Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

S 80 godina zaronio na 80 metara

Za čisti Jadran i prijateljstvo među narodima - natpis je na ploči koju je poznati slovenski lobist, poduzetnik i iznad svega zaljubljenik u podmorje dr. Božo Dimnik postavio na olupinu talijanskog ratnog broda Audace u akvatoriju između Paga, Lošinja i Raba, zaronivši u svojoj osamdesetoj godini života na čak osamdeset metara dubine. Time je Dimnik vjerojatno postao najstarijI čovjek na svijetu koji je uspješno zaronio na tako zahtjevnu dubinu, što još trebaju verificirati službenici Guinessove knjige rekorda, no postavljanje rekorda, kako je sam kazao nakon zarona, nije bio ni motiv ni cilj ove ekološke akcije, simbolično nazvane 80/80, po broju njegovih godina i dubini na koju se spustio. U bezdan je zaronio kako bi skrenuo pozornost javnosti na katastrofalnu devastaciju jadranskih živih bića kojoj kao zaljubljenik u podvodne aktivnosti svjedoči već punih pet desetljeća.
I njegov jučerašnji rekordni zaron donio je novu potvrdu upozorenja da se zbog pretjeranog i nekontroliranog izlova Jadransko more približava točki iza koje više neće biti mogućnosti oporavka životinjskih i biljnih vrsta, pa su i Dimnikovi osjećaji nakon uspješno obavljene misije bili podijeljeni.

- Zadovoljan sam jer je sve prošlo u redu, uspješno smo se spustili do broda, proveli dolje nekoliko minuta, ali sam istodobno nesretan jer dolje nismo vidjeli - ništa. Ronim u Jadranu i diljem svijeta već punih pedeset godina i sjećam se kada smo pedesetih ili šezdesetih godina zaranjali na olupine da je na njima život naprosto bujao. Kada bi ste se tih godina spustili do nekog od potopljenih brodova, na njima su bili deseci jastoga, ugori od po trideset kilograma svaki, a škarpine su bile razbacane naokolo kao drva. Danas smo vidjeli samo olupinu, mulj i beživotnu pustoš. Niti jedne jedine ribe nije bilo na brodu ni oko njega. Razlika je golema i zastrašujuća, kazao je vidno uzbuđeni, ali i potreseni Dimnik. Pozvao je javnost, medije, a posebno političare da se napokon, dok još ima vremena, ozbiljno posvete zaštiti Jadrana, jer bi već za koju godinu moglo biti prekasno.
- Kada bih mogao pokazati kako je izgledalo podmorje prije čerdesetak godina, a kako izgleda danas, svi bi istog trenutka krenuli u akciju spašavanja ovog što nam je preostalo. Ovaj moj zaron bio je samo provokacija kako bi mediji dali više prostora ovoj temi i izvrše pritisak na političke vođe da o tome počnu razmišljati. Radi se o okolišu u kojemu i od kojega živimo, bez njega ne možemo opstati. Jadran je najljepše more na svijetu, ali nigdje na svijetu nisam vidio da se o moru i njegovim stanovnicima vodi toliko malo brige. Da bude još gore, ne trebamo ništa izmišljati, samo kopirati i prilagoditi rješenja kakva odavno primjenjuju Francuzi, Englezi i neke druge nacije, rekao je Dimnik.
Na mjesto zarona stigao je iz Malog Lošinja, u pratnji nekoliko plovila na kojima su bili njegovi brojni suradnici i prijatelji, među kojima i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić .
Ostatak ekspedicije stigao je iz luke Mandre, brodom na kojemu su bili mariborski gradonačelnik Franz Kangler , načelnik Općine Kolan koja je bila suorganizator akcije Josip Zubović te gradonačelnik Novalje Ivan Dabo . Nakon kraćeg pozdrava i priprema za zaron, Dimnik je, zajedno s pratećom ekipom nestao u tamnoj dubini.
Sam zaron u pratnji snimatelja i ronilaca zaduženih za sigurnost trajao je gotovo sat vremena, za kojih je publika na jednom od pratećih brodova mogla izravno gledati »prijenos« zbivanja duboko pod morem, snimljenih kamerom daljinski upravljane podmornice (ROV).
Dimnik i ekipa posjetili su i neke od brojnih olupina iz prvog svjetskog rata zbog kojih je ovaj dio Jadrana poznat i kao »more sa željeznim dnom«, a Dimniku su, iako roni dulje od većine ronilaca u svijetu, to bili prvi zaroni s mješavinom inertnih plinova i kisika u bocama umjesto zraka, što je obavezno na tako velikim dubinama. Iz dubine od osamdeset metara izranjalo se vrlo polagano, radi dekompresije, što je dodatno pojačavalo napetost brojne publike na nekoliko većih i manjih brodova.
Uspješni završetak misije u duboko plavetnilo izazvao je erupciju oduševljenja, aplauza i povika odobravanja, a jedan od Dimnikovih prijatelja u uzbuđenju je povikao - Božo, ti si najluđi doktor na svijetu!
Uslijedilo je skidanje teške opreme, izvlačenje svih kamera, ROV-a, stotina metara kabela i konopa, a nakon toga „maraton" čestitiki i zahvala Dimniku i cijeloj pratećoj ekipi. Dio veselog društva uputio se prema Lošinju, dok je Dimnik ukrcan na brod kojim je krenuo prema Mandrama.
Slavlje zbog uspješno izvedenog rekorderskog zarona trajalo je, uz pjesmu, vino i ribu s gradela, cijelim putem, a dobro raspoloženje prijetio je pokvariti jedino jak vjetar koji je iznenada zapuhao. Međutim, kako se naglo pokrvarilo, tako se vrijeme još brže popravilo, pa je na iskrcaju putnika u madranskom portu opet bilo sunčano i toplo.
Evo, vidite, imamo veze i gore, komentirao je pokazujući prstom put neba dobro raspoloženi Dimnik, poznat upravo po svojim vezama sa najmoćnijim ljudima iz politike, sporta, show-businessa i javnog života uopće, zahvaljujući kojima već desetljećima igra važnu ulogu u gotovo svim političkim zbivanjima na ovim prostorima. A kako ima veze i »gore«, Dimnik je na kraju ekspedicije najavio i novi pothvat.