NP Kornati Flora i fauna

KOPNENA FLORA
Iako se flora Kornatskog otočja proučava kec gotovo 200 godina, ona ipak još uvijek nije u potpunosti poznata. Najviše proučavana - vaskularna flora (papratnjače, golosjemenjače i kritosjemenjače) Kornatskog arhipelaga do sada je uključila 537 biljnih taksona, sto čini oko 10% od ukupnog broja zabilježene vaskularne flore na području Hrvatske. Procjena je da u području Kornatskog otočja egzistira oko 700 - 800 biljnih svojti.
U vegetacijsko-fitogeografskom smislu, Kornati pripadaju eumediteranskoj vegetacijskoj zoni mediteransko-litoralnog pojasa mediteranske regije, a fitogeografski pripadaju istočnojadranskom sektoru jadranske provincije. U tom smislu osnovicu klimazonalne šumske vegetacije izgrađuje as. Myrto-Quercetum ilicis, vegetaciju stijenjača as. Phagnalo-Centaureetum ragusinae, a priobalnih grebenjača as. Plantagini-Limonietum cancellati. Veći otoci obrasli su pašnjačkim oblicima vegetacije koja je izrazito siromašna vrstama, jer su tijekom dugog povijesnog razdoblja sume sustavno paljene kako bi se dobile pašnjačke površine.
Kao značajnije biljne vrste ovog područja svakako treba spomenuti dubrovačku zečinu (Centaura ragusina), bijelu supaljku (Corydalis acaulis), pustenasto devesilje (Seseli tomentosum), ilirsku peruniku (Iris illyrica), uskolisni slak (Convolvulus lineatus), drvenastu mljeciku (Euphorbia dendroides), vrste iz porodica kacunovica (Orchidaceae) itd.
Današnja vegetacija mogla bi se svrstati u dvadesetak biljnih zajednica od kojih su neke samo fragmentarno zastupljene. Medju značajnijim zajednicama mogu se navesti:
hazmofitska vegetacija pukotina stijena - zajednica busine i dubrovačke zečine (Phagnalo-Centaureetum ragusinae), kao endemična zajednica vezana za vapnenačke stijene eumediteranskog vegetacijskog pojasa (područje strmaca) s karakterističnom vrstom dubrovačkom zečinom (Centaurea ragusina) kao ilirsko - jadranskim endemom;
halofilna vegetacija vapnenačkih obalnih grebena - zajednica uskolisnog trputca i mrizice (Plantagini-Limonietum cancellati) s karakterističnim vrstama: uskolisni trputac (Plantago holosteum) i rešetkasta mrizica (Limonium cancellatum);
sastojine drvenaste mlječike (Euphorbia dendroides) sa statusom rijetke vrste u Hrvatskoj;
šumska zajednica mirte i crnike (Myrto-Quercetum ilicis) sa svojim degradacijskim stadijima;
vegetacija kamenjarskih pašnjaka, kao najraširenija na kornatskom otočju s zajednicom kovilja i ljekovite kadulje s koštrikom (Stipo-salvietum officinalis brachypodietosum ramosi) - vezana za razmjerno jako degradirane vapnenačke kamenjare i zajednica vlasulje i smilice (Festuco koelerietum splendentis), vezana za površine koje su relativno manje degradirane od prethodne zajednice. Obje zajednice imaju izgled "pustih" kamenjara i nastale su kao krajnji stadij u procesu degradacije šumske vegetacije.
Kopnena vegetacija nedvojbeno je rezultat dugotrajnog (višemilenijskog) prisustva i aktivnosti čovjeka u ovim prostorima.

KOPNENA FAUNA
O fauni kornatskog otočja, nažalost, vrlo malo se zna. Niti jedna skupina kopnene faune nije sustavnije istraživana, a publicirani radovi gotovo da i nepostoje. Na simpoziju o Nacionalnom parku "Kornati" održanom 1995. godine u Murteru, od cjelokupne faune otočja prikazan je jedan jedini prilog i to o kornjašima (Coleoptera). Cak i u tom radu oslikava se problem neistraženosti kopnene faune. Naime, u radu je navedeno kako je prema literaturnim podacima do danas u Kornatima zabilježeno 168 svojti kornjaša, sto je nedvojbeno nedovoljno s obzirom na činjenicu da tih 168 svojti čini tek 4,4% faune kornjaša za koju je utvrdjeno da nastanjuje istočno-jadranske otoke.
Pojedini podaci o fauni otočja stari su gotovo stotinjak godina, dok se neki baziraju na usmenim priopćenjima koje je teško provjeriti ili ih uzeti za ozbiljno. No, u posljednje vrijeme pokrenuli su se pojedini projekti u smislu istraživanja i inventarizacije otočne faune (sove, galebovi, morski vranci, vodozemci, gmazovi, kopneni puževi itd.).
Relativno siromaštvo faune na kopnu (i po broju vrsta i po broju jedinki), neprijeporno je rezultat oskudnog vegetacijskog pokrivača, odnosno prisustva i aktivnosti čovjeka u Kornatima.

MORSKA (BENTOSKA) FLORA
Bentoska flora Nacionalnog parka Kornati (do sada) broji 352 svojte, sto čini oko 52% od ukupnog broja zabilježenih bentoskih svojti u Jadranu (682 svojte) i 3 vrste morskih cvjetnica. Brojem prevladavaju svojte iz odjeljka crvenih algi (Rhodophyta) s 225 svojti, zatim slijede svojte iz odjeljka smedjih algi (Phaeophyta) s 75 svojti i iz odjeljka zelenih algi (Chlorophyta) s 52 svojte. Ovaj odnos broja svojti izmedju crvenih i smedjih algi (R/P količnik) pokazuje da bentoska flora ima umjereno subtropski značaj. Od flornih elemenata u istraženoj flori bentoskih algi, najbolje su zastupljeni atlantski elementi s 123 svojte, zatim mediteranski s 96 svojti, te kozmopolitski i subkozmopolitski elementi s 60 svojti. Do sada je odredjeno 13 jadranskih endema, sto čini 3,6% od ukupno do sada odredbenih bentoskih algi u Kornatima.
Posebna pozornost posvećena je istraživanju posebno zašticene zone podmorja oko otočića Purara, gdje je do sada odredjeno 228 svojti bentoskih alga, sto čini oko 64% od ukupno do sada odredjenih bentoskih algi u nacionalnom parku.
Sto se bioloških resursa NP "Kornati" tiče, moglo bi se sa dosta sigurnosti tvrditi da su biocenoze morskog dna, a naročito njihov florni dio, u daleko najboljem stanju.

MORSKA FAUNA
Vise pozornosti istraživanju morske faune (posebice životnim zajednicama morskog dna i naseljima riba) posvećeno je tek u novije vrijeme. Prema dosadašnjim istraživanjima, utvrdjeno je preko 850 svojti makro i meiofaune. U usporedbi s drugim područjima Jadrana i Sredozemlja, realna je pretpostavka da u akvatoriju Kornatskog otočja živi barem 2500 do 3000 svojti bentoske i pelagicke faune.
Kao primjeri poznavanja brojnosti nekih skupina morske faune, moguće je navesti:
koralji (Anthozoa) - Jadran 56 vrsta, Kornatsko otočje 22 vrste (39% od ukupnog broja u Jadranu),
mekušci (Mollusca) - Jadran 951 vrsta, Kornatsko otočje 177 vrsta (19% od ukupnog broja u Jadranu),
mnogocetinasi (Polychaeta) - Jadran 569 vrsta, Kornatsko otočje 127 vrsta (22% od ukupnog broja u Jadranu),
desetonozni raci (Crustacea-Decapoda) - Jadran 213 vrsta, Kornatsko otočje 55 vrsta (26% od ukupnog broja u Jadranu),
bodljikaši (Echinodermata) - Jadran 103 vrste, Kornatsko otočje 64 vrste (62% od ukupnog broja u Jadranu),
ribe (Pisces) - Jadran 410 vrsta, Kornatsko otočje 160 vrsta (39% od ukupnog broja u Jadranu).
Za dosadasnja istraživanja morske faune Kornatskog arhipelaga moglo bi se reci da su radjena povremeno i neuskladjeno. Ipak, prikupljen je relativno velik broj podataka koji, nažalost, nikada nisu objedinjeni i analizirani. Pelagicki ekosustavi i bentoska mikro i meiofauna ostali su do danas gotovo nepoznati - osim krednjaka (Foraminifera) kojih je pretežito na strmcima vanjskih otoka utvrdjeno oko 150 vrsta.
Nažalost, nedostaju bilo kakvi podaci za neke taksonomske skupine kao npr.: praživotinje (Protozoa) (osim krednjaka - Foraminifera), virnjaci (Turbellaria), oblici (Nematodes), vrpcari (Nemertina), neke redove rakova (Crustacea) itd.
Nedostaju takodjer i podaci o tzv. "manjim" vrstama makrofaune, npr.: obrubnjaci (Hydrozoa), morski puževi (Gastropoda), plivači-kozice (Decapoda-Natantia).
Isto tako nedostaju i podaci o brojnim vrstama morske faune značajne za pelagicki sustav, NR.: planktonski žarnjaci (Cnidaria), rebrasi (Ctenophora), listonosci (Phyllopoda), cetinoceljusti (Chaethognatha), planktonski plastenjaci (Tunicata) i "ihtioplankton", zatim vrste značajne u specifičnim sotanistima bentoskog ekosustava kao sto su fital i sedimentno dno npr.: obrubnjaci (Hydrozoa), oblici (Nematodes), dijelom mnogocetinasi (Polychaeta), ljuskari (Ostracoda), raci (Copepoda-Harpacticoida), rakusci (Amphipoda) i drugo.

Izvor: www.kornati.hr