Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Vis - vrhunska gastroponuda i skrovite uvale

Vino iz Isse, otoka na Jadranskom moru, u usporedbi sa svim drugima je bolje - tvrdio je grčki pisac Agatarhid, i time je objavio jedan od bitnih razloga za slavu otoka koji je zbog strateškog položaja mijenjao svjetske gospodare, ali zbog rajske prirode i klime ostao mjesto zadovoljstva stanovnika i gostiju. Grci, Rimljani, Mlečani, Napuljci, Englezi, Rusi, Austrijanci, Talijani najčešće su donosili ratove i razaranja, komplekse utvrda i tvrđava.

Međutim, u razdoblju stabilnosti u devetnaestom i početkom dvadesetog stoljeća, to je prosperitetan grad visoke razine životnog standarda. Zabilježeno je da je prije gotovo dvjesto godina imao čak četrnaest kavana, od čega šest s biljarskim stolovima. Sudbina mu je namijenila da nakon Drugog svjetskog rata, kojeg je dočekao s oko tri tisuće stanovnika, ponovno postane otok tvrđava opasan bodljikavom žicom i prošupljen kilometrima bunkera, u prisilnoj izolaciji, pa se stanovništvo iseljavalo, a broj građana prepolovio na samo 1776, mahom starijih. Ipak, višedesetljetna izolacija sačuvala je od betonizacije i divljeg urbanizma nepatvoreni dio Mediterana kakav je teško naći čak i na ostalim jadranskim otocima.
Neki su gradovi nezaobilazno obilježeni poviješću, a viška je uistinu slavna - utemeljili su ga grčki kolonisti sa Sicilije u IV. stoljeću prije Krista i smjestili ga na padinama Gradine, nasuprot poluotoku Prirovu, današnjem groblju s crkvom zaštitnika Dalmacije sv. Jerolima, a nekadašnjim antičkim teatrom. Sigurna luka s bogatim poljoprivrednim zaleđem, uz trgovinu i mornaricu brzo se ističe među svim ostalim jadranskim kolonijama, postaje samostalan polis, prva poznata država u ovom dijelu svijeta.

No, jedan krivi politički potez Issi je podrezao krila - u ratovima Pompeja i Julija Cezera 47. godine prije Krista Isejci su se svrstali na Pompejevu stranu, a Cezar je pobijedio, pa im je dokinuta samostalnost i trgovačke povlastice. Do srednjeg vijeka grad je napušten, a stanovnici žive u zaleđu, u Dibljem i Velom Selu. Napuljsko-aragonska vojska 1483. godine uništila je ta naselja, a mještani se spuštaju u sigurnu Višku luku, gdje su u predjelu Kut do tada ljetnikovce imale obitelji hvarskih vlastelina.
Tako je Vis uspostavio kontinuitet najstarijeg naselja na tlu današnje Hrvatske, brojeći 2400 godina, premda hvarski Stari Grad konkurira za isti tron. - A ne, Vis je stariji, barem petnaest godina - nismo ni očekivali drugi odgovor od Ive Fiamenga, voditelja Turističkog ureda, premda na tolike tisuće nekih petnaestak nije baš toliko važno. Ali neka se zna. Krenuli smo, a odakle drugo nego od Arheološke zbirke kojom upravlja zaslužni istraživač isejske arheologije Boris Čargo, a gostima je pokazuje domaćin Mitar Jalovi.

- Teško je turistima, posebno Amerikancima, shvatiti o kakvim se vremenskim distancama radi, ali ipak svi koji dođu u Vis, a zanima ih povijest ovog mjesta, dolaze i tu - kaže barba Mitar, te nam pokazuje neke od najzanimljivijih artefakata grčke i rimske Isse. Ne možemo zaobići neopisivo lijepu Artemidinu brončanu glavu, a zatim obilazimo reljef boga Marsa, svinjske kralješke koji su se koristili za igru i kockanje, keramičke ulaznice za teatar koji je primao tri tisuće posjetitelja; s jedne strane urezana je maska, a s druge broj sjedala... Ali dosta povijesti, Vis današnjice nudi dovoljno sadržaja koji se savršeno uklapaju u sliku grada u kojem je život ugodan.

- Ljeti je akcija, brojna su događanja, zabavna i kulturna, a vale po kojima je otok čuven, poput pješčane Stončice, Stinive, Zaglava, Srebrne... kupače ostavljaju bez daha. U jesen kad ostanemo sami, osjetite zbog čega je živjeti u Visu prekrasno, jer ste u skladu s prirodom i normalnim životom. Prije posla kupimo frišku ribu za male novce, nakon posla je ispečemo i guštamo u dokolici maloga mista. Doselio sam se iz Splita, u kojem sam se školovao i radio, prije godinu i pol dana i preporodio se, dobio zanimljiv posao i počeo živjeti na drugom planetu. Jedina panika mi je kad pročitam novine ili pogledam dnevnik.
Ako mi je do Splita, katamaranom stignem za uru i kvarat, to je doslovno predgrađe velikoga grada. Ako je dobro vrime. Nedavno se u Vis preselila i supruga Brigita, tako da smo doslovno otvorili novu stranicu u životu. Prije nekoliko godina bio je trend doseljavanja u Vis ljudi iz većih urbanih sredina, najviše iz Zagreba, mladih, obrazovanih ljudi koji traže život onakav kakav bi trebao biti. A posla? Ima ga, ma čak je i više radnih mjesta nego je nas - tvrdi Fiamengo. Kako je Vis, kojeg od davnine čine dva kvarta - Luka i Kut, prilično rastegnut, bicikli su glavno prijevozno sredstvo. Svi voze bicikle, i gradonačelnik, i župnik, i turisti, koji često produže i na ture po cijelom otoku.
Većina turista je iz Hrvatske i Slovenije, tradicionalni gosti su Englezi koji su na otok donijeli kriket, a vole ga i Skandinavci, Austrijanci, Nijemci. I ponajviše gastronomi, čiji pasoš nije bitan - na Visu je, naime, razvijena gastronomska ponuda kao ni na jednom jadranskom škoju, i to utemeljena na tradicionalnoj ribarskoj i težačkoj spizi: srdele na ražnju, pojorski bronzinić, viška pogača, školjke na buzaru, fažol i maništra na brujet, izobilje bijele i plave ribe, jastozi, kozice, lignje, tek su dio ponude restorana i konoba čije se ime u gastrokrugovima spominje s poštovanjem: "Pojoda", "Vatrica", "Lola", "Vila Kaliopa", "Težak"...
A zalijevanje je tek posebna umjetnost, jedno od najboljih hrvatskih bijelih vina bez sumnje je viška vugava, pridružuje joj se i plavac mali, a zadnjih godina viški vinari Senjanović, Poduje, Lipanović, Radica, Radan i ostali trude se predstaviti svijetu dobro odgojenu vrhunsku vugavu.

-Vis je svakako gastrodestinacija, to bi uz bajkovite uvale bila jedna od odlika grada. Druga važna vrijednost trebala bi biti arheologija, koju bi valjalo prezentirani na najkvalitetniji mogući način po suvremenim metodama. To bi značilo da nam fali milijun eura za iskopavanje, konzervaciju i prezentaciju. Možda zvuči puno, ali puno znači i brend najstarijeg grada na Jadranu i njegova prastara kultura. Pa cijeli kulturni svijet bi se ponosio time i pokazivao svojim gostima - kaže Fiamengo. Viške turiste privlači i utroba otoka, između Visa i Komiže bogato je polje u kojem zadnjih desetak godina niču obiteljska ugostiteljstva, a tamo se kuša ono najizvornije od izvornog. Jedno od njih je i u Podšpilju, u domaćinstvu "Maxo" sjest ćete pred staru kamenu kuću, ispod "tende" od vinove loze, na drvene klupice. Obitelj Staničić se podijelila ovako: otac Tonči je zadužen za vinograd, sin Andro za ribu, majka Fanita je u kužini, a svi zajedno ljeti su posvećeni gostima. Teško je ovdje naći mjesto bez najave, rezervirani su nekoliko dana unaprijed, ali sve što nude mora se kušati.

- A slušajte, mi ne potežemo nikoga, ali ko god je doša, opet se vrati. U devet godina još nismo čuli da se neko požalio na višku spizu, a u Fanite je to ko da se hranite u matere, i to ako je mater vrhunska kuvarica, naravno - smije se Tonči, koji nudi svega i svačega, od janjećih i kozlećih peka, do divljači, jastoga, pogača. Sve, naravno, aranžirano sjajnom vugavom.
- Kad bolje, kad gore, ne smimo se žalit. Puno radimo, evo čin jedne otpratimo, odma počinjemo pripremat za druge, nema kraja. A sami smo, nismo zapošljavali ni kuvare ni konobare, najbolje ćemo sami sebi - pojasnili su nam svoju gastrofilozofiju. A kad se pogostite među maslinicima i vinogradima, onda vas čeka kultura i zabava - viško kulturno ljeto traje od srpnja do rujna i prepuno je događanja. Jazz, klasika, rock, klape, word music... Od kvarteta "Čajkovski" do Pips, Chips & Videoclipsa, od amaterskih predstava do cirkusa, od večeri poezije do projekcija filmova i izvedbi posvećenih jednom od najpoznatijih Višanina, književniku Ranku Marinkoviću, pedesetak događanja, sasvim dovoljno i za velike gradove. A onda party!
Sve nedjelje u donedavno zapuštenoj Fortici, a dogodine vjerojatno i svakodnevno, pa u ljetnom kinu u Bateriji i na trgu pred Općinom, tko voli može se rasplesati i razludesati. Potezati konope i skakati biciklima u more može se na Viškoj noći, a manifestacija "Obo moru, kraju i jubavi" je nešto posebno: u Zelenu špilju na otočiću Ravniku u organizaciji udruge "Lavurat za poje" sudionici uplovljavaju na brodovima, a unutra ih čeka klapska pisma. Kome još nije dosta, neka se prijavi na tradicionalni međunarodni plivački maraton na dionici od otoka Hosta do Carinskog gata na rivi u dužini od 2,2 kilometra. A plivati mogu svi. Isplivati toliko, drugo je pitanje.

Jeste li znali:
- U Visu je jedini rasadnik palmi na našoj obali i palme sa splitske Rive potječu iz njega.
- Vjerojatno je najstarije gradsko naselje na tlu Hrvatske, postoji 2400 godina.
- Grad su dugo vremena činila dva dijela, Luka i Kut, a župna crkva i škole izgrađene su u sredini.
- Od 1807. do 1815. godine Vis je bio pod upravom Engleza koji su ga zbog strateškog položaja nazivali "jadranska Malta", a izgradili su sustav utvrda oko grada i nazvali ih po svojim vladarima i vojskovođama (Bentinck, George III., Wellington).
- Viškoga lava, spomenik Viškoj bitki iz 1866. u kojoj je austrougarska mornarica zaustavila Italiju u osvajaju istočne jadranske obale, rastavila je i otela talijanska vojska nakon okupacije otoka 1918. godine, i postavila ga u Livornu.
- U Drugom svjetskom ratu britanska vojska je lokalitet antičke Isse koristila kao parkiralište i uništila znatan dio nalazišta.

Čistoća
Vis je vrlo čist grad, osim prometne gužve ne mogu se zapaziti veće devijacije u prostoru. Ima jedinstveni park palmi uz rivu, dosta klupa, rasvjeta funkcionira, kamene fasade ne treba posebno ni isticati. Nedostaje više objašnjenja uz kulturno-povijesne spomenike; ugostiteljsku ponudu ne treba posebno ni spominjati, za nju se zna na cijelom Jadranu...

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr

ARHIVA