• hr
  • en
  • de
  • it

U dubinama oceana otkrivena bizarna bića

 

Često čujemo da je dno oceana na Zemlji slabije istraženo od površine Mjeseca. Činjenice govore da to nije pretjerivanje nego, naprotiv, umanjenica.
Primjerice, 95 posto dna oceana mapirano je s rezolucijom od oko pet kilometara dok je cijela površina Mjeseca snimljena u rezoluciji od 100 metara, a preko 60 posto Marsa s rezolucijom od oko 20 metara.
Okeanos Explorer, brod američke agencije NOAA-e, svake godine mapira površinu morskog dna veličine Zapadne Virginije. U usporedbi s cijelim oceanskim dnom to nije veliko područje, međutim otkrića na koja tijekom rada nailazi su fascinantna: malena stvorenja u hidrotermalnim otvorima, dubinski vulkani, drevna klizišta, nove, neobične vrste riba, rakova, glavonožaca itd.
Prošli mjesec za putovanja oko Portorika i Američkih Djevičanskih otoka NOAA-in brod je zabilježio stotinjak vrsta riba, pedesetak vrsta koralja i stotinjak drugih beskralježnjaka. Jedna vrsta ribe je nova, tako da nikada nije dobila naziv, a jedno stvorenje nalik na meduzu ranije je viđeno samo jednom.
Tim je također snimio neke neobične oblike ponašanja, među kojima lov zvjezdače, rakove koji se čiste i raka samca kako koristi vlasulju kao kućicu.
'To je posljednja granica', kaže u duhu 'Zvjezdanih staza' Mike Cheadle, profesor geofizike na University of Wyoming. 'Jedini način da to vidimo jest da odemo dolje', dodao je.
Naime, sateliti mogu tek ugrubo zabilježiti oblik morskog dna, spuštanje na dubine od dva do pet kilometara je tehnološki vrlo zahtjevno, a za otkrivanje životinja na dnu potrebne su podmornice koje mogu izdržati izuzetno visoki tlak.
Osim toga znanstvenici kažu da je teško znati kako započeti istraživanje kad ne znaju što ih dolje čeka.
Okeanos Explorer istražuje morsko dno od 2008. godine. Jedan zadatak mu je da ga kartografira, a drugi da ga snima podvodnim kamerama. Mapiranje se obavlja sonarom u rezolucijama između 10 i 50 metara, ovisno o dubini.
Svake godine misija mapira između 60.000 i 100.000 četvornih kilometara dna.
Tijekom zarona u Meksičkom zaljevu u travnju 2014. brod je otkrio malene vulkane koji u vodu izbacuju asfalt u oblicima nalik na cvjetove. Tim ih nazvao katranski lokvanji.
Okeanos je u Meksičkom zaljevu također otkrio i više starih olupina brodova. U kanjonu Mona pored Portorika otkrio je drevno golemo klizište dugo 14,5 km, široko 10-ak kilometara. Za istraživanja u indonezijskim vodama tim je otkrio neobičnu lignju s rogom koju je nazvao pogo. U području srednje kajmanskog rasjeda 2011. je pronašao hidrotermalne izvore koji izbacuju vodu na temperaturi od 226 stupnjeva Celzijusovih oko kojih žive stvorenja potpuno drugačija od svih ostalih širom svijeta.

 

Izvor: www.tportal.hr