Turizam opet živi u Splitu!
Splitu se dogodio turizam! Tvrdnja je to koja se posljednjih godina često čuje, ponajviše od iznenađenih domaćih ljudi koji žive izvan ovoga grada, pa ga nakon godina ili desetljeća zaobilaženja, sada ponovno otkrivaju i iznenađeno konstatiraju da se u Splitu dogodilo turističko čudo.
A, zapravo nije. Split se samo u svojem turističkom uzletu vratio tamo gdje mu je mjesto i gdje je nekada, puno desetljeća prije interneta, niskotarifnih prijevoznika i on-line rezervacija, već bio. Vratio se na turističku kartu svijeta s koje je, etabliran, prepun svjetskih događanja, poznatih i okrunjenih lica, luksuznih hotela i vrhunskih restorana, potpuno nepravedno i bez jasnih objašnjenja nestao.
Nestao je iz turističke svakodnevice gostiju kojima je, namjerno ili ne, nepoznat netko svojevremeno poručio kako je Split tek industrijski i prometni, tranzitni centar u kojemu se nema što raditi, pa je puno puta ponovljena i nikakvom turističkom aktivnošću osporena, ta tvrdnja s vremenom postala stvarnost.
Taj "najlipši grad na svitu" koji je to bio i ostao za sve koji ga vole, desetljećima se sustavno i vrlo „uspješno" pretvarao tek u mjesto u kojemu se na brzinu popije kava s nogu dok se čeka na trajekt ili ode u nužnik prije leta avionom. Malo tko se bunio, rijetki su bili žalosni zbog toga, a takav status Splita nekako se potiho udomaćio čak i kod njegovih građana koji su, sliježući ramenima, prihvaćali tako nametnutu promjenu turističke sudbine svojega grada.
Drugima je, pak, odgovaralo takvo udaljavanje Splita od svojih turističkih korijena u kojima prednjači ponudom kulture, povijesti, raznolikosti i živosti, pa se nevjerojatno uporno i sve glasnije ponavljao taj njegov "tranzitni" image, ne bi li se i posljednji entuzijasti umorili od pokušaja dokazivanja suprotnog. Nacionalna turistička promocija godinama je podgrijavala tu sliku, jer je Split zbog nedostatka hotela imao status grada u kojemu stotine turističkih novinara i agenata iz svijeta koji su nas organizirano posjećivali radi upoznavanja poratne zemlje, mogu tek svratiti na ručak na proputovanju s Plitvica za Dubrovnik!
I doista ništa više od toga. Istovremeno su rijetke turističke znalce grada držale na mrtvoj točki dvojbe oko toga treba li osmišljavati turističku ponudu kada u njemu goste nemaju gdje smjestiti?! Ili je ipak bolje početi kreirati sadržaje i događanja, u nadi da će se i hoteli početi graditi i otvarati. Pa se izlaz iz svega tražio u tome da se ne radi - ništa.
Sve dok Split nije turističku stvarnost uzeo u svoje ruke, krenuo putem osmišljavanja, vlastite promocije, obogaćivanja sadržaja, događanja, velikih projekata, prepoznatljivosti, pod palicom Turističke zajednice grada koja je pokrenula obilježavanje 1700 godina Palače. Bio je to prijelomni trenutak u kojemu je Split konačno pokazao svoju ozbiljnu turističku ambiciju da se vrati na staze nekadašnje slave koje mu pripadaju.
Oblikovao se originalan vizualni identitet turizma grada s potpisom dizajnera Marija Brzića, u svijet su poslane nove atraktivne brošure, filmovi, jumbo-plakati, posteri... A na domaćem terenu nastavilo se svake godine s novim manifestacijama, uprizorenjima, suradnjom s kulturnim institucijama i Gradom, a sve kako bi se potencijalnim gostima pokazalo da ima jako puno nevjerojatno lijepih, atraktivnih i dobrih razloga da u Split dođu i u njemu - ostanu.
Svjetski trend kratkih putovanja u gradove (city break) otvorio je širom vrata Splitu da visoko zasjedne na listu novih, poželjnih i neotkrivenih destinacija. Poduzetnički duh domaćih ljudi pratio ga je idejama, obnovljenim i uređenim palačama za smještaj u povijesnoj jezgri, vrhunskim malim obiteljskim hotelima i hostelima, luksuznim apartmanima, novim restoranima...
I tako je sustavno i godinama stvaran današnji turistički Split, posebna i od svih drukčija turistička metropola Jadrana. Naravno, još daleko od idealne kakvom bismo je željeli, ali srećom, još dalje od one tužne tranzitne slike koju su mu nekad namijenili. Živi grad koji je izrastao u palači svoj turistički uzlet i zvjezdane trenutke danas ne duguje zato nikome osim gostima kojima je samo trebalo pružiti priliku da ga upoznaju i zavole.
Izvor: www.slobodnadalmacija.hr