Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Pustite jahte na zapadnu obalu

Da Split nema novca za mnoge osnovne potrebe, nije nikakva tajna; da je investicijski ciklus u potpunom zastoju, vidljivo je na svakom koraku, a da je ispunjenje proračuna neizvjesno, čujemo relativno često. Govori se o troškovima i obvezama koje stižu na naplatu, ali najmanje se govori o prihodovnoj strani proračuna grada Splita.
O novim proizvodima, idejama, šansama ni spomena, o propuštenim prilikama uglavnom u besplodnim ćakulama. O jednoj propuštenoj šansi za dobru zaradu, zapadnoj obali, polemika ipak traje. Preočit je grijeh nečinjenja da bi se olako zanemarilo. Što grad propušta, vidljivo je svake večeri na živom, prepunom novouređenom dijelu gradske luke.
U proteklih godinu i pol dana od dolaska nove gradske vlasti lome se koplja oko toga treba li na zapadnoj obali privezivati brodove ili ne. Kako često putujem po Hrvatskoj, a i šire, zadnjih dvadesetak godina pratim razvoj pojedinih mjesta i gradova i vidim da svi u svojim planovima promišljaju ono što je Split dobio - mogućnost da se praktički u samom centru, u ljetnoj sezoni, privezuju veliki brodovi i jahte. To svakome mjestu daje posebnu draž, priželjkivani šušur, a, naravno, kao posljedicu i veliki financijski prihod.
Ne znam i nije mi jasno, a sasvim sigurno tek sam jedan od mnogih koji se iščuđavaju, zašto gradonačelnik Splita Ivo Baldasar uporno izbjegava staviti u punu funkciju zapadnu obalu, divan gradski resurs koji je naslijedio. Dobio je u ruke sjajan objekt, gotov i isfinanciran, napravljen s posebnom gospodarskom namjenom.
No, tu zlatnu koku, gradonačelnik je doživio kao vruć krumpir i ne zna što s tim napraviti. Pa kao pravi mudrac zaključuje da je bolje ništa ne raditi. I povremeno isprazno polemizirati o tome zašto je bolje ne raditi nego raditi i zaraditi.
Nakon preuzimanja funkcije, gradonačelnik je najprije, ničim izazvan, kategorički inzistirao na tome da se brodovi uopće ne vezuju na zapadnoj obali, a onda je pod pritiskom javnosti, nakon puno izgubljenog vremena, popustio i pristao da se jahte ipak vezuju. Bočno uz obalu. Zašto, to valjda samo on zna.
Splitska zapadna obala, novoizgrađeni kapitalni objekt grada Splita, duga oko 600 metara, s benzinskom crpkom za brodove, tako je ovog ljeta ipak dobila blagi nautički štih. Svakodnevno smo svjedoci da se tamo vezuju tri-četiri jahte dužine 30-ak i više metara.
Po nalogu gradonačelnika, vezuju se na način koji je potpuno neprihvatljiv. Iz više razloga. U prvom redu neprihvatljiv je iz čisto sigurnosnih i pomorsko-maritimnih razloga jer brod vezan bokom uz obalu, u slučaju bilo kakve nužde, naglog nevremena ili slične nevolje, puno teže može reagirati, odvojiti se od obale i na taj se način spasiti od udaranja cijelom dužinom u obalu.
Ta opasnost je u splitskoj gradskoj luci naročito izražena za vrijeme južnih vjetrova kada brodovi, bez obzira na veličinu, ne mogu biti vezani na takav način jer ih, pučki rečeno, nabija u kraj. Privez krmom uz obalu puno je sigurniji i praktičniji jer se time oslobađa prostor za znatno veći broj plovila, sve je urednije, a maritimno prihvatljivije kako za voditelje broda, tako i za same goste na jahtama jer im prozori na kabinama nisu po dužini izloženi pogledima šetača. Tako se, bez iznimke, radi na svim ljetnim privezištima.
Prije nekoliko dana u Slobodnoj Dalmaciji je cijela zadnja stranica bila posvećena jahtama privezanima u Hvaru. Novinar i fotoreporter prenijeli su ljetni doživljaj s hvarske rive stavljajući u prvi plan mnogobrojne domaće i strane goste koji su na svojim velebnim plovilima uplovili u luku i vezali se uz rivu. Naravno krmom. Gradu su dali sjajan imidž, a gradskoj blagajni izdašan utržak.
Takvih ljetnih motiva u hrvatskim mjestima i gradovima ima nebrojeno. Uz Hvar može se spomenuti Dubrovnik (Gruž), Cavtat, Stari Grad, Bol, Šibenik, Vrbosku... a u zadnje vrijeme moguće je vidjeti i dosad nezamislivu sliku u Rijeci gdje je cijela obala rezervirana za jahte. Usred gradske luke.
U Splitu toga nema jer gradonačelnik tjera inat i igra se s ugledom i prihodom grada. Ignorira činjenicu da je turizam, poglavito onaj nautički, jedina rastuća gospodarska grana u Dalmaciji i Hrvatskoj. Ne želi u Split privući svjetske uglednike o kojima izvještavaju svi domaći i svjetski mediji, čak i u informativnim emisijama televizijskih postaja, dajući posjećenim destinacijama sjajnu i potpuno besplatnu reklamu. Gradonačelnik za to ne mari. Zašto?
Njegov glavni argument je da od zapadne obale ne želi napraviti luku nautičkog turizma koju će trebati ograditi žicom jer bi tako oteo šetačima taj iznimno atraktivan prostor i predao ga u ruke isključivo nautičarima. Da tu tezu iznosi netko tko se do sada bavio prodajom kukuruza ili uljane repice, možda bih zastao i rekao - dobro, čovjek nije od mora, ne zna, ajmo ga naučiti.
Ali, gospodin Ivo Baldasar, gradonačelnik Splita, kako sam ne bez ponosa kaže, dugogodišnji je turistički djelatnik i po prirodi stvari mora se razumjeti u turizam. Stoga takav stav još više čudi i zabrinjava. Jer, da je samo prošetao bilo kojom od navedenih riva, pa i bilo kojom drugom, vidio bi da nigdje nema žičane ograde i zabrane prolaska za šetače. Baš suprotno, ti prostori i blještavilo jahti privlače brojne šetače i goste koji se zateknu u gradu.
Tu je novac za ulice, škole, vrtiće...
Gradonačelnik Splita kao drugi argument ističe da u moru nema sigurnih blokova, tzv. corpomorta, te da zapadna obala nema nikakve infrastrukture za privezivanje brodova. To, nažalost, opet ne odgovara istini. Tko je ikad plovio ili boravio u luci gdje se vezuju jahte, vrlo lako je mogao doznati da se svi brodovi od oko 20 metara vezuju isključivo na vlastita sidra. U to se lako može uvjeriti i svatko tko sjedeći na splitskoj zapadnoj obali pogleda na vanjsku stranu ACI-jeve marine gdje se vezuju velike jahte.
Rade to jedino na sidra. Isto tako, infrastruktura na zapadnoj obali, suprotno tvrdnjama gradonačelnika koji ne zna ili svjesno obmanjuje javnost, postoji. Štoviše, potpuno je izvedena i razvedena. To je lako primijetiti po brojnim bijelim šahtama ispod kojih su priključci za vodu i struju. Tako je i naplata dodatnih sadržaja lako moguća. Bez ikakvih problema.
Prije nego što iznesem ključne argumente zašto bi se zapadnu obalu moralo koristiti kao privezište većih brodova, radi javnosti želim naglasiti da kao građanin Splita i gradski vijećnik nisam zagovornik privatizacije, najma ili koncesije za zapadnu obalu. Upravo suprotno.
Smatram da takav nautički sadržaj, gotov i opremljen, po zdravoj, naročito gospodarskoj logici, treba biti priveden svrsi da bi se punio proračun grada Splita, iz kojega se onda mogu financirati oni projekti za koje gradska uprava tvrdi da nema raspoloživih sredstava - ulice, vrtići, osnovne škole i slično. Jer, u pitanju je ozbiljan novac koji gradonačelnik zanemaruje.
O kakvim je sredstvima riječ, okvirno može pokazati cjenik jedne splitske marine. Brod od 20 metara, što je praktički najmanja jahta, dnevno plaća 1500 kuna priveza. Po dužnome metru cijena raste pa jahta od 45 metara dnevno plaća 7500 kuna, a plovila od 55 metara 10.000 kuna po danu.
Ako znamo da je širina broda od 30 metara negdje oko 6,5 metara, a onog dvostruko kraćeg oko 4,5 metara, onda nije problem izračunati koliko brodova može stati na zapadnu obalu i koliko se dnevno može uprihoditi novca. Puta broj dana u sezoni i eto nove osnovne škole na Pazdigradu.
Evo računice. U ljetnoj špici, bez problema, moglo bi se na vezu naći 100-tinjak brodova prosječne dužine 30-ak metara. Da ne bude zabune, riječ je o modernim, ekološki besprijekorno sigurnim plovilima. Po brodu i po danu uprihodilo bi se oko 4500 kuna ili ukupno na cijeloj obali 450.000 kuna. Dnevno. Ako računamo da se ljetni vez koristi 60 dana, dolazimo do iznosa od 27 milijuna kuna. Slovom i brojem 27 milijuna kuna. To nije nedosanjani san, nego vrlo moguće i realno ostvarenje. Propušteno ovog ljeta.
Ako uzmemo u obzir da bi sezona sigurno bila duža, dužina brodova veća i da su cijene ljetnih obalnih privezišta u pravilu 30-ak posto više od cijena u komercijalnim marinama, zarada bi bila i veća. Uz očekivani rast zbog dolaska sve većih brodova, ni iznos od 30 milijuna kuna nije nedostižan u vrlo bliskoj budućnosti. A to je više od tri posto gradskog proračuna. I još jedan detalj.
Stotinu velikih brodova u luci znači i barem 1000 bogatih i platežno moćnih gostiju koji će ostaviti znatna sredstva u restoranima, trgovinama i drugim uslužnim djelatnostima. Jedini limit zarade u toj priči jest sposobnost i mašta svih koji promišljaju turizam u gradu.
Dakle, novac je na cesti, ali se gradonačelnik ne želi sagnuti i uzeti ga. Bez napora, bez dodatnih ulaganja. Bez potrebe da se nekome daje koncesija ili najam, bez monetizacije kakvu nam potpuno neučinkovita Vlada nudi za autoceste, umjesto da manirom dobroga gospodara upravlja iznimno kvalitetnim resursom.
Koncesiju ostavimo za izgradnju novih dionica od Ploča do Dubrovnika, kao što u slučaju Splita, za poboljšanje turističke i nautičke ponude, natječaj za koncesiju treba ostaviti za marinu u Duilovu. Zapadna obala, razvučena gradonačelniku doslovno pod prozorom, nudi dodatni izdašni izvor za punjenje gradskog proračuna, a time i rješavanje infrastrukturnih problema i nadasve zapošljavanje nekoliko stotina Splićana. I to se ignorira, neshvatljivom hladnoćom.
Gradonačelnik, njegovi suradnici i svi protivnici poduzetništva, a time i zapošljavanja, očito još ne shvaćaju da se u tržišnom gospodarstvu u kojemu se, vjerovali ili ne, mi ipak nalazimo, gradski proračuni ne pune samo komunalnim doprinosom fizičkih i pravnih osoba, već i novim, isplativim i profitabilnim investicijama.
Drugim riječima, ne treba se odricati novih vrtića i škola, cesta, ulica i infrastrukturnih projekata pod izlikom kako u gradskoj blagajni nema novca. Treba poraditi na prihodovnoj strani proračuna i na održivoj osnovi ozbiljno i kvalitetno pristupiti novim gradskim projektima i investicijama.
U svrhu punjenja proračuna i novog zapošljavanja. Gradonačelniče Baldasaru, nije toliki grijeh ne znati koliko je krimen ne htjeti. Jer, tko ima volju a nema znanja uvijek može učiti od drugih.
U ovom slučaju, recimo, od Dubrovnika, koji je u Gružu napravio privezište za kruzere i dao koncesiju za marinu, a gradonačelnik Vlahušić neumorno ugošćuje poznata svjetska imena i vodi ljutu pravnu bitku za prevlast u upravljanju gradskim zidinama koje nose godišnji prihod od oko 70 milijuna kuna.
Tamo svakodnevno vidimo nastojanja da se medijski eksponira grad i da se što bolje puni gradski proračun kako bi Dubrovnik bio još sjajniji biser u niski hrvatskog pa i svjetskog turizma.
Za početak barem otvorite prozor svog ureda i prošetajte navečer zapadnom obalom. Možda vam se oči otvore.