Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Riječanin spašavao Meksički zaljev

Ono što je posebno zanimljivo u cijeloj priči jest da je taj prolazak žarištem istjecanja predstavljao pravi pomorski pothvat, kojeg su Medija i njegova posada, u kojoj je bilo još sedam Hrvata, sjajno odradili i tako pomogli da se konačno okonča najveća ekološka katastrofa u povijesti SAD-a i jedna od najvećih u povijesti uopće

Riječanin Veljko Medija odigrao je veliku ulogu u spašavanju Meksičkog zaljeva od ekološke katastrofe nastale u travnju 2010. godine nakon eksplozije na platformi Deepwater Horizon British Petroleuma i istjecanja golemih količina nafte nedaleko Savezne države Louisiana u Sjedinjenim Američkim Državama. Kapetan s Trsata upravljao je brodom za seizmička istraživanja Geco Topaz, koji je 13. srpnja 2010. godine prvi snimio morsko dno na mjestu nesreće i na taj način omogućio precizno postavljanje goleme kapsule koja je spriječila daljnje istjecanje nafte. Ono što je posebno zanimljivo u cijeloj priči jest da je taj prolazak žarištem istjecanja predstavljao pravi pomorski pothvat, kojeg su Medija i njegova posada, u kojoj je bilo još sedam Hrvata, sjajno odradili i tako pomogli da se konačno okonča najveća ekološka katastrofa u povijesti SAD-a i jedna od najvećih u povijesti uopće.
- U vrijeme tragedije mi smo u Meksičkom zaljevu obavljali seizmičko ispitivanje morskog dna, tražeći nova nalazišta nafte, kaže Medija.
- Tada smo dobili dopis iz naše tvrtke, Western Geco, da pokušamo napraviti prvu seizmičku liniju preko rupe iz koje je istjecala nafta. Ali kako je riječ o zahtjevnom zadatku i delikatnoj situaciji, obratili su nam se na način da su nas prvo pitali jesmo li spremni i smatramo li se sposobnima izvesti ono što se traži od nas. Ja sam im odmah rekao da smo spremni i objeručke prihvatio zadatak. Kasnije smo čuli da je čak sam američki predsjednik Barack Obama odlučio da naš brod obavi zadatak, prije svega se vodeći mojim iskustvom, kao i iskustvom cijele posade, kaže 59-godišnji kapetan.
Cijeli časnički dio posade Geco Topaza, koja je brojala 36 ljudi, činili su Hrvati. Uz kapetana Mediju, brodom od 80 metara, vrijednim 40 milijuna dolara, upravljali su oficiri Ratko Marčeta rođen u Baru, Zoran Đorđević iz Splita i Leni Zidić iz Vrgorca. Strojem su rukovodili Tonči Pancirov iz Primoštena te Dejan Grabner i Ante Bralić iz Splita, dok je električar bio Ante Hrgović iz Sinja. Osim iz Hrvatske, članovi posade bili su iz Filipina, Ujedinjenog Kraljevstva, Indije, Argentine, Norveške, Indonezije, Nigerije, Tajlanda i SAD-a. Kako ističe Medija, unatoč velikom broju različitih nacija i jezika, posada je bila odlično uigrana, zbog čega je i prihvatio zadatak.
- U ovakvim situacijama najvažniji je timski rad cijele posade, a kako sam ja imao odlične ljude, bez razmišljanja sam prihvatio da mi to učinimo. Zadatak je bio povezan s nekoliko poteškoća, prije svega zbog toga što je u području oko platforme u tom trenutku bilo 60 brodova koji su bili angažirani na pokušajima da se zaustavi istjecanje nafte.
Na primjer, jedan brod pored kojeg smo prolazili imao je instalaciju dugu 2.000 metara pod morem, a ispod mora su bile i brojne podmornice na koje smo morali paziti. Dva dana smo se pripremali, pri čemu nismo imali nikakvih pritisaka. Prije polaska su me još jednom pitali osjećam li se spremnim, a nakon što sam im objasnio da se ne moraju brinuti, krenuli smo, a ja sam preuzeo kormilo. Operacija je bila delikatna jer su ostali brodovi bili blizu jedni drugih i koridor za prolazak je bio toliko uzak da su se pojedini brodovi morali izmicati bočnim potisnicima kako bismo mi prošli. A to su brodovi za bušenje podmorja koji su danima podizali sidra samo da bismo mi mogli proći. Pritom treba imati na umu da smo iza sebe vukli dva i pol kilometra dugačak seizmički kabel, uz pomoću kojega se obavlja snimanje morskog dna. Dok smo prolazili, iz zraka su nas pratili helikopteri američke obalne straže, a cijelo vrijeme smo bili u komunikaciji sa svim drugim brodovima, priča Medija, stalno ističući timski rad i posadu kao cjelinu, ne želeći gurati sebe u prvi plan.
Prilikom prolaska prijetila je opasnost od sudara s drugim brodovima, ili od oštećenja skupocjene seizmičke opreme. Posebno kritičan bio je prolazak kroz uže područje lokacije nesreće, dugačak oko 2,5 milja, tijekom kojega je obavljano seizmičko snimanje. No, iskusni pomorac uspio je posao uspješno privesti kraju.

- Prvenstveno smo trebali paziti na morske struje, koje su mogle odnijeti kabel u neželjenom smjeru. Ali taj dan smo imali sreće jer su struje bile povoljne. Za slučaj da nešto pođe po zlu, imali smo pripremljena tri sigurnosna koridora za izlazak. Ali, nisu bili potrebni. Uspjeli smo obaviti posao iz prvog pokušaja, snimili morsko dno na oko 2.000 metara dubine i na taj način pomogli u zaustavljanju daljnjeg širenja naftne katastrofe.
A da je katastrofa bila velika, pokazuju brojke. Od 20. travnja 2010., kada je došlo do eksplozije u kojoj je poginulo 11, a ozlijeđeno 17 radnika, pa do 15. srpnja kada je curenje zaustavljeno, u more je isteklo oko 800 milijuna litara, odnosno 4,9 milijuna barela nafte. Budući da je cijena barela oko 100 dolara, šteta koju je pretrpio British Petroleum samo zbog izgubljene sirove nafte iznosi oko 500 milijuna dolara. Budući da je u danima pred začepljenje dnevno istjecalo oko 53.000 barela, odnosno oko 8,5 milijuna litara, svakim danom kojim se odgađalo začepljenje British Petroleum je gubio preko pet milijuna dolara. Da posada Geco Topaza nije bila samouvjerena i sigurna u svoje mogućnosti i da je za pripreme tražila samo jedan dan više, jedan od najvećih naftnih giganata na svijetu to bi morao platiti milijunima. Da je prolazak Geco Topaza i njegovo snimanje morskog dna bilo značajan faktor u otklanjanju katastrofe, svjedoči podatak da je spasonosna kapsula postavljena 15. srpnja, odnosno samo dva dana nakon operacije kojom je rukovodio riječki kapetan.
Gotovo tri mjeseca prije toga, British Petroleum i američka Vlada pokušavali su zaustaviti curenje nafte na različite načine, ali niti jedan nije urodio plodom. Kako su isticali u BP-u, nikad se ranije nisu susreli s izljevom na velikim morskim dubinama i zapravo je bilo jasno da ne znaju što im je činiti. Ostala je upamćena izjava Davida Kennedyja iz Nacionalne uprave za oceane i atmosferu SAD-a, koji je rekao da je »prestrašen i da napori koje će biti potrebni da se nešto učini, pogotovo ako se istjecanje nastavi, prelaze ljudsko poimanje«. Jedan od razloga zašto najveći svjetski stručnjaci na tom području nisu znali kako zaustaviti katastrofu bio je upravo u tome što nisu poznavali konfiguraciju morskog dna oko mjesta istjecanja, već su se pouzdali u podatke dobivene s podvodnih ROV robota s kamerama, koji nisu bili dostatni. Zbog svega toga uloga Geco Topaza imala je posebnu težinu.
- Svi su nam se redom zahvaljivali, počevši od čelništva British Petroleuma i vodećih ljudi Western Geca na dalje, kaže Medija, čije riječi, kao i samu delikatnost zadatka kojeg je posada obavila, potvrđuju brojni e-mailovi.
Peter Carragher, jedan od čelnika British Petroleuma na području geologije i istraživanja, napisao je u svom obraćanju kompaniji Western Geco da je riječ bila o »vrlo izazovnoj seizmičkoj operaciji koja se odvijala u području s velikim brojem brodova i bušilica«, te napomenuo da Western Geco »može biti ponosan na svoju ulogu u proučavanju mjesta istjecanja nafte«. Neil Cramond, rukovoditelj BP-ovih operacija na području Meksičkog zaljeva, u mailu naslovljenom osobno kapetanu broda Topaz, piše da je Medijina »stručnost i profesionalnost omogućila da se operacija izvede glatko i sigurno«.
Pohvale su dolazile i od strane Amerikanaca, koji su pretrpjeli velike ekonomske i ekološke posljedice. Primjerice, u tri američke savezne države ribari su gotovo u potpunosti ostali bez prihoda. Od životinjskog svijeta, stradale su ptice selice s tog područja, potom ribe i planktoni, odnosno cijeli hranidbeni lanac koji slijedi za njima, a veliku štetu pretrpio je i svijet kornjača. Prema nekim izvorima, za saniranje ekološke katastrofe British Petroleum je morao platiti oko tri milijarde dolara, a prema izvještaju Merrill Lyncha, globalno jedne od najvećih tvrtki za financijsko savjetovanje, pet tvrtki povezanih s incidentom, British Petroleum, Transocean, Anadarko Petroleum, Halliburton i Cameron International Corporation izgubile su na tržištu kapitala ukupno 21 milijardu dolara. Sve je to međutim »sitnica« u odnosu na duševne boli milijuna stanovnika koji žive uz Meksički zaljev.
Iako informacija o pothvatu hrvatskih pomoraca nije do sada izašla u javnost, jedna skupina Amerikanaca slučajno je imala priliku zahvaliti se Mediji i njegovim časnicima.

- Malo nakon što smo odradili ovaj posao istekla nam je smjena, pa smo mi Hrvati preko Houstona i Washingtona krenuli kući. U avionu kojim smo putovali između ta dva grada glavna stjuardesa nam se preko razglasa zahvalila u svoje ime i u ime kapetana aviona. Prije polijetanja obavijestila je putnike da se u avionu nalaze hrvatski pomorci s broda koji je sudjelovao u spašavanju katastrofe u Meksičkom zaljevu. Svi putnici su se digli na noge, zapljeskali i potom su dolazili do nas i svakom pojedinačno čestitali. U tom trenutku sam bio jako ponosan kao Hrvat, a vidio sam ponos i u očima mojih ljudi, kaže Medija, koji se zbog životnih okolnosti više nije vratio na Geco Topaz. Malo nakon povratka iz Sjedinjenih Američkih Država snašli su ga zdravstveni problemi, zbog kojih nije mogao prihvatiti novi poziv na isti brod.
- A zvali su me već nakon 28 dana, izričito su tražili da se vratim na Geco Topaz. Očito su bili zadovoljni poslom kojeg smo obavili, no sudbina je htjela drugačije. Brod je ostao tamo, gdje je u početku vršio daljnja ispitivanja podmorja s ciljem da se provjeri ako je sanacija platforme uspjela, a kasnije je nastavio svoj uobičajeni posao seizmičkih istraživanja.
Medija se inače nakon bolovanja vratio pomorstvu, kapetan je već 25 godina, od čega se posljednjih deset specijalizirao za seizmička plovila. Uskoro će u mirovinu, čime će pomorska tradicija u njegovoj obitelji, barem za sada, završiti. Jedan od dvojice sinova po struci je pomorski strojar, ali se bavi ugostiteljstvom u obiteljskom kafiću Bounty na Trsatu, čiji su zidovi pretrpani fotografijama starih brodova i stiliziranih pomorskih čvorova. Naziv kafića naravno nije slučajan, ali iako je riječ o brodu poznatom po pobuni, brod Veljka Medije upisao se u povijest po dobrom.
- Sve je to bio samo posao, reći će Medija dodavši:
- Trenutačno imam dvije velike želje: da odem u penziju i da postanem nono.

Izvor: ww.novilist.hr

ARHIVA