Stari Grad/otok Hvar Stari Grad nekad

Helenizam i rimsko razdoblje

Stari Grad je Aristotelov vršnjak. Iste one godine, 384. prije Krista, kada se u Stagiri u Trakiji rodio ovaj znameniti grčki filozof, Grci s otoka Parosa u Egejskom moru utemeljili su grad na otoku, koji su nazvali Faros. Porijeklo ovog imena još je uvijek nerazjašnjeno, ali je moguće da je nastalo glasovnom promjenom od imena matičnog otoka.
Parani su zatekli na Hvaru snažnu ilirsku zajednicu. Na dnu Starogradskog zaljeva postojalo je njihovo naselje, branjeno dvjema utvrdama - gradinama, i to na sjevernom i južnom brežuljku iznad luke (Glavica i Purkin kuk). Borba za ovaj izuzetan položaj između starosjedilaca i kolonizatora bila je kratka, ali žestoka, i o njoj je izvjestio antički povjesničar Diodor iz Sicilije u 1. stoljeću prije Krista: ...Parani koji su naselili Faros dopustili su barbarima na otoku da nesmetano ostanu na veoma utvrđenom mjestu, dok su oni utemeljili grad kraj mora i obzidali ga. Kasnije barbari s otoka nisu podnosili nazočnost Grka i pozvaše Ilire s kopna nasuprot otoku. Njih više od deset tisuća prijeđe na Faros s mnogo malih brodova, poduzeše napad i pobiše mnogo Grka. No namjesnik u Lisu, postavljen od Dionizija, zaplovi s većim brojem trijera protiv ilirskih brodica; i jedne potopi, druge zarobi, pobivši više od pet tisuća barbara, zarobivši pak oko dvije tisuće.

Grad je postao moćna samostalna država (polis), koja je kovala vlastiti novac, imala svoje radionice keramike i obilovala hranom koju je davalo plodno polje - CHORA FAROU. Parcelacija ovog polja i izgradnja putova, koji ga pod pravim kutovima presijecaju uzduž i poprijeko, bio je značajan graditeljski pothvat antike, a danas je najbolje očuvana grčka parcelacija na Mediteranu.

U 3. stoljeću prije Krista jedan Faranin, Demetrije, postao je znameniti vojskovođa Staroga svijeta.
O Demetriju i njegovim nepredvidljivim političkim obratima u borbi za vlast, i njegovoj trajnoj odanosti rodnome gradu, pisali su antički povjesničari (Polibije, Apijan, Kasije Dion). Novovjekovni su ga pisci oživljavali u povijesnim raspravama (V. Pribojević), u drami (D. Demetar), u romanima (A. Tresić-Pavičić, F. Dosen), u pjesmi i priči (V. Barbieri) i u operi (J. Gotovac). Povijest, legenda i literarna fikcija isprepliću se oko ovog antičkog Hvaranina, pa se iz duboke prošlosti njegov lik ocrtava u raznim situacijama: najprije ga nalazimo kao povjerljivu osobu i ljubavnika ilirske kraljice Teute; zatim kratkotrajnog vladara ilirske države koja se prostirala od rijeke Krke do albanskih obala, a čije je sjedište bilo u Farosu; onda kao zavjerenika protiv Rima u savezu s Hanibalom iz Kartage i Filipom Makedonskim (dva najvažnija moćnika toga vremena), a u želji za povratak na Faros, nakon poraza; i na kraju kao savjetnika makedonskog kralja Filipa V.
Demetrijeva vladavina bila je sudbonosna za grad. Kada je njegova prevrtljivost postala ozbiljna prijetnja Rimu, rimski konzuli Emilije Paul i Marko Livije 219. godine prije Krista, lukavstvom su porazili veliku Demetrijevu vojsku u Farosu, a sam je Demetrije pobjegao skrivenim brodom i nikad se više nije uspio vratiti na otok. Život je na kraju okončao u opsjedanju jednog peloponeškog grada. Konzuli su Faros razorili, tako izvještavaju antički povjesničari. Grad je ubrzo obnovljen, odsada trajno podložan Rimu.

Natpis iz 2. stoljeća prije Krista, Farska psefizma, govori o poslanstvu Farana na otok Paros i u proročište u Delfima. Spominje se Rimski senat i narod (koji su) prijateljski raspoloženi i dobrohotni prema gradu farskom od vremena predaka. Gradu je bila potrebna pomoć i Farani je traže na dalekom otoku u Egejskom moru, s kojeg su prije dva stoljeća došli njegovi osnivači.

Antički izvori rijetko spominju rimsku Phariju. Život grada bez velikih potresa, bitaka ili nesreća, nije privlačio pažnju kroničara. Nastupila su duga stoljeća rimskog mira. Polje je kao i uvijek obilno rađalo vinom i uljem, zaljev je čuvao brodove, a trgovina s obližnjim kopnom donosila velike prihode. Brojni arheološki ostaci iz vremena rimske vladavine mogu nam rekonstruirati vrijeme. O životu grada govore natpisi, mozaici, nadgrobni spomenici, kameni reljefi, luksuzna keramika, nakit, novac, villae rusticae u Polju. Iz 2. stoljeća poslije Krista natpis je iz villae rusticae, na predjelu Kupinovik, ispod Dola, koji spominje gradskog vijećnika, Gaja Kornificija Kara. Iz istog su stoljeća i višebojni mozaici jedne villae urbanae , vjerojatno velike javne zgrade, danas pod Srinjom kolom. Rimska je Pharia u to vrijeme imala samostalni status, bila je municipij.

U 5. stoljeću kršćanska zajednica u Phariji podiže prvu bogomolju u jugoistočnom kutu grada, u blizini gradskih bedema, na zidovima helenističke kuće, u kojoj se, vjerojatno, samo stoljeće prije zajednica još tajno sastajala. U 6. stoljeću, u doba bizantskog cara Justinijana, kada antički svijet živi posljednje trenutke stare moći, ali već sluti skoru propast, ova ojačala kršćanska zajednica podiže nad tom starijom crkvom dvojnu baziliku s krstioničnim sklopom - Sv. Mariju / Sv. Ivana.

(Preuzeto iz knjige A. Čavić: Stari Grad, povijesni vodič; izdanje Centra za kulturu Staroga Grada, 2004.)

Izvor: http://www.stari-grad.hr/

GDJE PRISTATI U STAROM GRADU