Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Splitske kitesurferice Paula i Viviana

"Više volim vjetar nego mirnu luku", davno je Jasna Zlokić opjevala poznate stihove, ne promišljajući kako će ih neke žene doslovno shvatiti, i u svakom smislu tih riječi živjeti takav život. Vjetar, more, sol i brzina adrenalinski su spoj o kojima su ovisni brojni surferi i kitesurferi. Vjetra imamo koliko nam duša želi, a to je glavni element koji je potreban da bi adrenalin i zabava bili zajamčeni. Međutim, u takvom svijetu posebno je atraktivno vidjeti žene. Nažalost, rijetke su one koje se okušaju u ekstremnim sportovima, a pogotovo onima na vodi.

No, Pauli Pavičić i Viviani Matulić more je život, a vjetar je prijevozno sredstvo. Dva različita svijeta, dvije žene s jednom snažnom poveznicom, ovisnosti za adrenalinom. Poduzetne, disciplinirane, odgovorne i radišne, a s druge strane strastvene kitesurferice.

- Kad se zakačim na dasku i krenem kajtat, osjećam samo slobodu. Kada te vuče snaga vjetra, a ti ga kontroliraš u smjeru u kojem želiš ići, pa brzinom kojom želiš ići, hoćeš usporit, ubrzat, skakat, što god poželiš možeš napraviti. Sama ta činjenica da kontroliram vjetar, kakav god on bio, od maestrala i juga, do bure, nije važno, svaki ima svoju draž i svoju tehniku - kazala nam je Viviana, pojašnjavajući što je to toliko posebno u ovom, relativno mladom ekstremnom sportu. Prvi put ga je otkrila u Bolu, zajedno s tadašnjim dečkom i današnjim mužem, kaže da je prvi trenutak kada je uzela zmaj u ruke znala da je to sport kojem se želi posvetiti.

Već su nakon završene škole kajtanja kupili vlastitu opremu i krenuli tražiti mjesta ili "spotove" na kojima mogu iskušavati svoje umijeće i raditi trikove.

- Odmah smo nakon tog ljeta u studenome otišli kajtat u Brazil, oceanski valovi imaju svoj ritam, a naši valovi su svi izazvani vjetrom, tako da su meni ovi domaći valovi puno zeznutiji - uz osmijeh nam kazuje Viviana, koja je kao i njezin odabranik natjecateljski raspoložena, tako su počeli odlaziti i na natjecanja.

- Super je što kajtanje ima više opcija, od natjecanja u slalomu ili jednostavnije rečeno utrka, postoji i kategorija "freestyle", koja je meni najdraža, tada se natječeš u izvođenju trikova i skokova, a možeš ići i na valove. Natjecateljski sam nastrojena otkad znam za sebe, jedno je uspoređivati se sam sa sobom, ali u natjecanju konkretno vidim koliko sam napredovala.

Muž mi kaže da mi pomaže to što sam mala i lagana, ali mislim da je ključna hrabrost kako bih probala nekakav trik - kaže Viviana, kojoj je kajtanje u tolikoj mjeri postalo dio života da se gotovo udala u profesionalnom odijelu u kojem kajta, a i medeni mjesec je bio u potpunosti posvećen njihovoj zajedničkoj strasti.

- Upoznali smo se na bordanju, zajedno smo bili na skakaonici i možemo reći da smo se ekstremno zaljubili. Za medeni mjesec smo otišli kajtat u Grčku, a onda smo, kako bi medeni mjesec trajao mjesec dana, otputovali na dva tjedna u Brazil - uz osmijeh nam kaže 29-godišnja Viviana, koja na neko vrijeme treba napraviti pauzu od ekstremnog jer je pet mjeseci trudna, pa bi bilo dobro poštedjeti dijete vrtoglavica.

Osim što je kajterica, Vivi je trenerica "pole dancea" ili plesa oko štange, a uz to je specijalizantica ginekologije i porodništva, a povezica svega čim se Viviana bavi je riječ "ekstremno".

- Bivša sam balerina i mislim da je to jednako ekstreman sport, niti jedan me nije toliko umorio i istrenirao, zato sam disciplinirana i u svim ostalim stvarima."Pole dance" je bio nova ljubav nakon baleta, i on je ekstreman, možete raditi izdržaj, trikove, vrtjeti se, radi svaki mišić na tijelu - kaže nam trenerica plesa oko štange i kajterica. Osim Viviane, tu je i njezina prijateljica Paula, koja se u ekstremne sportove već davno prije zaljubila, a more, ono je uvijek bilo tu.

- Otkad znam za sebe sam vezana uz more, lita na vikendici, s pasaron u ribe, lignje, diranje hobotnice bez gađenja, otac je nautičar, tako da sam ka' mala živila taj "plaža život", i more je bitan faktor u mom životu.

Snowboard je bio prva daska, a spletom nezgodnih okolnosti nisam uspila ostvarit svoju veliku želju i otić u surf kamp negdje vani, pa sam u Splitu odlučila da želim nešto šta mi je nadohvat ruke - pojašnjava nam Paula, koja se naučila kajtat na ušću Neretve. Nije imala sreće s vjetrom, tako da se godinu nakon toga odlučila na svoje prvo kajt putovanje, i to na Siciliju.

- Predivan krajolik, ogromna laguna, dobar vitar, apartman na samom "spotu", super ekipa i sicilijanska kuhinja su naravno učinili svoje, i umjesto planiranih 10 dana priključila sam se "Kitelife timu" i ostala na Siciliji tri tjedna.

Osim savršenih uspomena i novog iskustva, šlag na kraju je i moj prvi kite video, napravljen za profesionalnog kajtera, jednog poznatog kite branda.

Koliko sam tada bila inspirirana, i kako sam živila na plaži, mislim da je to video koji sam složila najbrže ikad, i jako mi je važan, jer bih ga označila kao početak ovog mog malog stvaranja - kazuje Paula, koja je inače s diplomom Grafičkog fakulteta u Zagrebu kasnije završila u svijetu videa, snimanja i montaže.

- U nekom od tih momenata upravo na Kanarima, prošloga proljeća, na krilima pjesme jednog surferskog filma i zurenja u ocean rodila se cijela ideja za moj mali side projekt "Seanut", morski luđak, napravljen od moje možda dvije najdraže namirnice, mora i kikirikija.

Za sada pokušavam gurati svoju mini produkciju, snimam s lokalnim surferima, SUP-erima, kajterima, želim da scena raste i da je interes za takav oblik i sporta i videa veći, kao što je i vani, gdje je normalno da se održavaju i pune festivali te tematike, kao što su "International Ocean Film Tour" i "European Outdoor Film Tour".

Ljudi oko mene skidaju sezone i sezone serija, ja po vimeu vrtim ta adrenalinska videa - pojašnjava Paula i svoje ciljeve u Splitu.

- Svako ima svoje prioritete, otkad sam krenila kajtat moji su vikendi dobili drugu perspektivu. Šteta je zabančit u petak, pa izgubit subotu, nedilju, život, a tu negdi u krugu od par kilometara se možeš predobro zabaviti na moru, pa može neka piva nakon - nasmijala se Paula, pojašnjavajući koliko joj znače sportovi na daskama, koje ne znače život, ali ga čine puno uzbudljivijim.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr

ARHIVA