Put oko svijeta jedrilicom najskuplji je i najsporiji način
Hrvatski jedriličar Mladen Šutej gostovao je u Gradskoj knjižnici u sklopu programa "Ćakule pod jedrima" u organizaciji Jedriličarskog kluba Delfin i potporu Grada Pule, Turističke zajednice grada Pule, Gradske knjižnice i čitaonice Pula te AGD reklama i PIJK Hijene. Riječ je o čovjeku koji je nekoliko puta oplovio svijet, napisao devet knjiga i sudjelovao u snimanju brojnih dokumentaraca.
U Puli je predstavio svoju novu knjigu "Ocean i druge priče" te velikom broju građana ispričao iskustva tijekom solo jedrenja od Čilea do Polinezije.
- Ovdje vam želim ispričati moju plovidbu od grada Valdivije u Čileu do francuske Polinezije, ali uvodno vam moram odgovoriti da sam do Valdivije, preko rta Horn, došao s mojim dragim prijateljem i vjerojatno mojim najboljim kompanjonom kojeg sam imao na moru, Ozrenom Bakračem, ali je on upravo u Valdiviji odlučio uzeti pauzu i napustio me. Odlučio sam da ću nastaviti preko Tihog oceana zacrtanom rutom i zato mogu reći da sam bio sam silom prilike, ne zato što sam to želio ili planirao, rekao je uvodno Šutej.
Gotovo u trenu slušateljima je potom proletjelo jednosatno predavanje, ljepote Valdivije, plovidba do otočnog arhipelaga Juan Fernandez u južnom Pacifiku s poznatom špiljom koja je inspirirala Daniela Defoa da napiše "Robinsona Crusoa" te priče o nastavku do krajnje točke francuske Polinezije i putu dugom 4.000 milja, gotovo kao od Pule do New Yorka i dolasku u civilizaciju nakon nešto više od mjesec dana jedrenja.
- Riječ je o drugoj etapi za koju sam znao da mi treba između 30 i 40 dana. Na kraju je ispalo 34 dana, i to solo plovidbe dan i noć i to samo na jedra. Pravilo je bilo da samo vezan izlazim iz salona i da preko dana idem 90 do 100 posto brzine broda, a noću oko 60 posto. Kada je došla bonaca, šizio sam kao i svi drugi jedriličari, a brzinu nadoknađivao kada se pojavio vjetar. Postojao je i problem spavanja, jer kad ste sami na broju, a brod ide, ritam spavanja je drugačiji. Morate spavati, jer nakon tri dana nespavanja počinju halucinacije, ali to spavanje je posebno. I zapravo sada na moru spavam bolje nego kod kuće, ali ne spavam u komadu, već po 50 minuta i onda se budim, kratko, pa opet spavam dalje, narednih 50 minuta, ispričao je Šutej.
Po završetku predavanja odgovarao je na doista brojna pitanja od toga što učiniti ako se na takvom putu pokidaju jedra do toga kako isfinancirati put i koje opasnosti vrebaju na moru. Svakako je najzanimljivije bilo zašto ljudi uopće idu na takva putovanja.
- Iskreno rečeno, ne znam. Ali znam da to nije došlo naglo. Uvijek sam išao malo dalje. Najprije jedrilicom od Krka do Cresa. Pa do Dubrovnika. Pa do Grčke, pa onda sve do Španjolske, pa preko oceana... U svakom čovjeku ta je želja drugačija. U meni je bilo da uvijek probam nešto drugo, nešto novo i da vidim mogu li. Ukoliko želite ići bilo gdje po svijetu, najlakše je i najjeftinije sjesti u avion i odletjeti. Jedrilicom je to najsporiji i najskuplji način, ali nosi jedno neponovljivo i vrijedno iskustvo, zaključio je Šutej.
Izvor: www.glasistre.hr