Prijatelji nestalog ribara tragali za njegovom pasarom
Prije nešto više od godinu dana u pulskom je akvatoriju nestala pasara s dvojicom ribara koji su se u nedjelju 19. prosinca 2010. oko 15 sati uputili prema svjetioniku Porer usprkos lošem vremenu. Već u ponedjeljak u uvali podno restorana turističkog naselja Centinera u Banjolama pronađeno je tijelo 54-godišnjeg Imre Mesaroša Pište iz Pule, no njegov kolega Raul Sedej i brodica nikad nisu pronađeni.
Nakon okončanja službene istrage, koja nije došla ni do kakvih rezultata, ljudi od mora, ribari i ronioci, i dalje nastavljaju potragu na vlastitu inicijativu. Tako je bilo i ove subote kada je četvero prijatelja iskoristilo zatišje pred buru, ali i specijalizirani katamaran Dubina iz Splita koji se ovih dana zatekao na našoj obali, da bi još jednom pretražili područje na kojem je posljednji put viđena nesretna brodica.
- Naši su ronioci često uključeni u ovakve potrage, pomagali su i MUP-u u ovoj istrazi, a kasnije, nakon što je ona službeno završena, nastavili su povremeno dobrovoljno s potragom kao i mnogi ribari koji su reagirali na svaku novu dojavu o nekom sumnjivom predmetu. Znate, svi smo ljudi od mora, i eto, osjećamo nekakav poriv da zaključimo ovu tragediju kako treba, da ipak pronađemo taj brod, ne zato što sam brod ima nekakvu vrijednost, već zato što pretpostavljamo da je Raul ostao zatočen u kabini kad se brod prevrnuo, objasnio nam je Lucio Lorencin, predsjednik Ronilačkog saveza Istarske županije.
Potraga se odvijala na katamaranu Dubina, i to zahvaljujući bliskom prijateljstvu ronioca Elvisa Pliška i vlasnika broda Gordana Župe, budući da je splitska tvrtka Dubina jedna od najjačih domaćih tvrtki specijaliziranih za traganje na moru i izvlačenje potopljenih brodova. Dubina je opremljena i kvalitetnim uređajima za pretragu i analizu morskog dna poput side scan sonara, ili "ribe", kako ga momci s Dubine od milja zovu.
- Livio Fiorentin, izbornik hrvatske reprezentacije u podvodnom ribolovu, došao je do nekih novih koordinata gdje bi se mogao nalaziti brod. Radi se o 15-ak novih lokacija i njih smo obišli da vidimo hoće li skener nešto pokazati. Da smo pronašli brodicu, išli bismo je izvlačiti. Problem je u tome što nitko ne zna gdje se točno brod nalazio kada je potonuo, a i tog je dana puhao jak jugozapadnjak. Imamo samo podatak s brodice "Manuela", koja je tog dana također isplovila iz lučice kod Ribarske kolibe prema svjetioniku Porer, da je zadnji put viđen kod Banjola. Dno je na cijelom ovom potezu sve do Venecije muljevito, dubina nije prevelika i lako su ga morske struje mogle nekamo dalje odvući. Ali nada uvijek postoji da je brod ipak tu negdje, rekao je Elvis Pliško.
Koordinate su predane zapovjedniku broda Dubina Stjepanu Štambuku, koji je odredio polje pretraživanja i način kretanja broda da bi "riba" bila što učinkovitija u potrazi. Prva pozicija na kojoj je sonar spušten u more bila je na morskom ulazu u Banjole iz smjera lučice Pomer, pola nautičke milje od obale.
Kako nam je objasnio Lucio Lorencin, u kanalu između Banjola i Fraškera situacija na moru je dosta specifična jer se sudaraju dvije morske struje i uz vjetar kakav je puhao te kobne noći, more jednostavno kuha, pa pretpostavljaju da se pasara s dvojicom ribara prevrnula. To bi moglo objasniti zašto je posadi broda "Manuela" tako brzo nestala s vidika.
- Znamo da su ih vidjeli u trenutku okretanja nazad prema obali. Valovi su bili dovoljni da s nevezanim kašetama na brodu i teškim mrežama prevrnu nesretni brod. Također smo kasnije doznali da se Mesaroš nije utopio, jer u plućima nije bilo vode, nego je uspio nekako doplivati do uvale u Banjolama, gdje se, nažalost, smrznuo. More treba poštivati, ne kaže se to uzalud, jer ono zna itekako biti varljivo. Ali, čujte, treba od nečega i živjeti, i ti su ribari toga dana usprkos lošoj prognozi izašli trbuhom za kruhom, uzdahnuo je Lorencin.
Izvor: www.glasistre.hr