Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Pomorac iz Kostrene sudjelovao u spašavanju 9 osoba

Nitko od nas ne očekuje nagradu za spašavanje na moru. Naprosto, to je sastavni dio posla. Normalno da sam sretan što sam nekome pomogao, ali kad akcija završi ne razmišljam više o tome, kaže Willheim

Akcija spašavanja dvojice veslača na Atlantiku, koje je koncem prošle godine iz olujnog Atlantika izvukla posada broda »Crystal Serenity« , s obje je strane oceana izazvala veliko zanimanje javnosti jer spašeni je dvojac sudjelovao na najzahtjevnijoj, a slobodno se može reći i najluđoj veslačkoj regati na svijetu, Talisker Whiskey utrci, čiji sudionici svake druge godine veslaju tisuće milja preko drugog po veličini oceana na svijetu. Nizozemcu Tomu Saueru i njegovom engleskom kolegi Tomu Fancettu nakon spašavanja pripala je gotovo sva medijska pozornost, a novinske kuće utrkivale su se koja će prije objaviti ekskluzivne izjave i razgovore sa sretnim dvojcem i to dok su još bili na brodu čija im je posada spasila živote.
Pomalo u sjeni medijske pažnje ostali su pravi heroji, pomorci s cruisera »Crystal Serenity« među čijim je članovima, uz prvog časnika palube Marina Sudara iz Rijeke, bio i dozapovjednik broda Nenad Willheim iz Kostrene, koji se prije nekoliko dana iskrcao s broda i stigao kući.

Spašavanje dvojice veslača posadi »Crystal Serenitiya« bila je treća u nizu akcija spašavanja u vremenskom periodu od samo godine dana, pa nam je Willheim u kratkom razgovoru još u prosincu prošle godine, neposredno nakon tog događaja, napola u šali kazao kako im spašavanje zaista dobro ide. Da im dobro ide potvrđuje i podatak da su svi koje su spašavali u te tri akcije na kraju ostali živi i zdravi, što je, kaže Willheim, najveća i najbolja moguća nagrada za izvedenu akciju spašavanja.
- Nitko od pomoraca u stvari ni ne očekuje neku drugu nagradu za spašavanje na moru. To je dio našeg posla i kad me pitate kako sam se osjećao nakon što smo iz mora izvukli dvojicu veslača moram reći da na brodu nema vremena za neku veliku euforiju jer i nakon akcije postoji milijun svakodnevnih poslova koji moraju biti obavljeni što ne ostavlja mnogo prostora za razmišljanje o nečemu drugom. Naprosto, to je sastavni dio posla. Normalno da sam sretan što sam nekome mogao pomoći, ali kad akcija završi ne razmišljam više mnogo o tome, kaže Willheim.
Spašavanje veslača bilo je, ipak ističe, vrlo zahtjevno. Cijela akcija započela je kasno navečer, a završila u ranim jutarnjim satima, tako da se sve odvijalo pod okriljem noći, što je, uz loše vrijeme i velike valove, dodatno otežavalo posao spasiteljima.
- Kao i svake godine u prosincu, bili smo na putu iz Europe prema Karibima. Poziv u pomoć stigao je u vrijeme večere na kojoj sam bio zajedno sa zapovjednikom. Obojica smo odmah ustali sa stola i pohitali na most. U prvim trenucima nije bilo jasno o kakvoj se nesreći radi, jer smo poziv dobili posredno, preko engleske središnjice za traganje i spašavanje na moru, no odmah smo odlučili krenuti prema poziciji gdje su se unesrećeni nalazili. Bili smo najbliži tom mjestu, a s obzirom da je »Crystal Serenity« cruiser koji postiže brzine od preko dvadeset čvorova, i najbrži brod u okruženju, tako da dvojbe nije bilo, nego smo promijenili kurs i krenuli prema mjestu nesreće i prije nego što smo saznali o čemu je riječ, kaže Willheim.
U skladu s pravilima struke i kompanije, odmah su poduzete i sve potrebne pripreme za spašavanje, na most su postavljeni dodatni osmatrači, no do mjesta gdje su se, kako se pokazalo, nalazili veslači prepušteni na milost i nemilost olujnom moru u minijaturnoj splavi, trebalo je još šest sati vožnje.
- U međuvremenu smo dobili podrobnije informacije te saznali da je riječ o dvojici veslača preko Atlantika čiji se veslački čamac napunio morem i prevrnuo, a oni sami su se uspjeli ukrcati u splav za spašavanje te plutaju nošeni vjetrom, valovima i morskim strujama. Znali smo da će pronalaženje splavi po noći i lošem vremenu biti prvi izazov. Presudnom se opet pokazala činjenica da smo na cruiseru, 250 metara dugačkom i osvijetljenom poput manjeg grada, pa su veslači vidjeli nas kad smo im došli u blizinu, te ispalili signalnu raketu, što nam je znatno olakšalo potragu za njima, kaže Willheim.
No pronalaženje unesrećenih bilo je tek pola posla. Novi je izazov bio kako dvojicu veslača, u tko zna kakvom psihofizičkom stanju, na siguran način izvući iz valova na palubu »Crystal Serenitiya«. Zbog lošeg vremena spuštanje spasilačkog čamca u more nije dolazilo u obzir, već je čeličnom grdosijom valjalo prići malenoj splavi te brodolomce iz nje podići izravno na brod, što nije nimalo jednostavan ni bezopasan manevar.
- Tu je naš zapovjednik zaista demonstrirao vještinu upravljanja brodom. Brod je u takvim uvjetima podložan djelovanju vjetra i valova, kao i splav kojoj se pokušava prići, a uz to treba paziti da splav zajedno s ljudima na njoj ne završi pod propelerima. No kapetan je nakon nekog vremena uspio prići splavi, a kako se vidjelo da su dečki u njoj u relativno dobrom stanju, odlučeno je da im dobacimo konopce i povučemo ih na brod. Tako je i bilo, uspjeli su uhvatiti bačenu užad, vezati se, te smo ih izvukli na palubu. Odmah ih je pregledao liječnik, no kako su u splavi proveli relativno kratko vrijeme, oko osam sati, pokazalo se da nisu pretrpjeli teže posljedice. To su ipak mladi dečki, a već sama činjenica da sudjeluju u veslačkoj regati preko Atlantika dovoljno govori o njihovoj fizičkoj spremi. Jedine ozljede obojica su imali na dlanovima, koje su izgulili u pokušajima da odvoje splav od prevrnutog čamca. Sustav kojim je splav bila privezana za čamac bio je zakazao, te su, kako su nam kasnije ispričali, nakon brojnih pokušaja na kraju jedva uspjeli nožem presjeći uže koje je držalo splav za čamac. Taj su nam nož, kao jedini sačuvani predmet s čamca, poklonili u znak zahvalnosti, a naš ga je brodski stolar montirao na drvenu ploču te on sad krasi komandni most broda kao uspomena na cijeli događaj, priča Willheim.
Spašeni dvojac, nakon odmora i okrepe, promoviran je u instant-zvijezde. Prvo na samom brodu, a kasnije i mnogo šire. Kad vam se već dogodi nesreća na moru, šali se Willheim, onda je najveća sreća u nesreći da vas pokupi brod za kružna putovanja. Engleskom i nizozemskom veslaču, zahvaljujući brizi posade ali i putnika na brodu, nakon spašavanja ni »ptičjeg mlijeka« nije nedostajalo.
- Kako se sama akcija spašavanja odvijala u gluho doba noći, putnike smo o njenom uspjehu obavijestili sutradan ujutro, uživo i putem brodske televizije. To je kod njih izazvalo veliko oduševljenje pa su svi htjeli vidjeti i upoznati mlade veslače. Na brodu je više trgovina odjećom, koji su mladićima ponudili izbor odjevnih predmeta, sve do svečanih večernjih odijela, tako da su i njih dvojica u jednom trenutku primijetili kako večer prije nisu znali hoće li dočekati iduće jutro, a samo dan kasnije biraju smokinge i sjede u restoranu na luksuznom cruiseru. A na ručkove i večere kao goste su ih pozivali svi na brodu, tako da su zaista imali dvostruku sreću u nesreći. Ne samo da su spašeni, nego su još dobili i besplatno krstarenje do Kariba. Za njima nisu poludjeli samo putnici na brodu, nego i mediji iz Europe i Amerike, tako da su se više puta dnevno s komandnog mosta uživo javljali u programe raznih TV kuća te razgovarali s novinarima. Bili su, jasno, prije svega sretni što su iz cijele avanture izvukli žive glave, no već dan nakon spašavanja kazali su mi da im je ipak žao zbog ispadanja iz utrke u kojoj su, do nesreće držali drugo mjesto, a nadali su se i pobjedi, kaže Willheim.
Brodolomci su s »Crystal Serenityem« sretno stigli do karipskog otoka St Martin odakle su upućeni kućama, bogatiji za nevjerojatno iskustvo, a brod je s putnicima i posadom, nastavio putovanje svjetskim morima i oceanima.
- Kao što sam rekao, nema vremena za mnogo razmišljanja. Kad su njih dvojica otišli, za nas se nastavio uobičajeni dnevni ritam poslova koje valja izvršavati, prije svega upravo radi sigurnosti, koja je na putničkim brodovima posebno važna. Nije vam svejedno ni ako odgovarate za sigurnost tisuću-dvije kontejnera na brodu, a kamoli kad je riječ o jednako toliko ljudskih života. Zbog toga svaki dan morate biti koncentrirani na posao, a i spašavanje na moru samo je dio tog posla, zaključuje kostrenski pomorac Nenad Willheim.

Opasni brodovi koji primaju tri-četiri tisuće ljudi
U priči o spašavanju na moru, neizbježna tema je i slučaj talijanskog cruisera Costa Concordia, čije je nasukavanje kraj otočića Giglio završilo brojnim žrtvama i još brojnijim pitanjima o sigurnosti putnika na cruiserima, a još više o postupcima zapovjednika i posade za vrijeme plovidbe i evakuacije broda. Willheim ističe kako je pozorno pratio sve dostupne informacije o nesreći, iz kojih je jasno da je riječ o ljudskoj pogrešci, i to ne jednoj nego čitavom nizu koji je doveo do tragičnih posljedica.
- Brod je bio preblizu obale, to je jasno. Nije to neobično jer cruiseri nerijetko prilaze blizu obali, ali očito su ovoga puta pretjerali. Ono što se nikako nije smjelo dogoditi je slanje putnika u kabinu nakon što je more počelo prodirati u brod. Čim postoji mogućnost da će putnici i posada morati napustiti brod, mora se oglasiti alarm i ljude okupiti na »muster station-ima«. Pa ako opasnost prođe, nikome ništa, svatko se vrati u svoju kabinu ili na radno mjesto i gotovo. Ali ako situacija eskalira do napuštanja broda, onda su svi kraj čamaca pa to ide daleko brže i sigurnije. Najgore je putnike i vlastitu posadu držati u neznanju i govoriti im da je sve u redu. To kasnije izazove daleko goru paniku i kaos nego kada ih se odmah obavijesti pa znaju što im je činiti. Dakako, za sve to potrebna je vrlo dobro izvježbana i uigrana posada, što na Costa Concordiji, čini mi se, nije bio slučaj, barem kada je riječ o časničkom kadru. Svi govore samo o zapovjedniku Schettinu, no ako je on već zakazao, gdje su bili dozapovjednik, hotel menadžer, prvi časnik i ostali visoko rangirani ljudi na brodu. Uza sve to, osobno smatram da je problem i u samim brodovima tog tipa, koji primaju po tri-četiri tisuće ljudi.
Samo za usporedbu, brod na kojem plovim gotovo je jednako dug kao Costa Concordia, ali prima svega nešto više od tisuću putnika. Ne znam zašto se brodovi tako velikog kapaciteta uopće grade, jer i s najuvježbanijom posadom na svijetu, držanje mase od četiri tisuće ljudi pod kontrolom u kritičnim situacijama je gotovo nemoguća misija.

Helikopterske evakuacije prava rutina
Niti pola godine prije spašavanja veslačkog dvojca, na brodu »Crystal Serenity« odigrala se vrlo složena akcija noćnog helikopterskog spašavanja jednog člana posade i to u hrvatskom dijelu Jadrana. Turskom državljaninu iznenada je pozlilo, sumnjalo se na infarkt pa je pozvana pomoć, a po životno ugroženog bolesnika pohitala je posada helikoptera HV-a.
- Inače nam helikopterske evakuacije oboljelih putnika predstavljaju pravu rutinu, no ovoga je puta bilo drugačije jer je bila noć i prilično loše vrijeme, tako da je posada helikoptera imala zaista pune ruke posla da priđe brodu i spusti sajlu s ležajem na kojeg je pričvršćen član posade kojeg su prebacili u bolnicu u Splitu. Sve je srećom, dobro završilo, on se na brod vratio živ i zdrav pa smo ga još i zafrkavali da mu je sigurno pozlilo zbog poraza turskih nogometaša u ogledu s našom reprezentacijom, kaže Willheim.
Sretno je završila i avantura šestorice nautičara koji su jedrilicom krenuli preko Atlantika, u prosincu 2010. godine, ali ih je tisućama kilometara prije dolaska na Karibe zahvatila višednevna tišina, bez vjetra, zbog koje su ostali i bez goriva pa su bespomoćno plutali oceanom. I oni su se, baš poput Toma Fancetta i Toma Sauera godinu dana kasnije, našli na redovitoj ruti »Crystal Serenitya« iz Mediterana prema Karibima, što ih je spasilo.
- To je bila prilično brza i jednostavna akcija. Radio vezom ti su nas nautičari pozvali u pomoć, objasnivši da su ostali bez goriva, pa smo im našom spasilačkom brodicom prebacili gorivo za nastavak putovanja prema Karibima, gdje su, kasnije smo saznali putem interneta, sretno stigli, priča Willheim.

I ružna iskustva
Nisu sve akcije spašavanja lijepo iskustvo, priča kostrenski pomorac, prisjećajući se događaja od prije nekoliko godina u vodama Mediterana pred obalom Francuske, gdje je s broda uočen čovjek u moru.
- U to sam vrijeme bio časnik zadužen za sigurnost, tako da sam upravljao spasilačkom brodicom. Čovjeka u moru slučajno je primijetio jedan od putnika, promatrajući pučinu s boka broda. Odmah je izveden odgovarajući manevar, spušten čamac, no u moru je bio ljudski leš u poluraspadnutom stanju. Zapovjednik je htio da bez obzira na tu činjenicu tijelo izvučemo na brod, no srećom po nas u čamcu, francuske su pomorske vlasti, koje smo prethodno o svemu obavijestili, u tom trenutku zapovjedile da to ne činimo jer su se oni uputili prema našoj poziciji i preuzimaju slučaj. Moram priznati da mi je bilo laknulo kada sam to čuo. Kasnije smo putem interneta pokušali saznati nešto više o tom slučaju, no nismo uspjeli naći nikakve podatke.

Izvor: www.novilist.hr

ARHIVA