Rogačić/otok Vis Podzemni Titovi tuneli

Postoji izreka viških otočana - onaj tko je jednom bio na Visu, doći će ponovno. Oni koji su ga posjetili i otkrili sve njegove draži i ljepote, znaju da je to istina. No, do ne tako davno bezbrojne mirne uvale i plaže Visa bile su samo šminka, paravan koji je skrivao njegovu pravu svrhu ogromnog vojnog podzemnog bunkera druga Tita i komunističke Jugoslavije.

Cijeli Vis uzduž je i poprijeko probušen mrežama podzemnih prolaza i prostorija, čija je nekadašnja namjena bila čuvati Titov život. U slučaju napada NATO snaga ili zemalja Varšavskog pakta, ili u slučaju nuklearnog rata, Vis je bio pripremljen kao mjesto na koje će vojska skloniti Tita i vojni vrh i braniti ih do zadnje kaplje krvi.

Zbog toga je Vis za vrijeme Jugoslavije bio izoliran otok, kojeg stranci nisu smjeli posjećivati. Turizma ni za naše ljude nije bilo, jer je na otoku bilo više vojnika nego stanovnika. Tek se od 1992., kada je JNA napustila Vis, otok počinje otvarati posjetu turista i osvaja njihova srca.

Kako to da je Tito izabrao baš Vis za svoje tajno uporište?

Vis je jedini dio nekadašnje Jugoslavije koji nikad nije osvojila njemačka vojska. Tada je na njemu bila smještena saveznička vojna zračna luka. Tito se sklonio na Vis u lipnju 1944. nakon njemačkog desanta na Drvar i do zauzimanja Beograda u listopadu 1944. otok je funkcionirao kao središte partizanskih vlasti i savezničkih vojnih misija, pa je bilo logično da nakon završetka rata ostane tajno sklonište.

Nitko zapravo ne zna koliko su dugački podzemni kompleksi, jer je JNA sa sobom odnijela i svu dokumentaciju. Uzima se da je riječ o 37 vojnih objekata, uključujući i podzemnu vojnu bolnicu i tunel za zaklon ratnih brodova.

Danas to zjapi prazno i, premda je u vlasništvu Hrvatske vojske, praktički se ne čuva pa turističke agencije s Visa vode turiste u razgledavanje podzemlja, a oni koji znaju gdje se nalaze ulazi, mogu i sami ući unutra. Ali, najbolje je ipak ići s agencijom ili nekim mještaninom koji poznaje put, jer se moguće zagubiti se u labirintu prolaza.

Uklesane u unutrašnjosti kamenog brda nalaze se prostorije za ratne brodove, ljudstvo, te razna teška i laka naoružanja. Između svih tunela i prostorija su brojna protuprovalna vrata koja i danas uredno funkcioniraju. Zanimljiv je ulaz za rakete, koji je viši od deset metara.

Bio je nevidljiv iz zraka i mora, jer je prekriven zaštitnom mrežom na koju je nalijepljena imitacija kamena od stiropora, a slično su i izlazi iz tunela kamuflirani kao stare kamene kućice kako bi zavarale neprijatelja. Položaji za topove vire iz kamenih stijena.

Glavni tunel dugačak je petstotinjak metara, a izlazi na drugu stranu brda. U pokrajnjim prostorijama nalaze se spremišta za rakete koja su i danas pokrivena pločicama.

Pločice su bile bitne zbog kondenziranja vlage i lakšeg održavanja budući da je samo pogonsko gorivo bilo iznimno otrovno. Unutra su spavaonice od stotinjak kvadratnih metara, prostor priručnih agregata, zapovjedno mjesto i bolničke prostorije.

Sve je to uklesano u kamenu duboko u brdu, a posada je imala nužne izlaze na njegovu vrhu. Izlazi su kamuflirani kao stare kamene kućice da bi se zavaralo neprijatelja.

U samoj bitnici još stoje tri dalekometna topa koja je JNA onesposobila pri svom povlačenju. Radi se o talijanskim topovima genovskog poduzeća Ansaldo iz 1941. godine.

Svi položaji za topove koji vire iz kamenih stijena visoko nad morskom liticom međusobno su povezani tunelima i prostorijama za boravak dvjestotinjak ljudi. U svim tunelima temperatura je ista ljeti i zimi.

U svim hodnicima i prostorijama i dan danas se mogu pronaći ostaci bivše vojske, od namještaja, dijelova uniformi, opreme, do sanduka, no većina toga je ukradena. O samoj veličini objekata govori činjenica da je oko njih 1989. godine, kada je stranim turistima dopušten dolazak na Vis, postavljeno 80.000 betonskih stupova koji su međusobno povezani bodljikavom žicom. O kvaliteti objakata govori činjenica da, kada ih je vido tadašnji predsjednik Iraka Sadam Husein, tražio je da mu poduzeća takve naprave u njegovoj zemlji.

Također na otoku postoje brojni drugi potkopi, podzemna skloništa i bunkeri, a jedno od impresivnijih je sklonište za ratne brodove i podmornice u uvali Smokova u blizini samog grada Visa. U brdo je usječen cijeli kompleks, a prostor za ratne brodove seže u dubinu do tristo metara. Iz tog potkopa uskim se tunelima može doći do vojarni na vrhu brda.

Dio vojnih objekata Vis misli pretvoriti u hotelski smještaj i apartmanska naselja, ali najveći dio Titovih bunkera i dalje će biti mamac za posjetitelje koji vrijedi zagristi.

Izvor: http://www.studio88.ba/bh/44/putovanja/14103/

Video: Vojni tuneli u Visu