Sidrenje na rijeci
U pravilu, plovila na rijeci ne sidre se u samom glavnom toku, matici rijeke već u mrtvim kanalima ili u područjima izvan matice rijeke, takozvanoj mrtvoj vodi. Ipak, kao i na moru, i na rijeci može doći do nekog izvanrednog slučaja koji nas prisiljava da sidrimo na plovnom putu. Osnovno je da nastojimo što prije otkloniti uzroke koji su nas prisilili na to i napustiti takvo sidrište.
Sidrenje na rijekama ne preporučuje se kada je brzina toka iznad 2,5 metra u sekundi jer je potezanje na sidreni pribor (sidrenjak, sidro, bitve na plovilu) na granici njegove izdržljivosti i lako se može pokidati. Ako već moramo sidriti, tada svakako plovilo moramo privezati i za obalu, a ne se pouzdati samo u sidro.
Nakon što smo oborili sidro, ne smijemo dopustiti da nas struja riječnog toka nosi sama dok popuštamo sidrenjak jer bi se u trenutku zatezanja, tj. kada nametnemo sidrenjak na bitvu, mogao pokidati lanac, sama bitva ili sidro iskopati. Moramo lagano, uz pomoć motora voziti naprijed, tj. prema sidru, ali samo toliko da umanjimo brzinu kretanja plovila u odnosu na dno.
Za sidrenje riječnih plovila najpogodnija je kotva. Sidrenjak treba biti dovoljno dugačak kako bi struk sidra bio što više položen na dnu. Plovila koja češće sidre izvan mrtvih kanala, treba opremiti i po jednim sidarcem (manjim sidrom).
Tamo gdje brzina toka rijeke nije veća od 1 m/s možete se sidriti uz obalu na jedan od dva načina koje prikazuju crteži. Sidro spušteno na plovnom dijelu rijeke valja svakako obilježiti plovkom i orepinom, a noću i svijetlom; zelenim ako je uz desnu obalu a crvenim ako je bliže lijevoj obali. Dužina orepine mora biti 1,5 do 2 dubine vode na mjestu sidrenja.
U tekućoj vodi riječna plovila sidre tako da se jednim krajem vežu uz obalu, u pravilu pramcem okrenutim struji toka rijeke, a drugim krajem na oboreno sidro kako ih struja rijeke ne bi gurala na obalu. Kako nije uvijek moguće na obali rijeke naći pogodnu točku za nametanje priveza, riječna plovila treba da u sidreni pribor uvrste i najmanje jedan klin, zvan kazauk. Načinjen je od drveta ili željezne cijevi i zašiljen na jednom kraju kako bi se lakše zabio u obalu rijeke.
Osim kazauka, riječno plovilo koje češće sidri izvan mrtvih kanala dobro je opremiti i jednom drvenom gredicom koja će poslužiti kao odbijač. Njime ćete, obično krmu, održati na potrebnoj udaljenosti od obale. Za upotrebu odbijača potrebna je i odgovarajuća vilica i jedna ušica na razmi za pridržavanje odbijača, kako to vidite na crtežu.
Na kraju, ponoviti ću još jednom, kako nije razumno a i zabranjeno je sidriti na plovnom putu - pa čak i samo plutati radi kupanja ili ribolova pogotovo na velikim rijekama. U slučaju nesreće snosit ćete krivnju jer kršite zabranu. Na rijeci se sidri u rukavima rijeke, iza priobalnih sprudova ili uz samu obalu ako nema opasnosti od valova prolazećih plovila.
Izvor: www.walterturnsek.t-com.hr