Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Ribari u strahu od novih zahtjeva EU-a

Od ulova sitne plave ribe ne žive samo ribari, već i riboprerađivačka industrija u koju je proteklih godina uloženo puno novca. Sve će to propasti ako Hrvatska prihvati zahtjeve EU Komisije

RIJEKA Nakon što je ovoga tjedna iz Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju objavljena nova isplata iz Europskog fonda za ribarstvo, za mjeru privremene obustave ribolovne aktivnosti u iznosu od 1,27 milijuna kuna, riječki ribari potvrđuju kako dosad nije bilo problema s isplatama naknada za lovostaj. S druge strane, brinu ih najave mogućih novih drastičnih ograničenja ulova koje zahtijeva Europska komisija, a dovele bi, tvrdi Nevio Uhač, suvlasnik tvrtke Ugor s najvećom flotom plivaričara na Kvarneru, do kolapsa flote za izlov sitne plave ribe, kao i cijele riboprerađivačke industije u Hrvatskoj.
Dugotrajno čekanje na isplatu sredstava kojima se ribarima nadoknađuju troškovi za vrijeme lovostaja, uobičajeno je u većini mediteranskih zemalja u EU, ističe Uhač.
- Do sad je isplaćen dio naknada za lovostaj u siječnju, očekujemo da će sada biti isplaćen i drugi dio. Činjenica je da je već kolovoz, te da još ne znamo kada će se isplaćivati naknade za lovostaj u svibnju ove godine, no sustav ipak funkcionira, a prema našim informacijama ni ribari u mnogim drugim zemljama EU ne čekaju bitno kraće od nas. Da bi sredstva bila isplaćena, potrebno je u tančine ispoštovati proceduru te zadovoljiti sve uvjete, što se kasnije pomno provjerava, pa cijeli postupak prilično dugo traje, kaže Uhač.
O tome koliko su mjere lovostaja za sad bile učinkovite u nastojanjima da se sačuva i obnovi riblji fond, prvenstveno sitna plava riba, prerano je govoriti, smatra.
Brojna ograničenja
- Učinka sigurno ima. Čim se ne lovi, riba ipak ima priliku za razmnožavanje, kao i za rast. Zasad se neke bitne razlike u »pecaturi«, odnosno veličini i težini ulovljene ribe ne vide, ali to ne ovisi isključivo o lovostaju, već i o uvjetima u staništu. Bez obzira na prirodne oscilacije u broju i veličini ribe, lovostaj će sigurno imati pozitivne učinke na dulji rok, no da bi imali ozbiljne rezultate i pokazatelje, treba proći desetak godina, barem prema tvrdnjama stručnjaka iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, iako kažu i da se već sad vide pozitivni pomaci, kaže Uhač.
Osim vremenski ograničenog lovostaja na sitnu plavu ribu, u Hrvatskoj postoje i prostorna ograničenja, pa je tako trenutno na snazi tromjesečna zabrana ribolova u unutarnjim kanalima.
- Pored toga, ne smijemo ribariti više od dvadeset dana mjesečno, pa kad se zbroje i lovostaji, smijemo na more 180 dana u godini. Ako se dogodi da su vremenski uvjeti loši, onda bude i manje, posebno zimi, kaže Uhač.
Ribari smatraju kako je već ovim mjerama riblji fond prilično dobro zaštićen, no Europska komisija sada traži da se godišnji ulov praktički prepolovi, što bi značio kraj ribarske i riboprerađivačke industrije.
- Prema informacijama iz Uprave za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede, prijedlog Europske komisije je da se odredi godišnja kvota od trideset tisuća tona srdele i četiri tisuće tona inćuna. Lani je ulovljeno 76 tisuća tona, što znači da bi bio dopušten izlov niti polovice od te količine, što je za Hrvatsku i ekonomski i socijalno neodrživo. Od tog ulove ne žive samo posade ribarskih brodova, nego i cijela riboprerađivačka industrija u koju je posljednjih godina uložen velik novac, pa imamo praktički nove pogone na Braču, u Istri, u Stankovcima. Sve će to propasti, a ljudi ostati bez radnih mjesta, kaže Uhač.
Ima nade
Ribari i prerađivači ribe očekuju da će država donijeti političku odluku kojom će se usprotiviti takvim zahtjevima Komisije, te im omogućiti da nastave s poslovanjem.
- Kakva će biti odluka, ne znamo, ali nam je iz Ministarstva najavljeno kako neće biti drastičnog ograničavanja ulova. No problem je vrlo jak talijanski lobi, koji želi uvesti ograničenja na Jadranu, a onda proporcionalno i u našem dijelu, kako bi održali visoku maloprodajnu cijenu sitne plave ribe. Kod njih 85 posto ulova ide u maloprodaju, a ostatak u preradu, dok je kod nas obrnuto. I jedni i drugi ćemo imati priliku argumentirati svoje stavove, međutim, kod njih je riječ o industriji koja broji desetke tisuća subjekata, te okreće neusporedivo veći novac nego kod nas, a time se, proporcionalno, njihov glas daleko bolje čuje, da ne govorimo o snazi u lobiranju u europskim institucijama. Dodatni je problem što se u Komisiji redovito barata podacima starim dvije godine, dok se obave sve analize, a stanje na terenu je svake godine drugačije. Da bi se dobila prava slika, bit će potrebne godine, a u međuvremenu se nadamo kako Vlada neće pristati na ovako stroga ograničenja, jer to bi za sve nas značio kraj, zaključuje Uhač.