Olupina Szent Istvan
Austrougarski ratni brod, porinut 1914. godine u riječkom brodogradilištu, bio je dug 153 metra, širok gotovo 30 m. Dostizao je maksimalnu brzinu od 21 čvora, a naoružanje mu se sastojalo od 12 topova promjera 305 mm, koji su odjednom mogli ispaliti 5400 kg granata. Zaplovio je pod austrougarskom zastavom kao najveći i najsuvremeniji ratni brod u to vrijeme, ponos carske flote.
Nakon nekoliko uspješnih bitaka, 1917. godine Szent Istvan se našao pred golemim izazovom. Krenuo je u ofenzivnu misiju razbijanja Otrantskih vrata s još nekoliko kraljevskih brodova. Taj je prolaz vojsci Austro-Ugarske Monarhije predstavljao najveću zapreku u osvajanju Jadrana, a Talijanima najveću obranu od razornih pomorskih napada neprijatelja. Toliko pouzdani u silovitu snagu svojih ponajboljih brodova - uz Szent Istvan našla su se na tom pohodu još barem tri izuzetno moćna broda - poveli su i profesionalnog snimatelja. Njegova je zadaća bila dokumentirati sjajan pothvat domovinske mornarice nakon čega bi se snimke, u svrhu ratne propagande, prikazivale diljem ratišta i u Austro-Ugarskoj Monarhiji. No, flota nije znala da ih nedaleko od Premude u zadarskom arhipelagu čeka zasjeda. Da su tijekom isplovljavanja iz pulske luke tog kobnog dana, 10. lipnja 1918., zakasnili još samo sat ili dva, zasjeda sastavljena od nekoliko vrhunskih talijanskih torpednih čamaca MAS 21 i 20 (navodno i MAS 15) pomislila bi da od austrougarskog napada neće biti ništa i otišla bi kući. No, kada je zapovjednik torpednih čamaca izdao zapovijed da se talijanska zasjeda povuče, na horizontu se pojavio dim Szent Istvana i njegove pratnje. Torpedni su čamci usporili, vratili se i s dva snažna torpeda zauvijek uništili ponos austrougarske flote, stvorivši jednu od najdramatičnijih priča Jadrana. Talijanski su se borci povukli, a za Szent Istvan drama je tek počela. Izbezumljeni, austrougarski su zapovjednici povjerovali da ih je napala podmornica. Voda je velikom brzinom prodirala u njegov trup, unatoč svim naporima da je izbace s broda. Četiri sata trajala je agonija tijekom koje se brod polako naginjao, da bi se iznenada, povučen od vode koja ga je već dobro ispunila, naglo izvrnuo i potonuo. U kotlovnici pomorskoga giganta ostali su zauvijek zarobljeni mornari koji su do posljednjeg trenutka ložili vatru i time stvarali električnu energiju koja je pokretala crpke za izbacivanje vode. Od 1087 članova posade poginulo je njih 89. Preminuli mornari pokopani su na Mornaričkom groblju u Puli. Szent Istvan je bio prvi ratni brod koji su potopila torpeda. Njegove ostatke pronašao je, na dubini od 68 metara 1970-ih godina, slavni tvorac dokumentarnog serijala "Tajne Jadrana", nedavno preminuli Mario Saletto. Od 1990-ih godina provodi se sustavno istraživanje broda koji među podvodnim arheolozima slovi kao jedan od najvećih i najljepših monumenata hrvatskoga podmorja.
Olupina se nalazi na kordinatama:
N=44°14´05´´
E=14°26´00´´