Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Savo i Ane broje dane

Tužna je priča našeg mornara Save Škore. Na starom ruzinavom brodu "Ane", koji su sudovi prije skoro godinu dana prisilno privezali u Sjevernoj luci, ostao je Savo sam samcat. Ostala posada davno je otišla svojim kućama, dojadila im obećanja o plaćama koje nikako da dobiju.
Trebalo je sačuvati zdravlje, ali i živce. Savo na brodu nema ni struje ni vode. Spava u mraku, a kad ga uspava šum noćne plime, sanja toplu kupku, topli krevet, zagrljaj... Savu više nitko ne čeka da se vrati. Davno se rastao, sin jedinac mu je umro, a brat mu u Mostaru vodi svoj život. Savino lice, koje prekriva duga sijeda brada, išibale su životne nedaće i udari bure i juga na moru. Ali, ne da se on.
- Valjda neću umrit na brodu čekajući da mi Đove isplati moje plaće - smije se Savo koji je ušao u 64. godinu života. Vlasnik broda, splitski poduzetnik Nikša Giovanelli, prema računici pomorskih sindikalista, duguje Savi 40 tisuća dolara, uračunavši mu u konto i vrijeme čuvara zaboravljenog broda na kraju grada. Savo je na brodu sve, i kuhar - kako čujemo, odličan - i timunjer, i zapovjednik... Kako i ne bi bio kad je na morskoj pučini proveo više od 40 godina.
- S broda neću otić dok ne dobijem svoje plaće. Nema šanse... Ajde, nekako je lakše dok je još toplo vrime, pa se umijem i operem vanka na špinu od luke. Dnevno imam po jednu pivu i ćevape ili hamburger u obližnjem kafiću "Dado", ali šta ću kad dođe zima, kad udre bura?
Na brodu nema struje, nema grijanja. Pomogne mi Sindikat pomoraca Hrvatske. Dobijem sa strane još poneku pomoć u spizi. I Giovanelli mi tu i tamo zna poslat suvu spizu, ali jel to život? Ka pas sam ovdje na ovom brodu. Teško mi je... - polako govori mršavi Savo dok vuče dim za dimom cigarete.
- Kad bi išo brojat koliko duvana popušim na dan, umro bi odma - ne napušta humor Savu. Odjeću mu svako malo opere supruga kolege, "čifa" palube Stipe Pervana koji se s nesretne "Ane" iskrcao još u proljeće. Savo izgleda ispijeno, mršavo, pomalo bolesno.
- Ma kakvi bolestan! Ja zdrav ko dren! Ovi mangupi iz Sindikata pomoraca su me na prevaru navukli na liječnički pregled. Doktorica me pregledala od glave do pete, samo što mi sondu nije utirala u... da ne kažem gdje... - fino se zaustavi Savo.

- Kako vam prolaze noći na praznom brodu?
- Čuj, nije me strah bit sam po noći. A tko će me napast? Samo su par puta neki mulci upali na brod, valjda tražili bengalke, ali vide da nemaju što ukrast, pa nema problema.
Puno je veći problem što su konopi popustili, a ja ih ne mogu pritegnut. Strah me šta će biti kad udre bura. Nabit će brod u kraj, tako da će to biti ajme i kuku. Oću li potonuti zajedno s brodom? - pita se Savo. Valjda neće, nada se.
- "Ane" se već malo i nagnula. U štivama ima vode od zadnjih kiša - dodaje. Svoju kabinu i salon pedantni Savo redovito čisti. Ako nema struje i vode, bar da je čisto.
- Imam kod Mostara nedovršenu kuću. Taman da dobijem plaće, mogao bi je završit. Mogao bi možda i kod brata otić, ali neću iz principa. Oću moje plaće - rezolutan je.
Savin pomorski život ima puno neispričanih priča. Nije mu do priča, ali ipak...
- Početkom davnih 70-ih plovio sam Jadranom s čuvenim redateljem Televizije Zagreb Marijem Salettijem. On je snimao dokumentarac o arheološkim nalazištima po Jadranu, a ja sam mu kuvao. Koja su to vremena bila... - prisjetio se Savo. Još jedna splitska noć pokrit će "Anu" i Savu. Nadamo se da zimski vjetrovi s Kozjaka još neće doći.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr

ARHIVA