Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Vijenac za sve poginule ribare, pomorce, ronioce

Nakon što je prije deset mjeseci Vinko šimunić Bubanj odlučio ispuniti jedan zavjet i, uz pomoć vjerne ekipe iz Ronilačkog kluba "Sv. Roko" postavio u more šest tona tešku kapelicu, kreće se na njenu prvu cvjetnu krunidbu

Ugodno nedjeljno jutro na oko 10° Celzijevih s blagim suncem koje se pomalo pomalja. U marini u Bibinjama na put se sprema ekspedicija. Odlično vrijeme u već poodmakloj zimi ide na ruku 30-ak ronilaca koji brodovima kreću do otočića Karantuna, a zatim u punoj opremi pod more kako bi u povodu blagdana Sv. Nikole položili vijenac na jedinstvenu podvodnu kapelicu sv. Nikole. Nakon što je prije deset mjeseci, bibinjski morski vuk, jedan od najiskusnijih hrvatskih ronilaca Vinko šimunić Bubanj odlučio ispuniti jedan zavjet i, uz pomoć vjerne ekipe iz Ronilačkog kluba "Sv. Roko" postavio u more šest tona tešku kapelicu, kreće se na njenu prvu cvjetnu krunidbu. I ovoga puta prati ga ekipa iz mladog kluba, a pridružili su se i ronioci Javne vatrogasne postrojbe Zadar, Interventne policije PU Zadar, članovi RK "Zadar", članovi Ronilačkog centra "Zlatna luka" iz Zadra i članovi ronilačkog centra iz Biograda i drugi.
- Danas smo ovdje kao podrška jednom našem članu, Vinku Šimuniću Bubnju. Još prije nekoliko godina on je imao ideju postaviti kapelicu u more. Kad je ideju odlučio realizirati mi smo ga pratili, pa ga tako pratimo i danas. Kako je uskoro blagdan Sv. Nikole, zaštitnika pomoraca, prigodno je da se okupimo i položimo vijenac za sve poginule ribare, pomorce, ronioce, ali i sve one koji svakog dana odlaze na more, kaže Đani Iglić, predsjednik RK "Sv. Roko".

Oni koji se zaljube u more, kao ovi ronioci, pronašli su ćudljivu ljubavnicu. Ona ih smiruje, ali su podložni i njezinoj promjenjivoj ćudi. Stoga valja udobrovoljiti zaštitnika pomoraca i svih onih čiji je put vezan uz more. Ujedno je to i prilika da se prisjete svih nesretno stradalih na moru i polože vijenac i za njihov mir.

- Dva puta završio sam u komori. Našao sam se u mnogim pogibeljnim situacijama, kao i mnogi ronioci u mojoj organizaciji, no nikad nismo imali niti jedan udes, pa netko nas je morao čuvati. Dao sam sebi zavjet da ću napraviti kapelicu kako bih se odužio za to, kaže Bubanj. A na pitanje zašto je kapelica locirana baš kod otočića Karantuna Bubanj objašnjava da je to savršena lokacija jer je sa svih strana okružena; tako joj je s desne strane zadarski arhipelag, s lijeve Pašman, Sit, Biograd, ispred Iž, Rava, Dugi otok, Park prirode Telašćica, a tu je i Nacionalni park Kornati, Velika Proversa i izlaz prema Italiji.
Kapelica je bila gotova za manje od dva mjeseca, a najteži posao bilo je potapanje. Ipak, za sve što se hoće nađe se rješenje pa je tako kapelica kamionom prvo dopremljena do marine, a zatim su na nju privezani padobrani te je dotegljena brodom do pozicije. Uz pomoć iskusnih ronilaca iz kluba "Sv Roko" i pod budnim oko Bubnja kapelica je potopljena na dubinu od 16,5 metara da bi ronioci iz svih ronilačkih kategorija mogli zaroniti do nje.
Kapelica od betona dimenzija je 3x2 metra visine, s krovom oko 2,5 metra. U unutrašnjosti nalazi se mali oltar i raspelo dimenzija 70x40 cm, a na vrhu kapelice nalazi se raspelo 2x40 cm. Ispred nje bit će postavljena i metalna čahura s izrezbarenim likom svetog Nikole. Natpis Sv. Nikola upisan je šljunkom u beton.

Bubnja su na ovaj poduhvat, kao i prije dvadeset godina kada je kao bojnik zapovijedao Operativnom ronilačkom grupom, pratili članovi RK "Sv. Roko" iz Bibinja, a mnogi od njih, osim što su uz Bubnja ratovali, i njegovi su bivši učenici, poznati instruktori ronjenja. Osim stare "garde" okupio se i veliki broj mladih ronilaca.

- Veseli me što se ovdje, uz moje učenike, poznate instruktore, okupilo toliko mladosti. Bit će ovo tradicija za budućnost, siguran je Bubanj.
Iz marine u Bibinjama krenulo je pet, šest brodova nakrcanih opremom i roniocima. Nakon dolaska na mjesto Bubanj daje posljednje upute i obavljaju se završni dogovori. Ronioci navlače opremu: odijela, peraje, boce i na koncu maske te jedan po jedan, ili jedna po jedna skaču u more. Temperatura mora oko 15-ak °Celzijevih, no roniocima koji se tek u moru osjećaju "svoj na svome" studen ne smeta te ubrzo zaboravljaju na hladnoću. Bubanj u more s broda ulazi posljednji. Tek nakon što je mlađim kolegama pomogao namjestiti opremu, bacio uže do kapelice, da se nitko ne izgubi, i uvjerio se da je sve u redu može ući. On ne oblači odijelo, kao da je sredina ljeta u kratkim hlačama i majici, stavlja boce na leđa, preuzima vijenac i uskače; niti da je trepnuo. Ronilačkih odijela ima 20-ak, ali kaže da još nije vrijeme za njih.

- Ronim dosta dugo tako da sam se naviknuo, a i more još nije hladno. Može se još barem mjesec dana roniti bez odijela, kaže morski vuk s karijerom od 43 godine ronjenja.

Ronioci zaranjaju, a na površini ostaju samo mjehurići zraka.
Dok čekamo povratak, na brodu se priča o ronilačkim dogodovštinama i lokalitetima, a najbolje anegdote za prepričavanje nastaju u turističkoj sezoni.
Nakon nepunih pola sata urona prvi ronioci izlaze van. Odijela se brzo skidaju, smrznuti, ali zadovoljni ronioci već dijele prva iskustva iz zarona. Krećemo pučinom natrag u Bibinje, pa na vrući čaj uz koji će se opet pričati o ronjenju i moru.
Kapelica koja je nastala kao zavjet postala je nešto jedinstveno u našem moru. Mladi parovi dolaze tamo zaručiti se, a ljudi u braku obnoviti svoje zavjete. Turisti se dive ovom jedinstvenom svetištu na dnu mora.
- Kapelica je nastala iz srca, ne zato da bude atrakcija ili zbog mog imidža, no postala je nešto posebno i drugim ljudima. Mislim da je moj zavjet time ispunjen, zadovoljno zaključuje Bubanj.