Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Stari ‘Brač’ polako nestaje u Mokošici

U malom škveru u Mokošici počelo je, kako neslužbeno doznajemo, rezanje nekadašnjeg "Jadrolinijina" trajekta "Brač" koji je proteklih osam i pol godina bio privezan na predjelu Batahovina, uz istočnu obalu Rijeke dubrovačke, samo nepunih pet kilometara južnije od mjesta gdje će se okončati priča o brodu izgrađenom 1955. godine u pulskom "Uljaniku" za potrebe tadašnje JRM.
Nesuđeni dubrovački ploveći diskoklub, vrijedan oko pola milijuna eura, prodan je na sudskoj dražbi zbog dugova jednog od bivših suvlasnika, a kupac ga je usmjerio u - sekundarnu sirovinu. Tako je zatvoren "brodski dnevnik" na jednom od trajekata kojim je "Jadrolinija" prije gotovo pola stoljeća, osuđena na snalaženje bez subvencija iz tadašnje državne i republičke blagajne, pokušala napraviti prvi poslovni iskorak nakon otpisivanja parobroda i izgradnje "klasičnih" putničkih brodova po (pred)ratnim talijanskim projektima.
Tadašnji rukovoditelji riječkog brodara odlučili su se za kupnju otpisanih vojnih splavi i njihovo spartansko preuređenje kako bi na dalmatinske i kvarnerske škoje mogli prevesti po desetak vozila čiji su vlasnici imali hrabrosti zaputiti se na tada prašnjave i vijugave otočne ceste.
"Brač" je tako sredinom 60-ih zaplovio iz Splita prema Supetru, ali taj pothvat nije bio dugog vijeka pa su Bračani relativno brzo zaboravili na brod koji je nosio ime njihova otoka, a "Jadrolinija" je ipak morala pričekati nekoliko godina i obaviti "zamjenu s predumišljajem" sa splitskom "Obalnom plovidbom" kako bi osigurala kvalitetnije trajekte za Brač poput legendarnog "Ere".
No, "Brač" je zadržao mjesto u bijeloj floti, posebice nakon temeljitije preinake pa je sve do 1998. godine brodio Jadranom, a tada ga je kupio biogradski poduzetnik Miro Šangulin i počeo njime prevoziti turiste na Kornate, ali i obavljati poslove za Inu, HEP, ribogojilišta...
Nakon osam godina trajekt je ponovno promijenio vlasnika jer ga je kupila tvrtka "Karaka" sa Šipana, s namjerom da na njemu uredi ploveću diskoteku. Nakon nekoliko partyja brod je čvrsto privezan podno Mosta dr. Franja Tuđmana i počeo je toliko propadati da je postao opasan za sigurnost plovidbe čime je počeo njegov neumitan kraj.