Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Tri vizije razvoja nautičkog turizma

Da njihovi komunalni redari, u suradnji s nadležnom lučkom kapetanijom i pomorskom policijom, brinuli bi se da svi brodovi koji se sidre na tom području imaju vinjete - predlaže profesor Čovo, koji bi kao logističku potporu zamišljenom sustavu koristio studente pomorskih fakulteta i viših razreda srednjih pomorskih škola, te već izobraženi pomorski kadar koji je na tržištu rada.

Kapetan Joško Berket, vlasnik marine "Kaštela", veli da slične vinjete već postoje i da kao takve omogućuju i domaćima i strancima da plove i sidre se gdje požele.
- Osim, naravno, na mjestima na kojima je na pomorskim kartama označeno da je to strogo zabranjeno, a toga se nautičari pridržavaju. Ne slažem se s tezom profesora Favre da gubimo silan novac ne naplaćujući strancima sidrenje po uvalama, dapače, oni plaćaju i plovidbu i sidrenje kupujući godišnju vinjetu za boravak u našem teritorijalnom moru i unutarnjim vodama. Veći je problem što se danas bove postavljaju gdje je koga volja i naplaćuju kako kome padne na pamet. Reda na moru bit će onda kad na internetu, uoči sezone, bude javno objavljeno kojem se koncesionaru i u kojim uvalama plaća vez, i po kojim cijenama, a ti cjenici budu javni i kao takvi podložni provjerama nadležnih službi. Naravno, osnovni je uvjet za to da svaki od koncesionara ima uredno izdano koncesijsko rješenje - kaže Berket, pa napominje da ono što vrijedi za strane nautičare mora vrijediti i za domaće.

- Ako ćemo naplaćivati svako sidrenje, ako ćemo strancima uskratiti gušt sidrenja po divljim valama, onda to moramo primijeniti i na naše ljude, a to bi bilo suludo. To znači da svima onima koji s pasarama idu do Čiova, Šolte, Brača na dva, tri dana kupanja naplaćujemo vez unatoč tome što ga oni plaćaju kroz godišnju pristojbu. Vlasnici brodova plaćaju porez kao i čarter agencije za plovila u najmu, tako da nije potrebno uvoditi nove namete, niti s tim pretjerivati. Primjera radi, u Grčkoj imate u javnim lukama vez već za deset eura, tako da ne možemo ni mi dizati cijene u nebo - kaže Berket, koji se žestoko protivi, kako veli, "zrćijadi Jadrana".
Berket kaže da je situacija toliko loša da nam treba ministarstvo pomorskog dobra, kako bismo ga zaštitili od svih mogućih uzurpacija.

- Ne mogu ispred svakog restorana osvanuti bove, niti u svakoj divljoj uvali pontoni. Pa ljudi ovamo i dolaze zbog te prirode, i nemojmo novim sidrištima u svakoj uvali rezati granu na kojoj sjedimo. Otjerat ćemo goste, jer će osjetiti da se od njih želimo ogrebati, da ne kažem - opljačkati ih, a to je najgore što možemo učiniti - rezolutan je Berket.
Naš proslavljeni jedriličar Karlo Kuret također je mišljenja da bi komercijalizacija obale i otoka bila pogubna za Jadran.
- Marine dižu cijene u nebo jer mogu, jer ima viška brodova, i ogroman je pritisak da ih u Jadran uđe još više, ali nikako se ne bih mogao složiti da je rješenje u stvaranju novih sidrišta u lipim, divljim valama, nego u limitiranju čartera. I di je tu u svemu naš svit? U toj priči cijene ekskluziva idu u nebo i mi domaći definitivno ostajemo bez mora! Sijanjem novih bova u netaknute uvale zagovaramo tihu rasprodaju mora i obale koja nam se odvija ispred očiju, a nitko ne reagira. Jeftina matematika u stilu broj dana pomnožen s brojem potencijalnih bova i brojem potencijalnih brodova jednaka gubitku u milijunima eura, jednostavno ne drži vodu - upozorava Kuret.

Veliki su problem i "morski škovacini" koji skupljaju smeće, a za to ne izdaju račune. Njihove su žrtve naivni nautičari i neorganizirana država koju zakidaju za porez. Karlo Kuret slaže se da na Jadranu vlada kaos, i da su lokalni šerifi uzeli stvari u svoje ruke.
- Nautički svit prepozna je Jadran jer im je tu bilo lipo, jer si moga izabrat di ćeš, a moga si imat i mir, i zabavu, i privatnost. Sad svake sezone ulazi sve više brodi, sve je više čartera, stranih zastava koje na našem terenu slobodno rade. Jedrenjaci iz Krila se množe i postaju mini kruzeri, a lokalni šerifi dobivaju sve više koncesija za bove i privezišta u svakoj vali, mistu. O divljim vezovima isprid "restorana" da i ne pričamo. To je otišlo toliko daleko, posebno na Mljetu, da prije nego što se vežeš moraš reć koliko misliš potrošit u njihovom restoranu. Di god sta, naš ili stranac, ima već "na sebi" gumenjake iz lokalnih restorana i koncesionara. To je jako ružna slika, to iritira - ogorčen je Karlo Kuret, koji se pita koju mi to kvalitetu nudimo nautičarima kad u jednu uvalu, umjesto četiri ili pet brodova - puštamo po njih dvadeset!
- Da se netko javi da bi kupio neku siku na Jadranu, svi bi skočili na zadnje noge, a nama se zadnjih godina događa da se obala i najlipše vale rasprodaju i nitko ne reagira. O.K., ne rasprodaju se, nego se daju u koncesiju. U čemu je razlika? To više nije ni javno, ni dostupno. Bovi je sve više, vale nam sliče na parkirališta za restorane, a ne na lipa utočišta mira s vršon ispod broda, mesnin doručkom i dobro posoljenon pomon na stolu. Možda će na prvu izgledat da zagovaram stagnaciju i manje prihode, "siromašnije" sutra, ali uvjeren sam da nam samo ekskluziva i kvaliteta mogu osigurat budućnost i sačuvat more.
Da se razumimo, treba bit vala s bovama, ali treba nam i onih koje su slobodne. Ako netko ne želi bovu, da se može sidrit, O.K., ali ne smije ometat koncesionarevo polje. Svakako, polje koncesije bi trebalo jasno fizički označiti, a cjenici bi trebali biti usklađeni i odobreni od nadležnih institucija. Ne opstruiram progres, naprotiv, ja sam samo za kontrolirani razvoj, ali na račun kvalitete, a ne kvantitete. Podržavam i ovo što radi Županijska lučka uprava, koja postojeće resurse širi za dvadeset do trideset posto, uređuje obalu i modernizira cila mista, a to što se po tom pitanju događa u Starom Gradu ili Visu - pravi je put - zaključuje Kuret.

Tri mišljenja:
Čovo: Novac prikupljen od vinjeta trošio bi se na uređenje privezišta
Berket: Ako ćemo naplaćivati svako sidrenje, ako ćemo strancima uskratiti gušt sidrenja po divljim valama, onda to moramo primijeniti i na naše ljude, a to bi bilo suludo
Kuret: Divlji vezovi otišli su toliko daleko da, na primjer, na Mljetu prije nego što se vežeš moraš reć koliko misliš potrošit u restoranu

ARHIVA