Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Pizza škandal

Tamo negdje krajem osamdesetih godina, jugoslavenski je turizam, naravno najviše onaj na Jadranu, iz godine u godine bilježio nevjerojatan uzlet. Svake godine brojke posjeta i noćenja nezadrživo su rasle. Turistički su se radnici s ponosom dičili svojim uspjesima, a s druge su strane, radni narod i pogotovo novinari kritizirali su taj sumanuti porast masovnog turizma.
Zadar i drugi gradovi, cijela Dalmacija, našli su se u problemu jer jednostavno nismo bili kapacitirani za stotine tisuća tih novih kratkotrajnih stanovnika. Bilo je prije nego smo postali destinacija! Jest, četruna i pomodira iz Ravnih kotara i s Neretve stizalo je dovoljno, ali nije bilo cesta, gradskih parkirališta, a o nekakvom osmišljenom turističkom smjeru i kvalitetnom pomaku u ponudi, naravno, nije se ni razmišljalo.
Svejedno, ljudi iz turizma su zadovoljno trljali ruke "ovosezonskom žetvom" te su se na sve primjedbe o infrastrukturnim i sadržajnim prazninama pravdali porastom statističkih brojki.
Nije ni čudo. Propaganda zemalja istočnog bloka, po uzoru na Velikog brata, Sovjetski Savez, već se desetljećima često i rado hvalila uspjesima svoje industrije: ove godine smo proizveli toliko i toliko traktora, što je 15 posto više nego lani, a brukava čak 30 posto više nego lani, a o kukuruzu da i ne govorimo.
Statistika kao točan zboj netočnih podataka varala je narod o uzletu socijalističkog sustava i pripadajućih država, a ponekad bi dobila i svoje ljudsko lice. U jugoslavenskoj varijanti statistički maneken je bio Alija Sirotanović, rudar u rudniku mrkog ugljena Breza u Bosni, koji je u osam sati iskopao 152 tone uglja, te za tri put nadmašio nekog svog ruskog kolegu. Za nagradu je proglašen herojem rada te time što mu je lik označio novčanicu od 20.000 dinara.
Priča o istočnom bloku završila je kako je završila - dovoljno je bilo srušiti jedan zid da se sve raspadne, a najgore se dogodilo Jugoslaviji - dug i bolan rat donio je more zla.
I prođe nekih 20-ak godina od rata, Hrvatska se i danas oporavlja, turisti su se ponovno vratili, a u nekom novom obliku vratili su se i socijalistički statističari, a uskrsnuo je i osobno heroj rada Alija Sirotanović.
Naime, Zvonko Šupe, direktor zadarske Turističke zajednice, čak je u dva sinkronizirana intervjua lokalnim zadarskim novinama ovih dana, na sve kritike koje su ga spopale ovog ljeta, ponajprije zbog totalno nesuvisle i bezidejne koncepcije vođenja i razvoja zadarskog turizma, odgovorio - jezikom brojki.
Umjesto ugljena, Šupe kopa, zapravo samo broji, turiste te se time javno ne samo brani od kritika nego i izlaže vlastitu koncepciju zadarskog turizma (koja čak ni u brendiranju nije dobila baš nikakvo marketinško ime), a koja se svodi na smušenu masovku bez koncepta, glave i repa, neidentificiranog "nečega svačega", a najviše ugostiteljskog smeća i propalih zabava.
Usporedba brojki koja govori o tome koliko je Zadar kao destinacija bolji od nekih drugih dalmatinskih odredišta je golo samozavaravanje - dolasci i noćenja ništa, baš ništa ne govore o zaradi, o kvalitativnom pomaku, o profilu gostiju kojima se Zadar obraća i očekuje ih, o broju turističkih zvjezdica koje Zadar ima, zapravo - o ničemu ništa. Ali zato turistička statistika ima svoje ljudsko lice.
Doduše, nije Šupe jedini statističar hrvatskog turizma, ide to još iz TZH i Ministarstva turizma iz kojeg kreće i često spominjana frazetina da su "rezultati u srpnju gori od očekivanih jer je padala kiša". Znači, cijela priča o hrvatskom i zadarskom turizmu ovisi o tome kakvo će biti vrijeme.
Jer gostima, valjda, osim sunca i mora turistički stručnjaci ništa drugo i ne znaju ponuditi. A kad je tako, i Zadar se sveo na turističku stihiju o kojoj odlučuju Bog sa svojim meteorološkim planom te "Ryanair" kao glavni tranzit niskoplatežne europske mladeži, koja tu stiže kako bi napunila na brzinu uređene studio-apartmane na Poluotoku, žvakala jeftini pizza-cut i punila Šupine statistike.

Izvor: www.slobodndalmacija.hr

ARHIVA