Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Starac Redford i more

Ništa ne može pobijediti dvije gitare, bas i bubanj", kažu zadrti rockeri odgojeni na Bitlsima i Stonsima, a kad bismo ovu formaciju pokušali prevesti na film, dobili bismo bazičnu filmsku ekipu: režiser, scenarist, glumac, snimatelj i montažer. Bez njih petorice, naime, skoro je nemoguće snimiti igrani film, bez svih ostalih se nekako može. A jedan od rijetkih primjera za to u suvremenom filmu, zapravo jedini koji mi pada na pamet, je „All Is Lost" J.C. Chandora ("Margin Call") koji se, doduše, nije lišio pomoći šestog pridruženog člana, kompozitora, no i da jest ne bi previše izgubio.
Ovaj minimalistički koncept totalno je zbunio naše distributere koji su ga usprkos sjajnim recenzijama propustili ponuditi hrvatskoj publici. Dobro, ne bi se njime previše omastili, ali bi u kina privukli onaj dio publike koji ne mari za mladiće u tajicama i neuklopljene tinejdžerke. Minimalistički koncept „All Is Lost" („Sve je izgubljeno") toliko je različit od svega što se može vidjeti u multipleksima da prerasta u osobit spektakl: upravo onako kako tišina zna biti šokantna kad nastupi nakon buke, tako između skupih, bučnih i specijalnim efektima nabildanih blockbustera film lišen bilo kakvog produkcijskog i scenarističkog viška gotovo doslovce oduzima dah. Svima osim američkoj filmskoj Akademiji koja ga je neobjašnjivo izignorirala.
„Sve je izgubljeno" počinje s tek nekoliko uvodnih rečenica koje nam zapravo otkrivaju kraj, no pravog dramskog uvoda - upoznavanja glavnog i jedinog lika, njegovog backgrounda i situacije - nema. Tek jedan udarac, jedrilice u plutajući kontejner, koji označava početak drame na moru u kojoj postariji, točnije zamalo 78-godišnji, Robert Redford nakon opisanog sudara ostaje na brodu s rupom u boku kroz koji prodire voda i usput onesposobi radar i radio. Glavnom junaku, koji nema ime pa ćemo ga zvati samo Redford, ne preostaje drugo nego pokušati zakrpati rupu, ispumpati vodu i naučiti navigaciju pomoću sekstanta. Iskusan je i hladnokrvan pa se čini da je na najboljem putu da prebrodi krizu, no tada se na pučini pojavi - a što drugo nego - oluja.
Slijedi nastavak bitke za preživljavanje, neravnopravan sraz čovjeka i prirode, u kojem pratimo Redfordove pokušaje prevladavanja pogibeljnih situacija, iznalaženja novih i novih rješenja, sve bez riječi i bilo kakvog upliva izvanjskog svijeta. Ono što je doista jedinstveno jest što film ne nudi ama baš nikakvu pozadinsku priču, kontekst, ne znamo baš ništa o Redfordovom liku, nema tu osobnih, društvenih, političkih pa čak ni religijskih konotacija, tek jedan čovjek, njegov brod, more i meteorološke prilike, odnosno neprilike. A taj dramaturški back to basics praćen je i režijskom suzdržanošću, pukom deskripcijom bez autorskih stilizacija i interpretacija. Rezultat je pak nevjerojatan, zahvaljujući iznimno realističkom prosedeu film se gleda u jednom dahu, gotovo kao kakav triler u kojem od prve do posljednje minute strepimo nad sudbinom junaka. Iako znamo kraj. Baš moćno.
I taman kad pomislite kako doista ništa slično niste nikada gledali, mogao bi vam ipak pasti na pamet jedan sličan film, snimljen ne baš tako davno, zapravo gotovo istovremeno kad i „All Is Lost". Doduše, glavni junak nije stariji muškarac, nego mlađa žena, i ona nije izgubljena u morskim prostranstvima već pluta u bespućima svemira te iz njih baš kao i Redford, pokušava izvući živu glavu. Naravno, riječ o „Gravitaciji" čiji je „All Is Lost" svojevrsni negativ: dolje-gore; sunce-zvijezde, more-nebo, voda-zrak, muško-žensko, svjetlo-tama, analogno-digitalno...samo su neke od opozicija koje prve padaju na pamet u usporedbi ovih suvremenih egzistencijalističkih trilera koji na sličan način kontempliraju o najdubljim stvarima. Naravno, „All Is Lost" ipak je neusporedivo jednostavniji (bez specijalnih efekata, hi-tech odijela, svemirskih brodova, kineskih displaya i 3D-a), ali istovremeno i mnogo upečatljiviji i uzbudljiviji.
Moram priznati da nikad na IMDb-u nisam vidio sličan „full cast & crew", kao da je netko obrnuo popis glumaca i producenata, naime cast filma sastoji se od jednog glumca, dok je na popisu producenata, ako sam dobro izbrojao, čak 17 imena. Ne mogu ni zamisliti koja je bila njihova uloga u ovako jednostavnoj produkciji, osim što su je značajno poskupili budući da su za posjetu setu jamačno morali iznajmiti omanji cruiser. No, zapravo sam htio o castu, točnije o onom jednom jedinom glumcu koji se nalazi u gotovo svakom kadru. Iako će na ljeto napuniti 78 godina, Redford dobar dio filma iznosi upravo svojom fizikalnošću. Navodno je većinu stuntova odradio sam što daje dodatnu snagu filmu u kojemu nas sasvim sigurno dodatno uznemiruje upravo činjenica što se s vlastitom smrtnošću mora suočiti donedavni vječni mladić. Ovim hemingwayevskim komadom Redford na neki način zaokružuje jednu veliku karijeru, od Sundance Kida do starca i mora, i čini to kao i uvijek do sada, s mnogo stila. Ipak, sudeći po već novim angažmanima, za njega još uvijek nije ni izbliza sve izgubljeno.

Igor Tomljanović ; Izvor: http://nemilosrdnigadovi.com/all-is-lost-recenzija/