Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Stranci će naše pomorce braniti strojnicama i bacačima granata

Brodovi s hrvatskom zastavom mogli bi za najviše dva mjeseca dobiti oružanu pratnju zaštitarskih tvrtki za plovidbu opasnim morima, gdje vrebaju pirati ili naoružane razbojničke skupine. Zaključeno je to u ponedjeljak na sastanku u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, kojemu su nazočili predstavnici MUP-a, Ministarstva obrane, Ministarstva vanjskih poslova, Sindikata pomoraca i Udruge "Mare Nostrum".

- Odlučeno je da se do konca tjedna Vladi uputi prijedlog zaključka sa sastanka. Nakon toga bi Vlada zadužila Ministarstvo mora da pripremi izmjene propisa kojima bi se omogućio ukrcaj naoružane pratnje na brodove hrvatske državne pripadnosti kada plove u područjima u kojima postoji opasnost od piratskih ili drugih oružanih napada, kao što je bio posljednji udar na brod "Mokošica", koji je bio razbojnički napad - kazao je kapetan Mario Babić, državni tajnik za more.

Hrvatski bi brodovi unajmljivali zaštitare svjetskih tvrtki, koje već pružaju takve usluge u istočnoj Africi. - Za sada smo se orijentirali na inozemne tvrtke koje imaju veliko iskustvo u tom poslu. To ne znači da u budućnosti i hrvatske zaštitarske tvrtke neće moći pružati iste usluge hrvatskim brodovima i brodarima, ali će za dobivanje takvih poslova morati ispuniti određene zahtjeve - kazuje kap. Babić.

Prema prijedlogu koji će biti upućen Vladi, bilo bi najstrože zabranjeno naoružavati posadu broda, kao i brod. - Na brodu će naoružanje smjeti imati samo pripadnici zaštitarske tvrtke. U provedenoj anketi među hrvatskim pomorcima, njih čak 88 posto izjasnilo se za potrebu uvođenja naoružane pratnje - zaključio je kap. Babić. Prema aktualnom cjeniku, jedno pružanje usluge zaštite broda, posade i tereta u svjetskim zaštitarskim tvrtkama zapada od 30 do 60 tisuća američkih dolara.
- Cijena ovisi o broju zaštitara na brodu i broju dana koliko borave na plovilu. Najčešće se unajmljuje četiri do šest zaštitara, koji rade na smjene. Vremenski, oni na brodu provedu od četiri do šest dana. Najčešće se ukrcavaju dan i pol prije ulaska u pomorski tjesnac Bab-el-Mandeb i iskrcavaju se dva dana nakon prolaska Gvardafuje, odnosno roga Afrike - rekao nam je Ratko Božić, vlasnik i direktor splitske pomorske tvrtke "Split Ship Management" (SSM).

I SSM je pregovarao s britanskim zaštitarskim tvrtkama kako bi štitile neke njihove brodove, no u konačnici za tim nije bilo potrebe. - Ja sam već imao upite nekih hrvatskih pomorskih agenata koji rade za inozemne pomorske tvrtke o tome pružamo li mi zaštitu brodovima u opasnim područjima. No, zbog hrvatskih zakona sve sam te moguće poslove morao odbiti.
U slučaju da se promijene hrvatski zakoni, mislim da bi među našim zaštitarskim tvrtkama bilo zainteresiranih za pružanje tih usluga. Držim da bi bili konkurentni cijenom i da bi naši zaposlenici to zasigurno radili, budući da bi im i primanja bila puno veća - kaže Hrvoje Šimac, direktor splitske "Gradske sigurnosti".

Slično mišljenje ima i Boris Ercegović, vlasnik i direktor zaštitarske tvrtke "Europrotekt" i odgovorna osoba tvrtke "Aservo", koja se bavi trgovinom vojnom opremom i oružjem. - Ja sam već u nekoliko navrata imao razgovore s profesionalcima u tom poslu i zaključili smo da bi se puno toga u hrvatskim zakonima moralo promijeniti ako želimo da taj posao dobiju hrvatske tvrtke. Prvo, morali bi se stvoriti zakonski uvjeti po kojima bi zaštitari u Hrvatskoj dobili dozvolu za upotrebu dugih cijevi, jer za sada ih ni jedna hrvatska zaštitarska tvrtka ne može koristiti. Potrebna je i puno bolja obuka ljudstva.

U Hrvatskoj je 98 posto zaštitara nesposobno da na efikasan način u idealnim uvjetima upotrijebi automatsko ili poluautomatsko oružje - ističe Ercegović. On drži da bi u ovom trenutku malo hrvatskih zaštitara znalo na uzburkanome moru zaštititi brod od napada pirata. Prema neslužbenim informacijama, oružanom zaštitom brodova bave se bivši članovi SAS-a (specijalnih postrojbi britanske vojske), kao i pripadnici Royal Marine Commandosa (RMC), kraljevskog mornaričkog pješaštva, koji dobro naplaćuju svoju neustrašivost i iskustvo iz raznih svjetskih ratova.

Osim britanskih tvrtki, na dijelu istočne Afrike rade i neke istočnoeuropske tvrtke koje im "obaraju" cijenu. - Oni svoje zaštitare plaćaju dnevno od 50 do 100 eura neto, što je mnogo novca za te ljude - zaključuje Ercegović. U SAD-u je registrirano 30 takvih kompanija, od kojih je najpoznatija "Xe Services", pod čijim se imenom krije kontroverzni "Blackwater". U Velikoj Britaniji registrirano je 25 privatnih sigurnosnih organizacija, jedna od najbrojnijih kompanija je britanski AEGIS, a slijede one u Južnoafričkoj Republici, Njemačkoj i Francuskoj.
Po sastavu naoružanja i vozila koja ima na raspolaganju, na karti privatnih vojnih organizacija prednjači "Xe Services". Riječ je o jedinoj privatnoj tvrtki koja ima vlastitu avijaciju, te u jednom danu svoje djelatnike može prevesti bilo gdje u svijetu. Na raspolaganju ima i vlastite helikoptere, oklopna vozila i plovila različite namjene. Ovisno o potrebi, unajmljuje i teretne brodove.

"Xe Services" u somalskim vodama već neko vrijeme pruža usluge zaštite trgovačkih brodova, čiji pripadnici u skupinama po četiri pripadnika, zajedno s članovima posade, borave na brodu. Pripadnik "Xe Servicesa" u pomorskim misijama koristi uglavnom oružje kratkog i srednjeg dometa za osobnu zaštitu i odbijanje napada, odnosno oružje za učinkovito odbijanje napada pirata koji se približe brodu unutar zaštitnog radijusa od 300 metara. Kratka američka jurišna puška M4 dominantno je oružje američkih čuvara brodova u somalskim vodama, kao i njemačka strojnica heckler und koch MP5, opremljena IC ciljnikom.

U širokom asortimanu nalaze se i pištolji i revolveri kao što su browning HP, glock 17, glock 18, glock 19, sig sauer 226, colt M1911, ali i hrvatski pištolj HS 2000, koji se u SAD-u prodaje pod oznakom XD i službeni je pištolj FBI-a. Veći kalibri zastupljeni su borbenim sačmaricama tipa benelli M3, franchi SPAS-12, mossberg 500, te nekoliko Remingtonovih modela poput M870 tactical i M1100, na čijem se ciljniku pirati u Somaliji nedvojbeno ne bi željeli naći.

Za zaštitu brodova u "protupiratskim misijama" tijekom plovidbe kroz Adenski zaljev, od Sueza do Omana (oko 500 nautičkih milja) i natrag, pripadnici "Xe Services" koriste i laku strojnicu minimi, belgijske tvrtke FN Herstal. Riječ je o strojnici kalibra 5,56x45 mm koju koriste mnoge vojske diljem svijeta, a osobito je popularna među specijalnim snagama jer nudi iznimnu veliku paljbenu moć, a masom ne odskače puno od obične jurišne puške.

Nosili su je pripadnici posebne postrojbe američke vojske koja je prije nekoliko mjeseci likvidirala Bin Ladena. Ako je suditi prema američkim izvorima, "Xe Services" na moru za izazivanje straha kod pirata koristi i bacače granata, najčešće one kalibra 40 mm. Među popularnijim samostalnim bacačima granata je model MGL južnoafričke tvrtke "Milkor" s tzv. airburst (programibilnim streljivom koje eksplodira iznad cilja, op.a.) streljivom i naprednim sustavom za upravljanje paljbom prema pokretnim ciljevima.

‘Oružje na brodu dodatna je opasnost i za posadu'
Hrvatska trgovačka flota u međunarodnoj plovidbi trenutno pod nacionalnom zastavom ima 50 brodova i upravo za taj dio flote priprema se zakonodavni okvir koji će dopustiti ukrcaj oružane pratnje. Konačna odluka ipak će biti na kompanijama, gdje još uvijek nema čvrstog stava hoće li, na kojim područjima i pod kojima uvjetima angažirati plaćene naoružane zaštitare.
Predsjednik Uprave zadarske "Tankerske plovidbe" Ive Mustać kaže da je to osjetljivo i kompleksno pitanje, od odgovornosti u slučaju oružanih incidenata do dodatnih opasnosti kojima može biti izložena posada. - Činjenica je da neki svjetski brodari već koriste plaćenu zaštitu, svjesni smo da to nije najsretnije rješenje, no isto je tako činjenica da je piratstvo postalo ozbiljan i rastući problem.
Do sada smo, na sreću, imali samo jedan pokušaj piratskog napada na naš tanker "Donat", koji je posada vještim manevrom uspješno odbila. Dobro je da dobijemo zakonsku mogućnost za angažman oružane pratnje, no sigurno ćemo i te kako odvagati hoćemo li takav potez i povući - rekao nam je Mustać. I u "Lošinjskoj plovidbi" o tome razmišljaju kao o mogućnosti, no daleko su od čvrste odluke.
- Oružje na brodu sigurno nosi dodatne opasnosti i za brod i za posadu. Znamo da neke kompanije već imaju oružanu zaštitu, ali to nije jednostavna odluka - kaže direktor "Lošinjske plovidbe" Zlatko Moković. Kompanija je do sada već koristila profesionalne zaštitare, ali bez oružja. Moković tumači da imaju ugovor s jednom profesionalnom međunarodnom zaštitarskom tvrtkom.
- Njihovi se ljudi ukrcavaju na brod pri ulasku u opasnu zonu i iskrcavaju nakon izlaska iz rizičnog područja. Cijela se operacija događa na moru. U pravilu dođu njih trojica, oko palube postave bodljikavu žicu i oni su zajedno sa zapovjednikom na komandnome mostu, zaštićeni pancirkama. I uvijek smo taj brod uključili u konvoj pod pratnjom flote međunarodnih vojnih snaga.
Dakle, koristili smo obje dostupne mogućnosti kako bismo zaštitili posadu i naš brod. Naoružana zaštita bila bi treća mogućnost, no, iskreno, nisam siguran hoćemo li takvu odluku u konačnosti i donijeti - kaže Moković.

Napadači s kalašnjikovima
Nasuprot zaštitarskom arsenalu, pirati s obala Somalije, koji se piratstvom bave zbog siromaštva, nemaju puno šanse. Oni na svojim plovilima, uglavnom ručne izrade, koriste zastarjelo i lako dostupno rusko oružje, automatsku pušku AK-47 (kalašnjikov) te laki bacač granata RPG-7.

Naši zaštitari ispucaju samo desetak metaka...
- Trening hrvatskih zaštitara svodi se na to da svake dvije godine ispale iz pištolja 10-15 metaka na udaljenosti od 15 metara. U zaštiti broda oni bi morali pucati iz dugih cijevi, iz kojih nikada nisu pucali, morali bi pucati s brodske platforme koja se giba, te gađati brzi gliser koji ide prema brodu i s kojega uzvraćaju vatru. Čak je i u Hrvatskoj vojsci i policiji malo ljudi koji mogu udovoljiti tom zahtjevu - kazuje Ercegović.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr

ARHIVA