Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Ribari i školjkari žele loviti u zdravom moru

Za prosperitet ribarstva neophodno je da nova politika zaustavi neodrživ ribolov i stavi zanatske ribare u središte europskog ribarstva u budućnosti u kojoj će biti manje ribolova, ali boljeg ribolova.

Čvrsto vjerujemo da budućnost europskog ribarstva leži u održivom priobalnom ribolovu niskog utjecaja na okoliš, kakav mi prakticiramo. U zajedničkoj deklaraciji usvojenoj na zasjedanju u Bruxellesu, ovo ističu europski zanatski ribari, te ribari i školjkari niskog utjecaja na okoliš. Na pragu skorog ulaska naše zemlje u Europsku uniju, u radu te organizacije prvi put je sudjelovao predstavnik hrvatskih ribara koji rade s malim alatima, Ivo Škunca iz ribarske udruge Velebit.
- Zanatski ribari jaka su snaga u ribarstvu EU, ne količinom ulova, veličinom brodova i alatima velikog ribolovnog intenziteta, nego brojem sudionika. U EU na zanatske ribare otpada 80 posto ribarske flote, u nekim zemljama, poput Grčke i Danske, i više. I u nas tako, s malim alatima radi oko 3.000 ribara, a to je 80 posto ukupnog broja hrvatskih ribara, objašnjava Ivo Škunca.
U deklaraciji upućenoj europskim ribarskim vlastima, a nadasve onima koji kreiraju novu zajedničku ribarsku politiku EU, zanatski ribari, između ostaloga, ističu: Čvrsto vjerujemo da je za prosperitet europskog ribarstva neophodno da nova zajednička ribarska politika (CFP) zaustavi neodrživ ribolov i stavi zanatske ribare i ribare niskog utjecaja na okoliš u središte europskog ribarstva u budućnosti. Naši poslovi i izvori prihoda uvijek su ovisili o ribljem fondu lokalnih ribolovnih područja. Za razliku od vlasnika velikih brodova, mi se ne možemo prebaciti na nova područja kad su naša izlovljena. Danas je naš rad ugrožen ljudskim pritiskom na priobalna područja, uključujući neodrživ ribolov i promjenu morskih ekosistema. Mi smo dobri gospodari okoliša u kojem radimo kroz stoljeća prilagođavajući ribolovne aktivnosti stanju ribljeg fonda, kako bismo sačuvali svoj posao i način života. Uvijek imamo na umu specifičnosti našeg ribolovnog područja - prilagođavamo tehnike, ciljamo različite vrste i vodimo računa o sezonskim biološkim obrascima ribe. Naš rad ima relativno nizak utjecaj na morska staništa i proizvodi tek neznate količine bačene ribe. Mi koristimo selektivne ribolovne alate, s malim utjecajem na okoliš.
Neke od stavova iznesenih u deklaraciji, pojasnio nam je Ivo Škunca. Na skupu u Bruxellesu, rekao nam je on, iznesen je nevjerojatan podatak - svake godine s europskih brodova u sjeverni Atlantik baci se 1,3 milijuna tona ribe. Riječ je prvenstveno o nedorasloj ribi, ponešto i onoj koja nema tržišne vrijednosti, a njen ulov rezultat je neselektivnosti alata. Zato se traži da reformirana zajednička ribarska politika sadrži jasne korake prema postizanju cilja "nulte količine bačene ribe". To će omogućiti stroga pravila o selektivnosti, veličini i težini alata, u prvom redu koća, dredža i ostalih pokretnih alata.
Govorilo se i o onome što je za hrvatsko ribarstvo iznimno važno, što su naši ribari tražili za trajanja pregovora s EU o poglavlju "ribarstvo". Od onih koji upravljaju europskim ribarstvom zatraženo je da uvažavaju različitosti lokalnih i regionalnih prilika. Zahtijevaju, također, da se sektor zanatskog ribarstva stavi u središte ribarske politike, te da se ono gradi na temelju iskustava i vještina ljudi koji su s ribarstvom izravno povezani. Njihovo znanje i iskustvo mora se vrednovati i koristiti kroz veću suradnju sa znanstvenicima, savjetodavnim odborima i ostalim sudionicima, posebno pri izradi scenarija održiva upravljanja. U sklopu nove ribarske politike treba značajno pojačati istraživanja o stanju ribljeg fonda i mjerama za njegov oporavak, uz veća izdvajanja za tu namjenu iz ribarstvenih fondova.
Moglo bi se zaključiti: Europa ne nudi ništa novog! Iste, ili slične zahtjeve slušamo godinama od naših ribara. Pa se žale jedni i drugi da su ribolovna mora prelovljena, da treba zaustaviti nekontrolirani izlov. Sa susreta naših ribara, i sličnih skupova, umjesto u Zagreb, takvi će se zahtjevi ubuduće slati u Bruxelles.
Smanjenje ribolovnog napora, a što se prvenstveno postiže smanjenjem flote, priča je što u EU traje već desetak godina, otprilike od donošenja postojeće zajedničke ribarske politike što je na isteku. Na skupu zanatskih ribara ocijenjeno je da u mnogim slučajevima ribarske flote članica EU mogu napraviti pritisak na riblji fond dva do tri puta veći od razine izdrživosti. Zato se traži detaljni inventar prekapacitiranosti što će biti izrađen u skladu sa stanjem ribljeg fonda u određenim ribolovnim pdručjima. Mjerenje ribolovnog kapaciteta mora uzeti u obzir stvarnu sposobnost plovila za izlov ribe, a ne samo njihov broj, veličinu ili snagu motora. Od članica EU traži se hitno donošenje akcijskih planova za smanjenje ribarskih kapaciteta, tamo gdje postoji problem prekapacitiranosti, te da se kapaciteti usmjeravaju na ribolovne metode niskog utjecaja na okoliš bez prekoračenja održive razine.
U zaključku deklaracije zanatski ribari poručuju: želimo ostaviti u nasljeđe zdrava mora i oceane u svijetu u kojemu će biti manje ribolova, ali boljeg ribolova. Želimo da naši sinovi i kćeri love u zdravim morima s nenarušenim ribljim fondom i da jedu kvalitetniju ribu od one koju danas jede većina ljudi. Mi, većina ribara, dobri gospodari morskog okoliša, tražimo da se čuje naš zajednički glas prije nego što bude prekasno.