• hr
  • en
  • de
  • it

Odisej nije bio lud kad se baš na Mljetu nasukao

Jadransko more, u moru otok, u otoku jezero s morskom vodom, na jezeru otočić, na otočiću samostan, u samostanu bunar s vodom za piće. To je veličanstveni Mljet, čudo prirode. Čekamo brod na pristaništu Velikog jezera, na kojem su spomenici akademicima Cvitu Fiskoviću i Branimiru Gušiću, osnivačima nacionalnog parka.

Njihove skulpture u suhozidu, koje je napravio naš poznati kipar Ivan Kožarić, dočekuju i ispraćaju svaki brod koji vozi do otočića Svete Marije. Turisti su ushićeni ljepotom parka i benediktinskim samostanom; svoje dojmove vrijedno bilježe na društvenim mrežama. Na samostanu se koči službeni grb benediktinaca „ora et labora", molitva i rad. Stoljeće je dvanaesto, arhitektura je romanska, red je benediktinski, tumači naš domaćin Marin Perković, prezentator parka. Benediktinci dolaze iz talijanske Puglie na Mljet koji je tada dio Dubrovačke republike.
Sami proizvode hranu, stoljećima jedu samo posnu hranu, ribe, rakove, školjke, ulje, vino, ružmarin, lovor i kvasinu, tek u 19.stoljeću prelaze na mesnu ishranu. Zato su morali dovesti pet obitelji da im čuva goveda te se prvo selo na otoku zato i zove Goveđari. U crkvi je tiho, sviraju gregorijanski korali. U oltaru s desne strane pokopan je sin Katarine Kosače i Stjepana Tomaševića, posljednjeg bosanskog kralja. Ona bolesnog sina dovodi na Mljet čudotvornoj Gospi od jezera da ga izliječi, no, dijete je umrlo. Pokopan je u crkvi, a Katarina bježi u Rim, 1463.godine kad je Bosna šaptom pala. U vrućem ljetnom danu teško je i zamisliti koju burnu povijest je imao ovaj tihi otočić s rascvjetanim agavama.

Meteorološka postaja
Prošao je Napoleona pa Austriju koja početkom 19.stoljeću uvodi šumariju i ondje postavlja prvu meteorološku postaju. Godine 1957.Tito ga odabire kao svoju ljetnu rezidenciju, ali je od toga odustao i usredotočio se na Brijune. Raspravljamo koliko je točna priča da se antički junak Odisej nasukao baš na Mljetu.
„Odisej je deset godina lutao, od toga sedam godina je proveo s nimfom Kalipso. Krenuo je s otoka Itaka, pored Krfa i Kefalonije. U to vrijeme plovi se danju, samo od kasnog proljeća do rane jeseni,isključivo uz obalu.

Mljet, a ne Malta
Morska struja koja ulazi u Jadran prolazi pored Itake, južni vjetrovi pušu istim smjerom, a brodovi za plovidbe koriste isključivo morske struje i vjetar. Nakon što Odiseja, po nalogu bogova, nimfa Kalipso pušta, on mora uloviti buru koja će ga odvesti prema Italiji,a ondje će uloviti morsku struju koja ga kroz Otrant vraća do rodne Itake. Znači Mljet!
A ne Malta, kako se pokušava progurati. Jer nema vjetra ni morske struje koja će ga odvesti na Maltu", iznosi Perković. Neistraženu antičku priču turisti vole; većina ih posjeti Odisejevu špilju na otoku. Priča o brodolomu Svetog Pavla, nastavlja naš sugovornik, po zakonima prirode je ista. U svom dnevniku putovanja on piše: „uhićen sam u grčkom gradu Korintu zbog propagiranja kršćanstva.
Sredozemna medvjedica
Budući da sam građanin, a ne rob, o meni odluku mora donijeti car u Rimu. Ukrcani smo na zadnji brod na kojem je dvije stotine osuđenika. Kapetan ulazi u Otrantski kanal, ali ga na pola kanala okreće južni vjetar, brod glavinja osam dana i nasuče se na otok.
Stanovnici su nas dobro primili, otok je pun šume, a ja sam se bavio kuhanjem. Dok sam sakupljao grančice za vatru, ugrizla me zmija otrovnica. Nakon četiri dana kome, ostao sam živ. Godina je 59., zima je, brod im se nasukao na Saplunaru na Mljetu, popravili su ga i u proljeće 61. otplovili za Rim, iznosi Perković. Za Mljet je vezana i tužna priča o sredozemnoj medvjedici koju je iz puške ju je ubio ribar jer mu je isparala mreže i načinila štetu. „Još 1998.godine su nam Grci htjeli poslati jedan par, ali je propalo zbog komplicirane birokracije", kaže Perković.

Težak i opor život
U petnaestak sela na Mljetu, od kojih je danas najveće Babino Polje, danas živi oko osamsto stanovnika. Ljepote prirode nije, nažalost, uvijek pratio život koji je većini stanovnika bio težak i opor. Turisti koji posjete konobu Triton u Babinom polju mogu razgledati etno zbirku gospođe Marije Sršen. Nošnja, alati za polje, posuđe, nakit za nevjestu pričaju svoju priču. Bilo je to vrijeme njezine prabake i bake kada su žene s Mljeta šest sati veslale do Dubrovnika da u gospođama u Gradu prodaju vino, ulje, povrće. Prespavale bi u brodu i veslale natrag. Na otok bi se vraćale s krvavim žuljevima.

Izvor: http://www.jutarnji.hr