Pet teorija o sablasnom Bermudskom trokutu
Područje u Atlantskom oceanu između Bermuda, Floride i otoka Portorika, znano po imenu Bermudski trokut ili Trokut smrti, ima površinu oko 1.140 kvadratnih kilometara, a misteriozna nestajanja letjelica i brodova u trokutu datiraju još iz 15. stoljeća.
Naziv Bermudskom trokutu nadjenuo je Vincent Gaddis kada je 1964. napisao članak u kojem je naveo sva anomalijska događanja iz trokuta.
Radi li se o fenomenu paranormalne prirode ili ne, još uvijek je tema rasprava i raznih teorija. Ovo su neka od objašnjenja znanstvenika i istraživača o sablasnom trokutu.
Magnetski vrtlog
Istražitelj Ivan Sanderson sumnja da su misteriozni nestanci rezultat 'opakog vrtloga' u kojem pomiješana hladna i topla morska struja prolazi preko najaktivnijih zona, tako stvarajući magnetsko kretanje koje utječe na instrumente i plovila. Sanderson je nacrtao detaljne tablice u kojima je označio deset lokacija u svijetu na kojima se događaju iste stvari, a crtež otkriva da su mjesta precizno raspoređena u odnosu na Ekvator, odnosno da su pet lokacija ispod te pet lokacija ispod jednako udaljena od ekvatora.
Magnetska promjena
Teorija koju je razvila obalna straža prije 30 godina svodi se na to da se misteriozni nestanci događaju zbog jedinstvenog obilježja područja. U Trokutu smrti, naime, kompas pokazuje na pravi sjever, umjesto na magnetni sjever. Razlika između dva sjevera je promjena kompasa, a odstupanja se mijenjaju za 20 stupnjeva kada se putuje oko zemlje. Ako se to odstupanje ne kompenzira, onda bi se navigator mogao naći izvan kursa i u velikim problemima.
Prostorno-vremenska pukotina
Zbog toga što se rijetko kada pronađu ostaci olupina potopljenih brodova ili srušenih aviona u Bermudskom trokutu predložena je teorija da se na tom mjestu otvara prostorno-vremenska pukotina u kojoj nestaju avioni i brodovi. No, gdje nestaju? U drugom vremenu ili prostoru, ili pak, u drugoj dimenziji?
Elektronska oluja
Pretpostavka Roba MacGregora i Brucea Gernona, autora knjige Magla (The Fog), vrti se oko 'elektronske magle'. Gernon je iz vlastitog iskustva razvio ovu teoriju, budući da je preživio čudan fenomen u Bermudskom trokutu.
U prosincu 1970, Gernon i njegov otac letjeli su iznad oceana u jednomotornom zrakoplovu. U blizini Biminija susreli su se s vrtlogom oblaka koji je izgledao poput tunela uz čije su se rubove krila aviona ostrugala. U tom trenutku sva elektronika u zrakoplovu prestala je raditi, kao i instrumenti za navigaciju, dok se kompas luđaki vrtio ukrug. Umjesto plavog neba kojeg su očekivali vidjeti na kraju tog tunela, dočekao ih je nepregledan sivkasti prostor, bez oceana, neba ili horizonta.
Nakon 34 minuta leta, Gernon i njegov otac našli su se iznad Miamija, iako bi let do tamo trebao trajati najmanje 75 minuta. MacGregor i Gernon vjeruju da je ta elektronska magla kriva za nestanak poznatog Leta 19, te ostalih netragom nestalih letjelica i brodova.
E.M.|paranormal.about.com, www.net.hr