Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Šibenski vaporeti više ne stanuju na mulu Krke

Na dan kad sam se vratila sa službenog puta, s jedne druge obale i druge države, s Atlantika, odnosno Francuske, i po glavi vrtila cijelo jedno more, ma što more - ocean!... misli i asocijacija o golemom jazu između našeg i njihova poimanja mora, plovidbe, života s morem i uz more - u Šibeniku me je dočekala vijest da je brodska pruga za otočane premještena s mitskog mjesta pristajanja bodulaca u Šibenik, a to je oduvijek mulo Krke.
To dvoje u simbiozi postoje i žive od trenutka kad je valjda iti jedan brod, ikada, pristao u gradu Šibeniku, o tome svjedoče i najstariji foto i filmski zapisi.
A onda je riva stjecajem raznih okolnosti opustjela (osim ljeti kad se vezuju nautičari), ostalo je, eto, to malo mulo Krke kao zadnji retaj i podsjetnik da stari grad Šibenik ima i neki svoj, doduše mali, stari pristan za brodove, prema onih par malenih otoka. Zadnje obalno mjesto živosti, pristajanja i otiskivanja na plovidbu, tu mitsku i civilizacijsku pojavu, ma kako ona bila kratka, i ma kako obala odavno bila otkrivena... ode iz staroga grada!
Bila je to i svojevrsna razglednica, identitet grada. U sezonama izvan ljetne samo bi uz dolazak broda oživio taj dio staroga grada. Sad će šibenska riva svoj sterilni život živjeti u sva tri preostala godišnja doba.
To je ta priča o revitalizaciji stare gradske jezgre u koju se kunu gradski oci. Umjesto da njeguju ta sitna mjesta života i živosti u jezgri, da imaju čovjeka zaduženog baš za njezinu revitalizaciju, onu (samo) naoko sitnu, dnevnu, praktičnu, komunalnu... oni nas zapljuskuju priopćenjima o velikim projektima, poput raspršenih hotela, (umirućih) festivala, o Juwelima čiju će konačnu realizaciju dočekati - mrtav stari grad.

Antimorska logika
Dakle, sagrađeno je velebno, i zaista lijepo, trajektno pristanište - reć' bi za desetke velikih i cestovno razvijenih otoka, a kad tamo, za jedan jedini, Žirje, koji ima nešto cestica od pristaništa do mjesta Žirje i par nastanjenih uvala. Druge otoke trajekt dotiče samo zbog građevinskog materijala, dva puta tjedno.
Preostaje nadati se da će trajektna luka jednom dovoziti cijele konvoje vozila s drugih obala koji se baš žele autom ili autobusom dovesti do Šibenika.
S ta jedina dva broda za otoke, rečeni gradski pristan mulo Krke bio je poput ukrasa stare gradske jezgre, i premjestiti ih izvan jezgre isto je kao kad bi vaporete maknuli s venecijanskih uličnih pristaništa.
Naravno, od takvog mjesta pristana su imali koristi i putnici - imali su gdje skloniti glavu i uz kavu pričekati brod, a spizu od trgovine do broda vući dvajst-trist metara (s tržnice će biti jednako)... a koristi su imali i trgovine, kiosci i ugostitelji na rivi.
Sad će dragi putnici brod čekati ispod vedra neba i na pustopoljini užarena kamena, bez mogućnosti da autom priđu bliže i ukrcaju bagaje - ako je pred brodom već neki kamion koji radi isto. Mjesta ima za jednoga.
Mulo Krke? Ono će sad puno bolje biti iskorišteno za - parking auta.
To je ta šibenska antimorska logika: aute umjesto brodova na mulo Krka, naspi more zbog autobusnog kolodvora (sad već davnih dana, ali ipak...), a sve vodi tome i da se najstarija gradska komunalna lučica izbriše iz najstarijeg kvarta uz more, Doca.
Ne, trajektno pristanište niti jest, niti može biti kompenzacija ni opravdanje za ubijanje šibenske gradske rive.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr

ARHIVA