Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Uhvaćena kolosalna lignja!

Tim novozelandskih znanstvenika danas je secirao povijesni drugi primjerak misteriozne kolosalne lignje izvučene iz dubina oceana.
Ženku tešku 350 kg, tijela dugog 3,5 metara ako se ne računaju krakovi, uhvatila je skupina ribara prije nekoliko mjeseci u Rossovom moru uz obale Antarktike. Ogromni je glavonožac izvučen s dubine između 1.200 i 1.800 metara.
Čim su vidjeli neočekivani ulov, ribari su obustavili svoje aktivnosti i potrudili se sačuvati rijetku životinju. Darovali su je muzeju Te Papa Tongarewa na Novom Zelandu gdje su je stručnjaci sačuvali na ledu.
Kolosalna lignja (Mesonychoteuthis hamiltoni) nešto je kraća od divovske lignje (Architeuthis), ali je značajno teža. Najmasivniji je beskralježnjak na Zemlji. Najveći zabilježeni primjerak kolosalne lignje težio je 500 kg.
Znanstvenici znaju za postojanje ove vrste još od 1925., međutim samo po ožiljcima koje su pronašli na koži kitova ili ostacima u njihovim želucima.
Tek 2007., brodica San Aspiring prva je ulovila kolosalnu lignju također u Rossovom moru. Od 2008., kada je izložena, do danas u muzeju Te Papa vidjelo ju je više od 4,5 milijuna ljudi.
Današnje seciranje trajalo je tri i pol sata, a uživo se prenosilo preko YouTubea. Posebno oduševljenje izazvalo je oko lignje promjera većeg od 30 cm, najveće u životinjskom carstvu. Snimka je objavljena danas, no već ju je pogledalo preko 342.000 ljudi.
Kolosalne lignje, za razliku od divovskih, na krakovima osim sisaljki imaju i oštre kuke. Tijela su im šira i zdepastija, a krakovi kraći od krakova divovskih lignji. Naoružane su i velikim kljunovima. Žive u oceanima na južnoj polutki od Antarktike do Južne Afrike. Hrane se velikim ribama i drugim lignjama. Budući da imaju spor metabolizam, potrebno im je samo 30 grama hrane dnevno. Ženke su znatno veće od mužjaka. Glavni neprijatelji su im ulješure. No njihovim mesom, osobito mladunaca, hrane se i neki drugi kitovi, morski psi i albatrosi.

Izvor. www.tportal.hr

ARHIVA