Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Turizam: Kako sačuvati prostor i zaradu?

Nikamo ne treba žuriti. Imat ćemo i mi vlastitog kapitala. Preferiramo održivi razvoj, a on podrazumijeva razmišljanje i o budućim generacijama, kaže prof. dr. Dragan Magaš

Hrvatska turistička ponuda neminovno će se u idućih nekoliko godina promijeniti. Što zbog Strategije razvoja hrvatskog turizma do 2020. godine, što zbog toga jer se turistička karta Sredozemlja mijenja. Ratna zbivanja u afričkom dijelu uz svrgavanje čvrstih autoritarnih režima producirala su okruženje trajne nestabilnosti. Posebno su pogođene zemlje u kojima je takozvani resortni ili industrijski turizam doživio procvat - Egipat, Turska, Tunis. No, ugrožene su i europske zemlje, a najžešći napadi u posljednje vrijeme dogodili su se u Francuskoj.
I Hrvatska je u novoj konstelaciji događanja dobila svoju ulogu. Osjetan je sve veći prodor kapitala koji napušta ugrožena područja. Što, dakle, čeka hrvatski turizam - gradnja velikih resorta po turskom modelu ili je ovo prilika za novu Azurnu obalu na Jadranu? Što će prevladati? Hoće li se Hrvatska potaknuta Strategijom razvoja turizma, prostornim planovima koji predviđaju izgradnju stotine hotelskih naselja i mogućnošću proglašavanja izgradnje velikih hotela i kampova investicijom od posebnog državnog značaja potpuno prepustiti megainvesticijama ili će vođena širim nacionalnim interesima nastojati poticati male investitore da ulaganjem u nacionalno i regionalno prepoznatljivu turističku ponudu jačaju turističke kapacitete? Može li hrvatska obala postati nova Côte d'Azur, Provansa ili će se dogoditi transformacija u novi Sharm El Sheikh, Bodrum, Hammamet, što bi značilo hotel do hotela i velike resorte duž obale, a u takvoj vrsti turizma glavnu ulogu imaju turoperatori. Činjenica je da kod resortnog turizma 60 posto novca ostane organizatorima putovanja koji imaju i svoje avione i agencije za izlete i svoje hotele, a 40 posto novca destinaciji, za plaće i komunalne doprinose.
U ovoj drugoj opciji turisti sami planiraju putovanja koristeći digitalne platforme i sve rade prema svojim preferencijama, čime se postiže puno veća disperzija dohotka. Procjenjuje se da je potrošnja po gostu tri puta veća nego kod organiziranih putovanja u resortima.
Hrvatska se za velike investicije gradnje hotela pripremila strategijom razvoja turizma, a i prostornim planovima, pa su samo u PGŽ-u rezervirana zemljišta za tisuće i tisuće kreveta takvog tipa i već je bilo bombastičnih napisa u našim medijima o investicijama u Hrvatskoj koje je najavio Brad Pitt i još neke zvijezde. Kapitala ima, turske banke su već ušle u Hrvatsku, preuzele neke marine, izjavile da su zainteresirane za investicije u turizam. Kapital će uletjeti kad mu bude pogodno tlo u vidu smanjenja administrativnih prepreka i komplikacija oko građevinskih dozvola, a pretpostavke su stvorene u strategiji razvoja turizma do 2020. godine. Pitanje je politike koliko će se Hrvatska odlučiti za takav oblik turizma ili pak poticati domaće, što je teže. Više od dvije trećine turističkog prometa u Tunisu je palo, novac se mora obrtati, Crna Gora je već napadnuta tuniškim novcem, a sad je na redu Hrvatska. Što misle stručnjaci - je li to prijetnja ili korist za turizam?
- Ukratko ću vam reći - nemojmo dozvoliti krupnom kapitalu da nas uništi, primjera ima dosta: Tunis, Španjolska, Turska... loše odluke, loši modeli koji su donijeli dobit samo krupnom kapitalu - kaže prof. dr. sc. Zdenko Cerović, šef zavoda za menadžment na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Opatija. On naglašava da moderne komunikacijske tehnologije potiču da se Hrvatska profilira po modelima nama susjednih i vrlo uspješnih regija - destinacijama: Azurna obala, Toscana, Tirol, Bayer, Adige, Veneto... i da upravo brze i integralne informacije daju potencijalnim turistima mogućnost da sami odabiru i planiraju svoje putovanje.
- Turističke agencije će se morati transformirati u »new tourist servis«, zato i veliki turoperatori i ulažu u turističke resorte, jer znaju da tako oplođuju svoj kapital kapitalnim koeficijentima i do 60 posto, jasno nauštrb malih i nezaštićenih zemalja kao što smo mi. Analizirajući dvije koncepcije razvoja turizma uočavamo dva sustava, dva sukoba interesa kapitala. Prvi je uglađeni, zasnovan na domaćem kapitalu, domaćim tradicijama i kulturama, s doziranim uvoznim kulturama, potrebama, doživljajima, kontroliranim urbanizmom, kontroliranom prodajom zemlje, strogo planiran, potiče se reinvestiranje, u pravilu turistička sezona traje dugo, cijelu godinu. Drugi je divlji, zasnovan na stranom kapitalu, stranim kulturama i standardima, to je nekontrolirani urbanizam, stihijska prodaja zemlje, odvlačenje kapitala i dobiti iz zemlje, bez reinvestiranja, radi se samo sezonski i naglašeno je sezonsko zapošljavanje. Poučeni dosadašnjim ulaganjima u hrvatsko turističko gospodarstvo, vidimo da spadamo u ovu drugu skupinu, nažalost. Baš PGŽ kao da prednjači u ovom drugom modelu, sjetimo se Haludova u Malinskoj - strava i užas, sjetimo se nekih hotela u Opatiji, Crikvenici itd. Bio je interes uzeti nekretninu i nestati, a turistički posao ih nije zanimao; nema boravišne pristojbe, nema poreza, nema zapošljavanja, nema komunalne naknade, nema turističke potrošnje. Svaka čast nekim investitorima i poduzetnicima kao što su primjeri na Malom Lošinju - Bellevue, Alhambra, ili UGO hoteli Opatija. Kapa do poda, ali ti sjajni primjeri su nažalost u manjini - kaže Cerović.

Nema radnika

On ocjenjuje da je terorizam trenutno na globalnom planu model za stvaranje straha i panike koju kreiraju moćnici i tako pokreću tokove kapitala na svjetskoj razini u svoju korist.

- Gledajte, to je posebna priča, s opasnošću, možda i realnošću, da zagazimo u teoriju zavjere. Mi smo mala zemlja, s novim radnim potencijalom manjim od 300.000 radnika, pustimo sa strane trenutnu nezaposlenost. Svi ti mastodonti i neprirodni turistički resorti traže ogromne količine prostora-zemlje, energije, radne snage, velika ulaganja u zaštitu okoline i svih potrepština, a osnovni resurs mi nemamo; mi nemamo trenutno novih milijun radnika, bilo visokih, srednjih ili nižih znanja, vještina ili kompetencija, moramo ih odnekud dovući. Zar ćemo svoju zemlju prodati da na njoj rade stranci i da odvlače dobit iz Hrvatske? To može poticati samo onaj tko ne voli Hrvatsku, a nama će ostati problemi zaštite okoliša, odnosno smeće i otpad. Naša obala, naše ravnice ili brda, u suštini su mali. To su krajobrazi ili pejzaži koji ne trpe velike objekte i velike aglomeracije. To nije kopija pješčanih obala Floride, istočne obale SAD-a ili beskrajne ravnice Amerike ili Afrike. Naši su pejzaži pitoreskni i traže male objekte u koje se uklapa obiteljski posao. Mi smo po svom povijesnom, kulturnom i sociološkom nasljeđu skloni malom poduzetništvu. Upravo u razvoju turizma, moramo se državnim smjernicama i poticajima zalagati za mrežu manjih obiteljskih hotela u sprezi s obiteljskim oblicima ponude ugostiteljskih sadržaja utemeljenih na našoj kulturnoj podlozi i hrani. Riba, meso, vino, pivo, kolači, sladoledi, rakije... To je model za obalne destinacije, zaleđe, planine, ravnicu. Domaći kapital se mora udruživati i poticati zajednička ulaganja u objekte i sadržaje za zabavu, doživljaje, igru, sport, kulturu... Modeli su nam dobro poznati iz nama susjednih zemalja, gdje se domaći kapital udružuje u izgradnji žičara, bazena, zabavnih centara. Pogledajmo samo Adige, Tirol, a temelj su doživljaji na lokalnim tradicijama i kulturi. Dobro su nam poznati slogani iz susjedstva: Doživi Tirol, Doživi Veneciju, Uživaj u Dolomitima, Festival bundeva - Burgerland, Festival knedla u Adigu... sve doživljaji temeljeni na domaćim elementima. Dobar poticaj su nam naši domaći uspjesi u posljednjih dvadeset godina u proizvodnji vina i ulja (maslinovo ili bučino). Upravo ovo je model za našu zapuštenu Slavoniju, Liku ili Gorski kotar.

Dr. Ivo Kunst iz Instituta za turizam kaže da sa stranim kapitalom treba pametno:
- Hrvatska je u trendu, još dugo će biti u trendu. Za očekivati je da će s rastom broja turista paralelno rasti i udio stranog kapitala. On je poželjan, ali ne smijemo mu dati da radi što hoće, njegov ulazak u Hrvatsku treba pomno analizirati i planirati, te optimizirati s potrebama naše zemlje - kaže dr. Kunst. Naglašava da Strategija razvoja turizma zagovara pojačanu financijsku aktivnost, ali da to ne znači da preferira resort projekte, nego nalaže upravo suprotno - naglasak bi trebao biti na malim i srednjim obiteljskim hotelima.
- Od resorta, naravno, ne možemo pobjeći, ali ih valja pomno planirati i locirati u za to predviđene lokacije. Kad je riječ o prostornim planovima, tu ste u pravu, turističkih razvojnih zona ima definitivno previše, ali je sreća što se puno njih neće realizirati jer su vlasnički neriješene, disfunkcionalne, dakle daleko od infrastrukture, zahtijevaju puno ulaganja u pripremu lokacije...
Trebalo bi poštovati koncept - maleno i malo je lijepo. Turistička potražnja sve više zahtijeva individualnost, individualni pristup i tetošenje gosta, a sve što je standardizirano više nije dovoljno dobro. Znači, ide se na maksimalnu personalizaciju ugođaja, a to je u velikom objektu dosta teško postići. Nitko ne kaže da nam ne trebaju veliki brendirani hoteli, ali njih isključivo treba smještati u velike gradove poput Splita, Zagreba, Dubrovnika, Rijeke, Zadra, a nikako u manja turistička mjesta. Kad se pojavi strani investitor, a od kapitala nikad nitko nije pobjegao, ključno bi bilo da Vlada RH već ima pripremljene lokalitete i spremne projekte koje nudi takvim investitorima. Primjerice u Istri Muzil, ta vojarna je idealna lokacija za prihvat stranog investitora, ali na način da se investitoru daju uvjeti i planovi kakav je hotel, odnosno turistički sadržaj država tamo namijenila. Ne smijemo dopustiti da strani investitor kaže: »E, tu ću graditi resort ili hotel«, mi trebamo reći - »Ne, ta lokacija nije predviđena za takvu gradnju, ali imamo lokaciju koja je za takav objekt pripremljena i namijenjena«. Ne da se nama nudi, nego da mi nudimo, ali to zahtijeva da znamo koje su razvojne zone koje su infrastrukturno spremne za ulaganja i za kakva ulaganja. Kad želite privući strani kapital, idete po svijetu, to se zove road show, pod miškom imate projekte i nudite ih, a ne pričate ljudima da dođu pa si sami izaberu. Strani kapital je poželjan, ali on ne smije imati određene koruptivne posljedice, a to je uvijek moguće u smislu: »Ja bih tu investirao, ali znate, tu se ne može, morat ćete nešto platiti da nešto promijenimo«. Može se dogoditi da se poklopi interes investitora s projektima koje nudimo, ali to je rijetko, kaže dr. Kunst.

Prof. dr. Dragan Magaš, redoviti profesor na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, ocjenjuje da turistička ponuda danas živi dominantno od komparativnih prednosti, a njih vežemo za prirodni potencijal kojim Hrvatska raspolaže.
- Istina je da imamo izrazito nepovoljnu smještajnu ponudu, u kojoj na hotelijerstvo otpada negdje oko 14 posto kapaciteta. Takvim potencijalom ne možemo danas uspješno konkurirati na svjetskom turističkom tržištu, bilo da je riječ o produženju turističke sezone, zapošljavanju, domaćoj potrošnji ili ukupnom turističkom multiplikatoru. Ono što se u posljednje vrijeme događa u Hrvatskoj kroz razne investicije u turizmu svakako treba pozdraviti, bilo da se radi o investicijama ili okrupnjavanju hotelske ponude radi daljnjeg ulaganja. Naime, svaki investicijski potencijal u turizmu i hotelijerstvu je razvojno problematičan ukoliko nositelji ponude ne raspolažu optimalnim kapacitetima, u ovom slučaju u hotelskim kompanijama. Zato držim da je okrupnjavanje kapaciteta domaćih hotelijera dobar i održiv put (Valamar, Ugo hoteli, Maistra). Informacije govore o nedostatku 20.000 postelja u kvalitetnom hotelijerstvu. Dakle, daljnje investicije su nužne. Ali postavlja se pitanje kako? Osjetljivost resursne osnovice za turizam, rast domaćih inputa, načela održivog razvoja, autohtonost i identitet, moraju biti okvir u kojem ćemo se kretati. To sigurno nisu resorti, veliki turoperatori sa svojom poslovnom filozofijom koja vrlo čest svađa turizam s onima koji bi dugoročno trebali živjeti od resursne osnovice koju oni u pravilu uništavaju, a ne koriste, a to je domicilno stanovništvo. Opće je poznato da su resorti žderači prostora i krajolika. Mi tog prostora nemamo za razbacivanje, a nadam se da smo konačno shvatili da je prostor postao dio turističke ponude. Istina, danas se u mnogim prostornim planovima nude određeni prostori koji bi mogli otvoriti vrata resort turizmu. To moramo preispitati i vratiti u spomenute okvire razvoja. I u našoj županiji su političke elite dozvolile da se na 200 metara kvadratnih izgradi pet apartmana, bez parkirališta, zelene površine, a o bazenu neću ni govoriti. I Strategija razvoja turizma pomalo otvara vrata resortima, a samim time i kapitalu koji najčešće ne preferira ono što mi nazivamo našim vrijednostima. Preispitivanje i u tom dijelu našeg dokumenta ostaje zadaća naše stručne javnosti. Onaj dio mjera u Strategiji koji govori o projektima koji se uklapaju u jačanje našeg identiteta moraju u idućem razdoblju biti okosnica našeg turističkog razvoja.

- Dakle, odgovor na pitanje kuda ide hrvatski turizam u idućih pet godina i kako iskoristiti položaj, po meni mora glasiti u smislu da smo konačno prihvatili jedinu istinu o turizmu, a to je da je turizam tržište preko kojeg uređene turističke zemlje dominantno prodaju, a turisti troše autohtone proizvode, bili oni ekonomskog, sociokulturnog i ekološkog porijekla. Svaki drugi model, a i kapital koji bi došao s njim, normalno u većim razmjerima, značio bi da vlastite razvojne resurse i atrakcije stavljamo u funkciju tuđe dobiti. Znam, uvijek u ovakvoj raspravi sudjeluju neki kojima se žuri, a žuri im se jer ne razumiju problem, pitaju: a otkud kapital? Ima kapitala koji ima dobre namjere, a ako ga nema, imat ćemo u budućnosti i vlastiti. Nikamo ne treba žuriti. Mi preferiramo održivi razvoj, a on podrazumijeva razmišljanje i o budućim generacijama - kaže prof. dr. Magaš.

Cappelli: Vjerujem da idemo u dobrom smjeru
Ministar turizma Gari Cappelli ističe da bez obzira na događanja na Mediteranu i u svijetu, moramo biti okrenuti prema sebi samima i slijediti Strategiju kojom smo predvidjeli razvoj turizma, ali poštujući naš osnovni resurs koji imamo, a to je prostor:
- S jedne strane trebamo stvoriti povoljno okruženje za povećan investicijski val u hotele visokih kategorija te podići udio hotelskih kapaciteta. S druge strane moramo osigurati i kvalitetniji razvoj destinacijskog menadžmenta, jer nije dovoljno samo ulaganje u infrastrukturu, već u destinaciju zbog koje turisti dolaze.
Hrvatska razmišlja o tome da se sve događa u skladu s održivim razvojem, što znači da želimo razvoj kojim se zadovoljavaju potrebe današnjih naraštaja, a da se pritom ne ugrožava mogućnost budućih naraštaja u zadovoljavanju njihovih potreba. Mi smo orijentirani na sebe - na naše specifičnosti i ljepote koje pretvaramo u naše prednosti u odnosu na konkurenciju. Osim velikog ciklusa investicija, želimo daljnje podizanje kvalitete destinacija, razvoj specifičnosti hrvatskih destinacija diljem zemlje, popularizaciju i promociju raznolikosti naših regija, ali uz očuvanje prostora koji je naše najveće bogatstvo. Kao destinacija moramo se više otvarati nadolazećim tržištima koja nas već pronalaze, no na tome je potrebno strateški raditi s turoperatorima i zračnim prijevoznicima.
Svi investitori su dobrodošli, ali pod uvjetima koji su u skladu s našim strateškim dokumentima i planiranim održivim razvojem. Na nama iz javnog sektora je da to kontroliramo kroz zakonodavni okvir i prostorne planove. Inzistiram na tome od prvog dana, kao i na ravnomjernijem turističkom razvoju cijele zemlje, posebice imajući u vidu neiskorišteni potencijal kontinentalnog dijela Hrvatske. Što se konkurencije tiče, s njom se nećemo uspoređivati u izgrađenosti zemlje u turističke svrhe, već u kvaliteti ponude koju mi nudimo u odnosu na njih i na temelju čega privlačimo goste. Vjerujem da idemo u dobrom smjeru gledajući dobre rezultate, koji će razvojem posebnih oblika turizma i produljenjem sezone, a time i većim prihodima, biti još i bolji.

Izvor: www.novilist.hr

ARHIVA