Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Teret za Rijeku iskrcan u Trstu

U Kopru je brod nakrcan više nego obično pa mu je gaz bio 11,5 metara, a deklarirani gaz na Brajdici je 11,2 metra. Dilema je je li mu iznimno trebalo dati dopuštenje za pristanak za trajanja plime.

Kontejnerski brod Maersk Kawasaki na svojoj redovnoj ruti od Dalekog istoka do sjevernog Jadrana nije mogao pristati uz obalu terminala Brajdica ove srijede, jer je bio prekrcan i imao preveliki gaz da bi pristao uz obalu Brajdice. Zbog toga je još jednom otvorena polemika u stručnim krugovima o tome koliko uopće iznosi dubina mora na kontejnerskom terminalu, odnosno koliko iznosi mogućnost eventualnog ustupka po pitanju maksimalnog dopuštenog gaza brodova koji uz njega pristaju. Situacija je dodatno zbunjujuća jer je prije manje od dvije godine tadašnji direktor terminala Brajdica Antonio Passaro ustvrdio kako je nakon provedenog čišćenja podmorja dubina Brajdice povećana više od pola metra. Međutim, mjerenja Hrvatskog hidrografskog instituta to nisu potvrdila, pa se u službenim dokumentima tehničkih karakteristika Brajdice ništa kod maksimalnog gaza nije izmijenilo.
Na cijeli problem podsjetio je Maersk Kawasaki, koji plovi na redovitom tjednom servisu prema dalekoistočnim lukama, što ga s deset brodova zajednički održavaju dva brodara - Maersk i CMA CGM. Problem oko dolaska u riječku luku nastao je nakon što je brod obavio operacije u Kopru, gdje je nakrcan više nego što je uobičajeno, pa je zbog prevelikog gaza bio prisiljen zaobići Rijeku, te je kontejnere namijenjene iskrcaju na Brajdici iskrcao u konkurentskom Trstu. Dilema je bila treba li brod ipak pristati u Rijeci, odnosno jesu li Lučka uprava i Lučka kapetanija trebale, bez obzira na gaz od 11,4 metara, dati dopuštenje za njegovo pristajanje na Brajdici, za trajanja plime, kako bi se teret ipak iskrcao u Rijeci. Jedni smatraju da je trebalo dati dopuštenje, jer je za plime dubina na Brajdici dovoljna, drugi smatraju da je odluka da brod ne pristane ispravna, jer je moglo doći do nasukavanja. Dodatna se rasprava razvila oko pitanja tko uopće ima ovlasti dati dopuštenje za pristajanje u takvim situacijama, Lučka uprava ili Lučka kapetanija.
Teret s Maersk Kawasakija koji je umjesto u Rijeci iskrcan u Trstu na kraju će nekim drugim brodom ipak stići u riječku luku, što znači da ipak nije riječ o izgubljenom teretu i prihodu, ali jest o dodatnim troškovima manipulacije. Cijela priča još jednom podsjeća na ograničenja u radu riječke luke s čijim se prirodnim prednostima dubine mora u Kvarnerskom zaljevu redovito hvale svi predstavnici luke, grada ili države. Međutim, to je tek teoretski potencijal, a u praksi je agentima i brodarima prilično zahtjevno uvrstiti ticanje Rijeke u red plovidbe, jer se nerijetko mora voditi računa o tome da brodovi dođu s manje tereta i gaza na Brajdicu. Nakon gradnje nove obale problem će biti umanjen, jer će se gaz povećati do 14 metara. Unatoč tome možda nije nerealno razmisliti o ideji jaružanja podmorja na staroj obali, gdje je najveći problem svojevrsna izbočina u moru na manjem dijelu obale, gdje je dubina najmanja i iznosi oko 10,7 metara.

Predstavnik agenta broda, direktor Transagenta Igor Lešnjaković smiruje tenzije i ističe kako je do problema došlo zbog pogreške kompanijinog planera.
- Čovjek koji sjedi u Dubaiju je naprosto prekrcao brod. Gaz mu je bio 11,4 metra što je više od deklarirane dubine na Brajdici. Pitanje je bilo hoće li se vraćati u Kopar i iskrcati dio tereta ili će teret iskrcati u Trstu. Na kraju je, zbog rokova, odlučeno da se teret iskrca u Trstu. Jednostavno, riječ je o greški planera, a bilo je i malo vremena da se iznimno odobri mogućnost da pristane, kaže Lešnjaković.
Ravnatelj Lučke uprave Vlado Mezak kaže kako je s njihove strane učinjeno sve da se brodaru i agentu iziđe u susret.
- Ovo je bila iznimna situacija, u kojoj je konačnu odluku trebala donijeti Lučka kapetanija. Agent se raspitivao može li brod pristati, ali Lučka kapetanija nije dala svoj stav, kaže Mezak.
Njegove tvrdnje oštro opovrgavaju s druge strane riječkog lučkog bazena, iz Lučke kapetanije, odakle lučki kapetan Darko Glažar poručuje da je jedina institucija koja ima ovlasti da deklarira i održava dubine na pristaništima Lučka uprava.
- Stvar je ovdje vrlo jasna. Deklarirani gaz na Brajdici je 11,2 metra, a službeni gaz broda Maersk Kawasaki je bio 11 i pol metara. Da budem slikovit - može li se uopće rapravljati o mogućnosti ulijevanja litre i pol tekućine u bocu od litre? Ili tko ima ovlasti da na mjestu gdje je ograničenje brzine 60 kaže da određeni automobil smije voziti stotinu kilometara na sat. Dopustiti pristajanje broda čiji je gaz 11 i pol metara na obalu gdje je deklarirani gaz 11 metara i dvadeset centimetara znači izravno dovesti taj brod u opasnost od nasukavanja, rezultan je bio Glažar, dodajući kako je i osobno bio zapovjednik na brodovima Maerska, te da ni politika kompanije ne dopušta pristajanje na mjestima gdje je dubina mora pod kobilicom manja od deset do petnaest posto gaza.
- To bi u slučaju Brajdice i ovog broda značilo da maksimalni gaz može biti oko 10,7 metara, što je znatno manje od gaza koji je brod imao, a koji je bio veći od deklarirane dubine mora na pristaništu, tako da je suvišno bilo što dodavati, poentirao je Glažar