Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Razvoj luke potonuo na dno Brajdice

Ako se uzme u obzir da je terminal Brajdica najvažniji dio riječke luke, kao i da ona ima status luke od posebnog državnog interesa, te predstavlja budući zamašnjak velikih investicija o kojima govori cijela Vlada na čelu s premijerom Milanovićem, onda je jasno da problem dubine mora na Brajdici uopće nije nevažan ni beznačajan.
Taj problem treba shvatiti kao svojevrsni lakmus papir na kojem se testira ozbiljnost pristupa razvoju i iskorištavanju potencijala riječke luke, čija su najveća prednost prirodne karakteristike, kao što je dubina mora ili dostupnost plovnih puteva.
Usporedbe radi, opet će biti neizbježno pogledati što se događa u Kopru. Tamo je izgrađena velika luka u kratkom vremenu, iako prirodni uvjeti Slovencima ne idu previše na ruku.
Primjerice, veliki kontejneraši do koparskog terminala dijelom prolaze i kroz svojevrsni kanal na dnu mora, koji je umjetno izveden kako bi se povećala dubina. Specijalni brodovi tamo redovito jaružaju morsko dno, gotovo bi se moglo reći da održavaju plovni put i to moraju činiti kontinuirano ukoliko se želi omogućiti dolazak najvećih brodova i razvoj kontejnerskog i drugog prometa u Kopru.
Dakle, nije Slovencima lako, ali oni, svejedno, od male priče rade veliki posao. U Hrvatskoj je obrnuto. Već je pomalo degutantno slušati o tome koliko su riječka luka i prometni pravac važni i koliko su ogromne investicije što čekaju Rijeku.
Kad se tome pridoda legenda o Zagrebačkoj obali i nizinskoj pruzi, čiji početak gradnje resorni ministar vidi za 5 do 7 godina, a gradnja ima trajati još barem toliko, jasno je koliko su ova obećanja na dugom štapu.
Istovremeno, industrijska zona na Kukuljanovu praktično nema nikakve veze s Brajdicom. Investicija Kineza, Nijemaca ili nekog trećeg, brodara, operatera ili nekog trećeg, tamo nema, jer za to država i lokalna samouprava ne daju uvjete.
Nema besplatne infrastrukture i zemljišta, nema brzine u rješavanju administracije i dozvola za potencijalne investitore, pa nema ni značajnijih rezultata, iako svi uvjeti za to postoje. Autocesta je izgrađena, pruga ide u obnovu, a kontejnerski terminal će uskoro povećati kapacitet za četiri puta.
Odnedavno je Hrvatska ušla u carinsku uniju EU-a, pa niti to više nije prepreka, prije svega za željeznički teretni promet prema srednjoj Europi, kojeg gotovo i nema.
Sve što je gore navedeno može se staviti u kontekst dubine mora na Brajdici, zbog nebrige, neodgovornosti i izostanka dugoročnog strateškog pristupa.
Na Brajdici 30 godina nije bilo nikakvog posebnog održavanja, čak ni čišćenja podmorja, iako bi bilo normalno očekivati da odgovorni iz Lučke uprave, Jadranskih vrata, Lučke kapetanije, Ministarstva pomorstva, špediterskih kuća, agencija i brodara, sjednu i pokušaju dogovoriti što učiniti kako bi postojeći terminal bio što bolje iskorišten. Rijeka je već sada mogla imati na Brajdici možda i veći gaz od onog u Kopru da je itko na tome nešto ozbiljno pokušao raditi. Umjesto toga lakše je pričati i obećavati. Tako je i s pričom o razvoju riječke luke. Nedostaje vizija i strategija, valjda je i ta potonula na dno Brajdice.