ribarima, jedriličarima, mornarima, kalafatima i galebovima. Više od 10 godina bio je urednik nautičkog magazina.
Živi i radi u Zagrebu, a kad može plovi Jadranom.

GDJE PRISTATI