Usprkos krizi, Uljanik Plovidbu spašava najam tankera
Prije krize Uljanik Plovidba bila je druga najuspješnija istarska tvrtka, iza Adris grupe. Knjižili su godišnje neto dobit od 50 do 100 milijuna kuna te dijelili milijunske dividende svojim najvećim dioničarima koji su ujedno sadašnji ili umirovljeni direktori brodogradilišta Uljanik. Dolaskom krize ispuhao se balon velikih zarada u brodarstvu. Pulski brodar bilježi gubitke već četiri godine, razdoblje u kojem je akumulirao zbirni gubitak od 250 milijuna kuna. U velikom broju tvrtki takav minus u poslovanju značio bi stavljanje ključa u bravu za daljnje poslovanje, no to se nije dogodilo i u Uljanik Plovidbi. Jer, gubitak od 250 milijuna kuna je razina neto dobiti koju je tvrtka ostvarila u svojoj najboljoj poslovnoj godini, 2007.
Rezališta puna bulkova
No, dok danas tvrtka isplivava na površinu jer joj rastu prihodi od najma tankera, istodobno su im uteg u poslovanju brodovi za prijevoz rasutih tereta jer su trenutno povijesne niske vozarine (najma) takvih brodova (bulk carriera). Ipak, situacija u splitskom Jadroplovu je najgora jer njihovu flotu od osam brodova čine isključivo bulkovi, dok Uljanik Plovidba u floti ima pet brodova za prijevoz rasutih tereta i četiri tankera.
"Vozarine u segmentu bulkova u prvom su kvartalu ove godine dosegnule svoj povijesni minimum u posljednjih 30 godina", kaže Dragutin Pavletić, čelni čovjek Uljanik Plovidbe. Kao ilustraciju razmjera katastrofe koja trese brodarsko tržište, on navodi da je samo u prva četiri mjeseca ove godine u rezališta otišlo bulkova ukupne nosivosti 14 milijuna tona dok je cijele prošle godine u scrappingu završilo 16 milijuna tona tih brodova. "Trenutna cijena vozarine jednog supramax bulka, dakle broda između 50 i 60.000 tona nosivosti, kreće se oko 6.300 američkih dolara dnevno. Prošle godine prosjek vozarine bulka te klase bio je oko 9.800 dolara dnevno. Domaći brodari ufaju se da će se na koncu ove godine uspjeti ostvariti nekakva predviđanja da bi se ovogodišnji prosjek mogao vrtjeti oko 9.500 dolara", pojašnjava Pavletić koji zaključuje da im na ruku ide stabilizacija i oporavak koji se od zadnjeg kvartala prošle godine događa na tankerskom tržištu.
U Uljanik Plovidbi uspjeli su prvi kvartal ove godine zaključiti s većim prihodima u odnosu na isto razdoblje lani, no Pavletić je ipak rezerviran jer je taj porast ponajprije rezultat jačanja dolara.
Povoljan vjetar koji se već neko vrijeme osjeća na tržištu prijevoza nafte i naftnih prerađevina, izgleda, ponovno je aktualizirao razmišljanja u zadarskoj Tankerskoj plovidbi o izlasku iz vlasničke strukture Viktora Lenca kako bi sredstva od prodaje svog udjela u ovom kvarnerskom brodogradilištu uložili u akviziciju novih tankera. Inače, nakon Tankerske, drugi najveći dioničar Viktora Lenca je Uljanik koji drži 34,67 posto udjela.
Ne-brodarske djelatnosti
Doduše, nikakve konkretne odluke o prodaji još nisu donesene, no da se razmišlja u tom pravcu potvrdio nam je čelni čovjek zadarske brodarske kuće Mario Pavić.
- Strateška odrednica bila je i ostala izlazak iz svih "non-core", odnosno ne-brodarskih djelatnosti, pa tako i iz "Viktora Lenca". Ako nađemo prihvatljivog kupca koji bi nastavio s istom djelatnošću, sredstva od prodaje udjela uložili bismo u akviziciju brodova, bilo je sve što je na ovu temu u ovom trenutku htio reći Pavić.
Osnivanje nove brodarske kompanije, Tankerska Next Generation (TNG,) kojima su Zadrani otvorili prostor za jači iskorak prema segmentu modernih produkt tankera potvrđuje se, očito, kao dobra poslovna percepcija. Ova tvrtka-kćer Tankerske, koja je u javnoj ponudi dionica (IPO) početkom ove godine uspjela prikupiti 208 milijuna kuna kapitala, koncem prošlog mjeseca u Južnoj Koreji preuzela je novi tanker "Vukovar" za kojeg je već ugovoren trogodišnji angažman za jednog inozemnog unajmitelja i to po cijeni od 17.250 dolara dnevno.
Izvor: www.glasistre.hr