NP Brijuni Uvala Verige: Dva milenija ladanja

Ako postoji mjesto na Jadranu na kojem bi se moglo reći da je nautički krug zatvoren onda su to Brijuni. U tom fascinantnom otočju što se prostire na zapadnoj obali Istre, ni kilometar udaljenom od na kopnu smještene Fažane, na neki način je u nas prvi put eksperimentalno iskušana ideja plovidbe iz čistog užitka. Podsjetimo se, bazirana je na ideji djevičanske ekskluzivnosti. Tamo gdje je trudni ribarski narod nalazio muku svagdanju prvi moderni nautičari tražili su idilu do koje se stizalo odjeljivanjem od civilizacije i plovidbom u ozračja posebnih nedirnutih slanih mjesta pod suncem.
Među prvima je to učinio bogati industrijalac Paul Kupelwieser to uplovivši 1893. godine u netaknute brijunske vode . Od tog malaričnog otočja bogati Austrijanac za života je, sukladno svojim k.u.k. predodžbama, stvorio mali umjetni raj, ne sluteći da će ga u čudesnom povijesnom obratu u toj misiji zamijeniti klasni mu neprijatelj drug, proleter i maršal Josip Broz, rečeni Tito.
Od kapitalista do socijalista Brijuni su s vremenom postali prostor snova za odabrane i fantazija za pučanstvo. U ime stvaranja maritimnog raja, s Brijuna je iseljeno domaće stanovništvo, a od Pule preko Fažane do Titove baze na Vangi, sve je bilo prekriveno aureolom najstrože čuvane tajne. O onome što se zbiva, osim vijesti „Maršal Tito jučer je otputovao na radni odmor na Brijune", svjedočile su i vijesti filmskih žurnala u kojima se narodu priopćavalo kako je, primjerice, najdraži vođa naroda i narodnosti primio Sofiju Loren, Richarda Burtona, Haile Selasije ili nekog drugog iz plejade lica sa žutih naslovnica danas zaboravljenog doba.
O ondašnjim plovidbama unutar Brijuna svjedočile su samo slike jahti Podgorke i Jadranke s uvaženim gostima i one druga Tita u mahagonijskom gliseru. Za domaći je svijet od fažanskog mola započinjalo je Mare Inkognito. Vjerovalo se kako je kopernikanski obrat donijela demokracija. Doduše, Brijuni su još 1983. proglašeni Nacionalnim parkom, ali tek u novom mileniju postali su plovni vraćajući ideju ekskluzivnosti na novi način. I dalje u arhipelagu postoje zaštićene bijele mrlje, poput Vange, za odmor moćnika. Ploviti u ostalim slobodnim dijelovima Brijuna i uživati u čudesnoj mješavini iskona i umjetnog kičeraja mogu samo odlikaši.
Da je krug zatvoren, uvjerio sam se kad sam, zbog prirode posla, a nikako zbog dobitka na lutriji, ishodio dopuštenje i sam uplovio u carstvo 14 čuvanih otoka i otočića, od kojih su najveći Veli i Mali Brijun.
Ploveći po zadanoj ruti nimalo slučajno uputio sam se prema uvali Verige. Osim što pamti mnoge povijesne mijene, od doba kad su u njoj prije 5000 godina obitavali etnički nepoznati prastanovnici, do Histra, Rimljana, Bizantinaca i ostalih, ona je na neki način i ogledni primjer futurističke kulturološke plovidbe. Zadržao sam se, dakle, u Verigama, kupao se, šetao i ponešto naučio.
Znao sam i prije da su u uvali najveći pečat ostavili Rimljani, o čemu danas svjedoče ostaci vile rustike, a radovalo me da su arheološka iskapanja, u smislu promišljanja prostora, njihovo ozračje uspjela sačuvati do danas. I Rimljanima je, kao i meni, smetnju činila bura kojoj je ova vala otvorena, s tim što sam ja morao misliti i o ostacima njihove luke koji su se zbog podizanja razine mora za jedan metar sada nalazili ispod kobilice. Hoću reći, oprez i ne približavajte se obali!
Gradnja golemog rimskog ljetnikovca, koji je sukladno ondašnjim običajima bio i gospodarstvo, počela je u 1. stoljeću prije Krista.
Najveći sjaj vila je dosegla dva stoljeća kasnije, a neki njeni dijelovi koristili su se do 6. stoljeća. Ladanje, inače najraskošnije takvo zdanje na Jadranu, sastojalo se od više građevina za različite namjene smještenih na pomno odabranim lokacijama u raznim dijelovima zaljeva.
Na južnoj strani uvale bio je smješten luksuzni dio s dva peristila, a sastavni dio kompleksa bili su i u dnu uvale smješteni hramovi boga mora Neptuna, kapitolijske trijade te božice ljubavi i ljepote Venere. Dieta, palestra, terme, ribnjak te gospodarski dio nalazili su se na sjevernoj strani uvale. Sve su građevine povezane zanimljivim sustavom otvorenih i zatvorenih šetnica koje su se pružale kilometar duž mora.
Pristup luci regulirao je lanac (veriga) koji je povezivao suprotne obale, a prema kojem je i uvala dobila ime. Vila u Verigama nije bila osamljena na Brijunima; na otočju je postojao još cijeli niz rimskih vila, a među njima se ističe vila na brežuljku Kolci.
Novo doba donijelo je i neke novosti. Tako se 2004. godine na brijunskoj livadi nakon 50-godišnje stanke zaigrao polo! U podmorju također ima novosti. U srpnju 2013. u uvali je postavljena podmorska poučna staza, prva takve vrste u Hrvatskoj i na Jadranu, a kažu jedna od malobrojnih u Europi. Duga je oko 500 m, nije zahtjevna jer sam je tijekom 45-minutnog, što plivanja, što ronjenja na malim dubinama s maskom i disaljkom i ja iskušao. Osim arheoloških ostataka, pod morem sam vidio brojne ribe, trpove, ježince, alge, morske spužve, rakove i školjkaše pa čak i plemenitu perisku, rijetku i strogo zaštićenu mediteransku endemsku vrstu. Kad sam izronio osjećao sam se poput Brijuna: uzvišeno i pomalo umjetno.

O autoru:
Josip Antić rođen je u Šibeniku pa mu je Šibenski zaljev prvo more u kojem je zaplovio. Kao novinar je radio u brojnim hrvatskim dnevnicima, tjednicima i portalima, izvještavao iz rata i mira, parlamenta i s ulica, a dobar dio godina proveo je i kao urednik. Pamti samo one tekstove i reportaže koje je objavio o moru i s mora, družeći se s ribarima, jedriličarima, mornarima, kalafatima i galebovima. Više od 10 godina bio je urednik nautičkog magazina.
Živi i radi u Zagrebu, a kad može plovi Jadranom.

GDJE PRISTATI