Vela Luka/isola di Curzola
Vela Luka/isola di Curzola 
Da non perdere a Vela Luka
Vela Luka je mjesto izuzetno nadarenih umjetnika i glazbenika, mjesto tradicije, te vrijednih i svestranih ljudi. Centar za kulturu, koji se smješten u samom središtu mjesta, pored Župne crkve Sv. Josipa, sastoji se od muzeja, galerije i gradske knjižnice, a bogatstvo i raznovrsnost velolučke povijesne, kulturne i umjetničke baštine prezentirana je sa nekoliko vrijednih muzejskih zbirki; arheološka zbirka, međunarodna poklon zbirka crteža, grafike i male skulpture i zbirka drvenih maketa brodova. Međunarodna poklon zbirka nastala je donacijom poznatih domaćih i stranih umjetnika, nakon što je Velu Luku u ljeto 1978 godine pogodio plimni val. Zbirkom dominiraju dvije skulpture Henry Moora koje su ujedno i jedina djela toga renomiranog umjetnika na području Hrvatske.
Drvene makete brodova, ukupno četrdeset i jedna, djelo su pok. Nedjeljka Gugića Kotarca,velolučkog drvorezbara koje je samouki umjetnik desetljećima izrađivao u maslinovu drvu i ostavio svome mjestu i budućim generacijama u naslijeđe.
U atriju Centra za kulturu, kao i na nekoliko lokacija u centru mjesta izložen je i dio mozaik apstraktnih i figuralnih kompozicija nastalih 1968 godine kada je u Veloj Luci održan prvi Međunarodni susret umjetnika.
Vela Luka je i danas mjesto umjetnika, slikara i kipara, pjesnika i pjesme. Ovdje živi i radi tridesetak likovnih amatera, a "najlipša vala na svitu" kako Velu Luku sa ljubavlju nazivaju njeni stanovnici je i rodno mjesto mnogih proslavljenih umjetnika kao što su kipar, slikar i pjesnik Izvor Oreb, pjesnik Danijel Dragojević, pok. akademik Šime Vučetić, kipar Ante Marinović, konceptualni umjetnik Gorki Žuvela, te, nadaleko poznati zabavni pjevači Oliver Dragojević i Jasna Zlokić.
A izvorna dalmatinska pjesma i danas živi i možda najadekvatnije predstavlja duh velolučkog naroda kroz nekoliko domaćih klapa: «Vela Luka», «Ošjak», «Leut» i ostale, mada je ipak najljepše kada se nekolicina najstarijih Velolučana spontano okupi na nekoj od klupa ili kantuna i baš kao nekad, u "staro vrime" zakanta, onako iz duše, za svoju dušu, a na sveopće zadovoljstvo!
Folklorno društvo "Kumpanija" već desetljećima njeguje tradicionalne velolučke plesove: «Mafrina», «Četiri pasa», «Tanac», «Pritilica», «Šega-šega» i posebno atraktivan ples s mačevima - «Ples od boja», poznatiji kao «Kumpanija».
«Kumpanija» je stara viteška igra proizašla iz organizirane narodne vojske, koja je tijekom minulih stoljeća branila otok od raznoraznih napadača i osvajača.
«Kumpanija» je specifična i izvodi se isključivo na otoku Korčuli i to u vrijeme vjerskih i državnih blagdana. Glavni godišnji nastup održava se svake godine, 19. ožujka, na blagdan Sv. Josipa, zaštitnika Vele Luke.
KULTURNI SPOMENICI
Crkva sv. Ivana na Gradini
Crkva sv. Ivana na Gradini po svim je arhitektonskim značajkama nastala u 15. stoljeću. Ovaj iznimno značajan lokalitet za koji je poznato da je bio izgrađen već u pretpovijesti kao ilirska gradina (utvrda), o čemu svjedoči i njegovo do danas sačuvano ime, vjerojatno je imao kontinuitet i u rimsko vrijeme, dakle u prvim stoljećima poslije Krista budući se povoljnim zemljopisnim položajem mogao koristiti kao značajna strateška točka na ovom istaknutom krajnjem zapadnom dijelu otoka. Tu se, uz rustične snažne ostatke pretpovijesnih zidova, nalaze posvuda rasuti ulomci raznovrsne rimske opeke.
Ovo prirodno prelijepo mjesto u razvedenom i slikovitom krajoliku uvala i pošumljenih rtova uokolo Vele Luke bilo je bez dvojbe idealno kako za pretpovijesne i rimske utvrde i osmatračnice, tako i za pustinjački stan o kojemu također govore neki povijesnici i lokalna predaja.
Crkva je smještena u vrhu stožastog poluotoka na proširenoj zaravni u središtu pretpovijesne gradine, pravilno orjentirana na istok-zapad a njen čvrsti volumen skladno se uklapa u bujnim zelenilom obrastao okoliš. Sagrađena je od grubo obrađena kamena te ožbukana. Na jednostavnu pročelju je kameni okvir vrata, uz njega škropionica u obliku rustične školjke. Uz prizemni dio pročelja s obiju strana vrata sagrađena su visoka i široka sjedišta. Trokutno pročelje završava teškim zvonikom na preslicu s otvorom za jedno zvono, u njegovu vrhu je grubo isklesani češer. Na pokrajnjim, debelim zidovima usječen je po jedan gotovo kvadratni prozor, krov sada pokriva crijep i to nažalost "francuzice", koje su zacijelo nedavno nadomjestile prvobitne kamene ploče. Zaobljena velika apsida je gotovo jednake širine kao crkva. Pažnje vrijedna je crkvena ponutrica: jednobrodnu građevinu dijele plitki polupioni u tri traveja na koje se nadovezuju lukovi prebačeni preko bačvastog svoda lagano slomljenog gotičkog luka. Na mjestu gdje počinje zakrivljenost svoda jednostavni je uski istaknuti pojas koji naglašava njegovo odvajanje od zida. Duboka, velika apsida natkriljena je kalotom. U apsidi stoji kameno podnošje oltara natkrito jednostavnom kamenom pločom.
Oltarna pala također je zanimljiva. To je velika slika izvedena na drvenoj podlozi, na njenu središnjem dijelu pričvršćen je plitko izrezbareni, rustični reljef Ivana Krstitelja. Podno svečevih nogu leži janje, simetrično s druge strane nalazi se oval s naslikanim grbom. Štit mu je kosom gredom podijeljen u dva dijela: u gornjem su dvije kruške, u donjem dijelu jedna, uokolo ukras s naslikanim kartušama, ispod njega upisana godina MDCCXX (1720.). Grb pripada poznatoj korčulanskoj plemićkoj lozi Arneri koja je zacijelo darovala sliku. Na pozadini je vrlo primitivno prikazan krajolik s morem i zelenilom, naslikan u novije vrijeme. Reljef slikan naivno, oštećen je, potamnio, nagrižen crvotočinom. U crkvi je još jedna velika slika Ivana Krstitelja na platnu. U prednjem planu je sv. Ivan u propovjedničkom stavu, iza njega krajolik s rijekom, na stepenastoj obali otraga sitni polugoli likovi krštenika. Ova nepotpisana slika, znatno oštećena, vjerojatno je nastala koncem prošlog stoljeća te nema veće umjetničke vrijednosti.
Crkva sv. Vicenza
Crkva sv. Vicenza danas gotovo u središtu Vele Luke podignuta je, kako natpis na njenu pročelju svjedoči, 1589. a dao ju je sagraditi član imućne korčulanske plemićke obitelji Ismaeli, vjerojatno Vicko, koji je živio u to vrijeme. Ovo ime bilo je inače često u njegovoj obitelji. Crkvica je malena, sada gotovo nezamjetna u okolnoj izgradnji. Doista je šteta da ovaj, za Velu Luku značajan povijesni spomenik, nije bolje istaknut, okružen zelenilom i slobodnim prostorom što bi mu, premda skromnom, dalo ambijentalni i povijesni značaj koji neosporno zaslužuje.
I ova crkva usmjerena je pravilno istok-zapad, podignuta u razini ulice, građena od većih grubo obrađenih razmjerno pravilnih kamenih kvadara. Na pročelju su jednostavna vrata okružena kamenim dovratnicima, nadvratnik je skromno profiliran, desno do ulaza je škropionica. Iznad portala uzidana je ploča s uklesanim, ranije spomenutim, natpisom koji glasi:
"1589 - sebbije - plemich Zmaiko - sagradi - od sastave - kapelanije - do sagradie - cerkve svetoga - Josipa - Lučanom za bogostovie - služila."
Pročelje završava lijepim malenim zvonikom na preslicu s jednim otvorom urešenim pri dnu i sa strane te uz zaobljeni otvor plitkom profilacijom koja se širi cijelom plohom, gornji dio sa strana ukrašavaju volute. Na tom malenom, skromnom zdanju ovaj renesansni motiv doimlje se svečano, upravo dirljivo. Stražnji i pobočni zidovi crkve jednake su građe: Tu je po jedan kvadratni prozor. Treba spomenuti i niske kamene klupice koje se nalaze na podnožju pročelja i produljuju s obiju strana na dio pobočnih zidova. Dvostrešni krov pokriven je sada crijepom, prvobitno vjerojatno kamenim pločama.
Crkveni zidovi vrlo su debeli, jednobrodnu unutrašnjost natkriva niski široki bačvasti svod izveden od grube kamene građe. Sada su sljubnice između kamenova izrazito naglašene - tamne (cementne), što odstupa od prvobitna izgleda zasigurno potpuno žbukane ponutrice. Kao jedini ukras u sredini svoda ugrađena je kamena rozeta - zapravo kvadratni kamen (kocka) s grubo klesanim povijenim listovima. Žbuka je sačuvana samo na zidu iza oltara. Na oltarnom je stolu, građenom od većih kvadara debela, jednostavno profilirana kamena ploča te kip sv. Vicenza standardni uvozni rad 19. st. od sadre. Stara oltarna slika je nedavno restaurirana i nalazi se u Župnoj kući.
Izvor:http://www.tzvelaluka.hr/hr/povijest/
Video
Attualità
Macrocruise charter
Sconto agg
Ecoadriatica
Charter
Nagradna igra
