Splitski Jadroplov prodao ‘Bulića’ za mizernih 3,5 milijuna dolara
Jadroplov je učinio još jedan korak prema ponoru.
Cijene vozarina nisu bitno porasle, Uprava tvrtke nije se uspjela dodatno zadužiti, a s obzirom da već nisu otplaćene neke od dospjelih rata kredita, a plaće ozbiljno kasne, posegnulo se za najtežom mjerom - prodajom broda "Don Frane Bulić".
Prema tjednom izvješću grčkog brokera Lion Shipborkers, "Don Frane Bulić" je prodan za mizernih 3,5 milijuna dolara (još lani mogao se prodati za osam milijuna), gotovo po cijeni starog željeza i znatno ispod knjigovodstvene vrijednosti. U knjigama "Jadroplova" brod se vodi u iznosu od 9,7 milijuna dolara, što znači da će se morati prikazati gubitak od 6,2 milijuna dolara samo iz ove transakcije.
S druge strane, novac od prodaje bit će dostatan tek da se, na kratki rok, pokrpaju najveće rupe. Iduća na redu, vrlo brzo, trebala bi biti poslovna zgrada, koja, međutim, još nema potpuno sređene vlasničke papire.
Cijela situacija nevjerojatno podsjeća na onu otprije točno 15 godina, kad se "Jadroplov" našao pred bankrotom nakon što je akumulirani gubitak dosegnuo iznos od 579 milijuna kuna, a tek smijenjena Uprava vrijednost flote napuhala na 145 milijuna, dok je tržišna vrijednost bila 92 milijuna dolara.
Posljedica toga gubitka bila je akutna nelikvidnost i nesposobnost otplate dugova prema hipotekarnim vjerovnicima. Hamburgische Landesbank iz Hamburga i Nedship bank iz Rotterdama otkazali su kredite i dug od ukupno 48 milijuna dolara proglasili dospjelim.
Nova Uprava društva, na čelu s predsjednikom Zvonkom Toulom, donijela je tada odluku da se uđe u financijski aranžman "sale and leaseback" (prodaja i povratni najam) s tvrtkom "Peter Dohle Schiffahrts - KG". Ukratko, "Jadroplov" je trebao prodati "Dohleu" flotu uz istodobno uzimanje iste u "leasing", otplatom kojega ponovno postaje vlasnikom. Cilj je bio refinanciranjem sačuvati grupu od osam najvrjednijih brodova.
"Jadroplov" se, s osam sačuvanih brodova, iz kraha izvukao za nekoliko godina, a zahvaljujući eksploziji tržišta, povećao je svoju vrijednost gotovo 50 puta (državni udjel je 2003. prodavan za 4,5, a ubrzo je dosegnuo vrijednost od 210 milijuna dolara, s 80 milijuna dolara gotovine na računu). Umjesto očekivanih 30, ostvarena je zarada od oko 250 milijuna dolara.
Zvonko Toula je dugo istraživan pod sumnjom da je navodno lažirao bilancu 1999. godine da bi sklopio financijski štetan ugovor. Nakon jedanaest godina istrage, utvrđeno je da je bilanca bila istinita, a "sale & leaseback" ugovor jedina, najpovoljnija i pozitivna opcija kojom je tvrtka spašena.
- Danas bih učinio isto. Strateško partnerstvo s najsnažnijim svjetskim tvrtkama je jedini izlaz u ovoj teškoj situaciji i, što je posebno važno, takav partner postoji. Riječ je o jednom od najjačih i najefikasnijih brodarskih imena u svijetu, partneru koji je spreman ući u posao čim snimi stanje i obavi razgovore s predstavnicima Vlade i CERP-a. To može biti i nešto slično "leasebacku" iz 2000. godine - ekskluzivno najavljuje Toula.
On tvrdi da se u nevolji čine tri strateške pogreške. Prvo, pokušava se prodati većinski paket dionica, drugo, počela je rasprodaja flote i, treće, sanja se o gradnji novih brodova.
- Brodar ove veličine nikad ne smije kupovati nove brodove, a zadnje dvije uprave kupovale su po astronomskim cijenama koje je diktirala dnevna najamnina od 50 do 60 tisuća dolara. Danas ti brodovi zarađuju oko pet tisuća dolara. Loše tržište je samo drastično razotkrilo besmislenu investicijsku politiku.
Da bi se to prikrilo, u bilanci "Jadroplova" brodovi se vode po knjigovodstvenoj vrijednosti od 150 milijuna, dok je stvarna vrijednost oko 70 milijuna dolara. Ta istina se mora priznati i iskazati stvarni, enormni gubitak, kao što je nedavno učinila "Atlantska", a lani i "Tankerska plovidba" - ističe Toula.
Splitski brodar mjesečno gubi 1,5 milijuna dolara i ne može više čekati. Jer, brzi oporavak tržišta nije realan, kreditna zaduženja su iznimno skupa, troškovi poslovanja visoki. Bankrot više nije preteška riječ.
- "Jadroplov" treba ostati naš, s našim pomorcima. Država je propustila prodati svoj udjel kad je tvrtka vrijedila 1,5 milijardi, a danas ga prodaje kada je tvrtka pred bankrotom i vrijedi 70 milijuna kuna. Potreban je zaokret i dogovor države sa strateškim partnerom koji može refinancirati obveze, restrukturirati tvrtku i racionalnije poslovati.
Jedino tako se može opstati - tvrdi Toula.