Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Prije nas je kočila JNA, a danas vlastita država

Bit će uskoro dvadeset godina otkako viške vlasti traže da se otočanima na korištenje prepuste, prema bilo kojem modelu osim prodaje, objekti koje je jugoslavenska vojska nagomilala na otoku tvrđavi. Riječ je o milijunima kvadrata u 14 kasarna, kilometrima tunela za skrivanje brodova, podzemnim skloništima, izdvojenim položajima, bunkerima, u čiju gradnju je uložen neizmjeran trud i silan novac, naravno, uzalud, jer su sva ta skalamerija i betonjare za suvremene načine ratovanja - smiješne.
Međutim, nije bilo smiješno Višanima, čiji je otok pretvoren u suludu, izoliranu tvrđavu, škoj koji se nije smjelo slobodno obilaziti, nije se smjelo primati strance, nije se smjelo nositi strane natpise na majicama...

Uglavnom, nije se smjelo ništa, pa su se masovno iseljavali, napuštali plodna polja i stare kamene kuće na jednom od najljepših jadranskih otoka. I sad su ostali objekti u koje im današnja država ne želi prepustiti na korištenje, premda bi prema planovima gradske uprave riješili mnoge probleme, ponajprije trajektnog pristaništa, koje u ljetnim mjesecima prometno potpuno paralizira gradić.

No, stvar bi se mogla promijeniti, dan prije posjeta reportera "Slobodne" s viškim gradskim vlastima razgovarao je Mladen Pejnović, predstavnik Ureda za upravljanje državnom imovinom, koji je obećao pomoć, a sve se dogodilo nakon što su se ovog proljeća Višani izjadali predsjedniku Ivi Josipoviću i poslali stotine prosvjeda Vladi.
- Moram reći da dosadašnje vlasti uopće nisu marile za naš problem, niti su imale zrno volje da to riješe. Neobično je što baš ja tako govorim, jer sam iz redova HDZ-a, ali moram kazati što je istina - dočekao nas je Ivo Radica, viški gradonačelnik, dodavši kako Višani nisu ni tražili da se vrijedne nekretnine prepuste njima, nego samo da se stave u funkciju i ne predstavljaju ruglo na otoku.
Navodi kako su se stavljanjem u funkciju gradskih prostora u posljednje tri godine proračunska sredstva povećala za 39 posto i stvoreni preduvjeti za nova 23 radna mjesta. Višani već imaju planove za sedam kapitalnih objekata:

- Na području Češke vile planirana je turistička zona sa 150 postelja, u Stoncu 350 kreveta, u Novoj Pošti novo trajektno pristanište i marina s 250 vezova. U Zlopolju smo smjestili poduzetničku zonu, vinariju i uljaru, u Smokovi Splitsko sveučilište namjerava utemeljiti studij mediteranske poljoprivrede, u Starinama je planirana poduzetnička zona, a u Koritima uređenje izvora pitke vode. Još je manjih dvadeset, trideset objekata, potkopi, bunkeri, skladišta.
Najvažnije - za sve ove planove imamo pisma namjere, što znači da je riječ o pametnim i isplativim projektima, koji su već našli zainteresirane ulagače, a naravno da bi se za sve proveli natječaji, te zaposlilo dvjesto do tristo ljudi - nabrojio nam je gradonačelnik Radica.
- Postoje dvije mogućnosti ili modela upravljanja. Prvi je da se prenese u vlasništvo grada Visa i mi raspisujemo dugogodišnje koncesije temeljem prostornih planove, a po drugome bi jedinica lokalne samouprave u ime Vlade raspisivala natječaj. Zaista nije toliko bitno da grad postane vlasnik koliko da se sve konačno oživi i da se na otoku zaposle mladi ljudi - ističe Radica, a Marinko Zubčić, predsjednik Gradskog vijeća dodaje:
- Svakako nismo za prodaju, jer slutimo da bismo opet, kao u doba jugoarmije, gledali u ograde i imali zabranjene zone na otoku, a ne želimo da se to ikad više ponovi. Takvog smo stava jer znamo da su u proteklom razdoblju postojale inicijative da se proda - kaže.
Vojarna Samogor, najveća na otoku, još je 2002. predana na upravljanje gradu, i premda je u njoj niz sadržaja, još nije sređena kako treba.
- Nismo imali prostorne planove za Samogor kojem je predviđena uloga sportskog, edukacijskog, zdravstvenog centra. Sada je tamo smješteno desetak naših privrednika - navodi gradonačelnik.
A za našeg vodiča po nekadašnjim utvrdama jugoarmije angažiramo izravnog svjedoka povijesti - Mitra Jalovija (69), nekadašnjeg potpukovnika JNA i kasnije pukovnika Hrvatske vojske, koji danas radi kao domaćin u Arheološkoj zbirci. Barba Mitar završio je Akademiju kopnene vojske i Visoku političku školu, službovao šest godina u Visu, a prije toga u Ilirskoj Bistrici, Petrovu Selu, Viljevu, Leskovcu, Prištini i Sinju, gdje je osnovao alkarsku jedinicu, i Trebinju, a kad je 1989. godine trebao biti prebačen u Knin, odbio je i otišao u Split.
- Nisam želio kod zločinca Ratka Mladića, a kad sam došao u Banovinu, shvatio sam i kakva je tamo situacija, pa sam se vratio na Vis, s kojeg je jugovojska otišla tek u petom mjesecu 1992. godine. Što su radili tako dugo? Skupljali naoružanje, bilo ga je toliko da sam jednom u kontroli skladišta na otočiću Barjaci osam sati brojio sanduke. A po otoku je bilo četiri ratna kompleta za četiri i po tisuće vojnika.

Da ne spominjem rakete, granate, mine, topove, brodove... Kad sam došao 1983., bio je oko 2,2 tisuće vojnika na otoku, a do kraja osamdesetih ta se brojka smanjila na tisuću i po - priča naš vodič, koji se 1992. godine prijavio u Hrvatsku ratnu mornaricu, gdje su ga odbili jer su "imali previše ljudi", a potom se pridružio Hrvatskoj vojsci na Hvaru 1993. i ostao do 1996. godine.
Ž- Na postrojavanju u Hvaru prepoznao me admiral Sveto Letica i kaže: "Mitre, drago mi je što te vidim, čestitam." Što da mu odgovorim nego: "I meni je drago što vas vidim, admirale, i ja vama čestitam!" Nisam čovjek koji može mirovati, pa sam radio nekoliko godina kao bauštelac, sve dok me upravo na obnavljanju prostorija u Bateriji gdje je arheološka zbirka nije zapazio kustos Boris Čargo i ponudio mi da budem domaćin posjetiteljima - priča nam svoju zanimljivu biografiju dok hodamo golemom devastiranom vojarnom Samogor na rubu grada.
- U Samogoru je bilo zapovjedništvo, a kad je Mile Kandić, zapovjednik Vojnopomorske oblasti, pobjegao iz Splita, utaborio se na viškoj Veloj glavi, to je podzemni kompleks sedamdeset metara ispod zemlje potpuno opremljen za život u ratnim uvjetima, s klimatizacijom, autonomnom vodom, strujom, agregatima...
U Samogoru je bila biblioteka, tek opremljena kužina, spavaonice, igrališta, sanitarni čvorovi, skladišta, vježbališta, radionice, stari i novi servisi za vozila... Pravi mali grad za nekoliko tisuća ljudi. Žao mi je da je sve tako devastirano, jer je time nanesena šteta hrvatskoj državi. Jedino je pametno vinar Lipanović uredio jedan tunel za vinariju - pokazuje nam, dok se vozimo do najvećeg potkopa na Novoj Pošti.
- Iskopano je 110 metara tunela u brdu za smještaj dvije raketne topovnjače koje nikad nisu ušle unutra. Vojni naziv ovog skloništa bio je "Jastog", a tuneli su prokopani i na Lastovu, Mljetu, Lošinju, dok je na Visu još 12 manjih potkopa. Kad vidim da sve ovo dvadeset godina stoji zapušteno, žao mi je. Jer to su skupo plaćali naši građani da bi sad propadalo - zaključuje Mitar.

Neiskorišteni potencijali
Češka vila - turistička zona sa 150 kreveta
Stonac - 350 turističkih postelja
Nova Pošta - trajektno pristanište, marina s 250 vezova
Zlopolje - poduzetnička zona, vinarija i uljara
Smokova - Studij mediteranske poljoprivrede
Starine - poduzetnička zona
Korita - izvori pitke vode, još 30 objekata, potkopa, bunkera, skladišta koji bi se mogli privesti svrsi

Izvor: www.slobodnadlamacija.hr

ARHIVA