Slavna Karaka ponovno plovi
Za Stjepana, studenta iz Zagreba, to je hodočašće staroj slavi dubrovačkog pomorstva, Alexandri iz Münchena prekrasan izlet u Kings Landingu iz Game of Thorne, a Mery i Johnu iz New Yorka to je najromantičnija večera njihova medenog mjeseca. Frani Radoševiću, dubrovačkom kapetanu to je posao, ali posao života. On je kapetan Karake, replike glasovitog dubrovačkog broda koja pod njegovim zapovjedništvom već dvanaest godina plovi dubrovačkim akvatorijem i gotovo da nema sebića koji iz Grada obleti svijet a da se u njemu uz gradske mire ne prolome njezina bijela jedra s crvenim križom
Gospar Frano za Karaku je više od barbe, iza priče koja je glasoviti brod iz dubrovačke pomorske povijesti sa starih zavjetnih slika i skica vratila na more stoji od samih početaka, od ideje, preko duge gradnje broda i porinuća do svakodnevne plovidbe. Reklo bi se on joj je i barba i duša.
‘U svojoj karijeri upravljao sam raznim vrstama brodova pa i jedrenjacima, ali Karaka je posebna, ona nije brod ona je vremeplov', kaže kapetan Frano, od mladih dana zaljubljenik u dubrovačko pomorstvo.
'Čini mi se da se s nedovoljnom pažnjom odnosimo prema našoj maritivnoj baštini koja je u mnogim segmentima ravna najvećim svjetskim dostignućima. Primjerice, ono što je Titanik za početak 20. stoljeća to je dubrovačka Karaka za 16. stoljeće, samo s mnogo sretnijom sudbinom. Riječ je o tome da je dubrovački brod u to doba bio jedan od najvećih i najsigurnijih brodova na svijetu, čudo brodogradnje onog doba. Između 14. i 17. stoljeća, Karaka je bila jedan od najvažnijih brodova Sredozemnog mora i može se smatrati prethodnikom svih jedrenjaka koji su se razvijali sve do 19. stoljeća', kaže kapetan Frano dodajući kako je Dubrovačka Republika izgradila gotovo 200 brodova koji su plovili po svim morima svijeta, a osim karake gradile su se galije (u Dubrovniku postoji i replika galijuna Tirena).
Karake su prevozile skupi teret, imale su i naoružanje do 40 topova, za obranu od pirata, a posade su bile do 140 ljudi. Dubrovačka karaka imala je tri jarbola, od kojih je srednji najviši. On ima dva križna jedra. Jarbol na pramcu ima križno jedro, a na krmi latinsko jedro. Jedra su bila teška i podizala su se uz pomoć ručnog vitla. Krma je visoka, što je osobina prekooceanskih brodova. 'Krajem 16. stoljeća karaka je poboljšana, pa je mogla prevesti i do 1.000 vojnika i 900 tona tereta. Dubrovčani su u gradnji karaka bili vrhunski majstori, koristili su najkvalitetnije drvo, a na svojim plovidbama putovali su do Velike Britanije i SAD-a', kaže kapetan, pa sa navigacijskih odrednica prelazi ne interijer u čemu su karake bile jednako tako čudesne, kako po luksuzu tako i po načinu korištenja prostora. Primjerice, u središnjem prostoru karake, bio je strop sa slikama tadašnjih slikarskih majstora. Na nekim su postojale kovačke i stolarske radionice, zdenac s vodom i vrtom, čak i nastambe za svinje, kokoši i kuniće.
'U djelima Williama Shakespearea, Mletački trgovac i Ukroćena goropadnica spominje se riječ argosy što zapravo znači dubrovačka karaka. Sve to vam govori kako smo u priči o uključivanju Karake u turističku ponudu bile svjesni važnosti i potencijala projekta. Ali i teškoća', kaže kapetan.
Repliku stare karake projektirao je znalac dubrovačkog brodovlja Franjo Flesch, tako da je trup od željeza napravljen u Splitu, a ključni su bili drveni dijelovi dovršeni u Betini Repliku stare karake projektirao je znalac dubrovačkog brodovlja Franjo Flesch, tako da je trup od željeza napravljen u Splitu, a ključni su bili drveni dijelovi dovršeni u Betini
Prije svega stara Karaka je trgovački brod, suvremena je turistički. To su potpuno drugačije namjena, što će reći da je trebalo uskladiti različite želje.
'To je značilo da se svakom detalju morala posveti posebna pažnja. Zato je gradnja Karake na Murteru u Betini potrajala dugo i probijala rokove. S jedne strane mnogi aspekti broda prilagođeni su modernim turističkim standardima pa je cijela unutrašnjost klimatizirana radi udobnost putnika, a s druge ustrajali smo na tome da dočaramo osjećaj 16. stoljeća', kaže kapetan Frano.
Repliku stare karake projektirao je znalac dubrovačkog brodovlja Franjo Flesch, tako da je trup od željeza napravljen u Splitu, a ključni su bili drveni dijelovi dovršeni u Betini koji su mu dali takav izgled da je nemoguće primijetiti da nije sav načinjen od drva. Karaka je preko palube duga 35 metara, ima tri jarbola (najviši ima 27 metara), a može primiti 215 turista. Unutrašnjost broda uređena je vrlo moderno - ima četiri palube, tri salona, nekoliko barova i restoran. Pokreću ga dva motora jačine 280 konjskih snaga, a prosječna mu je brzina 9,5 do 10,5 nautičkih milja. Ukupna cijena gradnje Karake bila je pet milijuna kuna. Brod je građen pod službenom potporom i pokroviteljstvom grada Dubrovnika, ali to nije podrazumijevalo nikakvu novčanu potporu.
Da je Karaka pun pogodak, vidjelo se od prvog dana kad je vezana na matično mjestu u gruškoj luci.
Izvor: www.tportal.hr