Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Na zadovoljstvo ronilaca u Hrvatskoj kreće potapanje brodova

Roniti se mora, ploviti ne mora. Tom parafrazom u nautici eksploatiranoj latinskoj poslovici - Navigare necesse est, vivere non est necesse - mogao bi se najaviti novi hrvatski ronilački trend - potapanja brodova s turističkom namjenom

Riječ je o inicijativi koju je u Puli pokrenuo Arsen Brajković, morskoj javnosti poznat kao kupac Visa, admiralskog broda nekadašnje Jugoslavenske ratne mornarice. Brajković je Vis prije 15 godina kupio u Crnoj Gori, odriješio ga s mrtvog veza i doteglio ga u Pulu. Imao je namjeru brod preurediti u jahtu za šmekere i jet-set sljedbenike pomorskih brazda Josipa Broza Tita, ali naišla je recesija, rekonstrukcija je pitala previše novaca i nekadašnji ponos Jadrana sve više je postajao, što bi rekao Marijan Ban, stari ruzinavi brod. Shvativši kako svaki novi dan ne samo da Vis pretvara u sve više neupotrebljivu karampanu nego i znači šaku kuna manje u vlastitom džepu, Brajković je došao na ideju da kad već ne može od Visa učiniti jahtu za bogatu klijentelu, novac može zaraditi tako da je prodaje kao slavnu podrtinu, i to pod morem. Namjera mu je Vis potopiti pred rtom Kamenjak, a ako sve bude prema planovima, Vis će zaroniti pred najisturenijim dijelom Istre u rujnu. 'Vis bi bio smješten na dubini na koju bi mogli zaroniti početnici koji imaju licencu za dubinu zarona od 18 do 20 metara. Bio bi to dubinski najmanje zahtjevan brod u Europi gdje početnici mogu zaroniti. Tako bi jedan slavni brod postao dodana vrijednost ionako odličnoj startnoj poziciji hrvatskog podmorja', izjavio je Brajković. U Hrvatskoj sve donedavno nije postojao zakonodavni okvir za potapanje brodova u ovakve svrhe, pojedinci iz ronilačke industrije, TZ Rijeka i radna tijela za razvoj ronilačkog turizma u suradnji s nadležnim ministarstvima odradili su velik posao kako bi ovaj, skoro 60 metara dugačak brod, otputovao na dno mora. Jedan od inicijatora projekta namjernog potapanja brodova u Hrvatskoj je i Ferdinand Hitrec iz Ronilačkog centra Marco Polo. 'Izuzetno sam zadovoljan što smo nakon više od četiri godine administrativne bitke, dok su nam svi govorili kako je takvo nešto kod nas nemoguće, korak bliže ostvarenju cilja, razvoju posebne i prepoznatljive turističke ponude Hrvatske', kazao je Hitrec. 'Mnoge pomorske zemlje već godinama potapaju brodove radi razvoja i širenja ponude ronilačkog turizma, kako u Europi tako i u svijetu. Potapa se sve, od malenih tegljača do velikih ratnih brodova, pa čak i nosača aviona (najveći do sada namjerno potopljeni brod je američki nosač aviona ORISKANY klase ESSEX). Ovdje treba istaknuti Maltu koja je potopila petnaestak olupina i tako stvorila čitav lanac turistički vrijednih podmorskih lokaliteta', kaže Danijel Frka, jedan od najiskusnijih hrvatskih ronioca kad su posrijedi olupine. Iza Frke su zaroni na najznamenitije hrvatske olupine, otkrića novih, kao i brojni publicistički radovi, od kojih su svakako kruna knjiga Blago Jadrana, ronilački vodič po olupinama napisana u suradnji s arheologom i saborskim zastupnikom Jasenom Mesićem te TV serijal 'Veliki brodolomi Jadrana'. Frka objašnjava kako potapanje Visa ne bi bio prvi slučaj namjenskog potapanja broda u Hrvatskoj u turističke-ronilačke svrhe, ali svakako bi bio prvi legalni i trajni. Prema njegovim riječima i prije je bilo manje-više nelegalnih potapanja drvenih brodica i ribarskih brodova ispred ili u blizini nekih ronilačkih centara. No radi se o drvenim plovilima koja vrlo brzo, u samo nekoliko godina, istrunu tako da od njih na koncu ostane samo hrpa drvenih ulomaka. 'Nema nikakvog razloga da ne slijedimo iskustva iz svijeta i rabimo njihova pravna iskustva, jer su diljem pomorskih zemalja zakonski propisi o namjernom potapanju prilično dobro razrađeni i tehnički dotjerani, tako da se maksimalno štiti okoliš od onečišćenja', kaže Frka dodajući kako se nada da će se u Hrvatskoj uskoro uistinu kompletirati zakonska platforma za legalizaciju takve aktivnosti. Vis je brod s pričom, no koliko umjetno potapanje utječe na njegovu atraktivnost za ronioce? Primjerice, puno je drugačije iskustvo zaranjanje na neku autentičnu olupinu. 'Naravno da postoji razlika u odnosu na olupine koje su na morsko dno dospjele uslijed pomorskih nesreća, ratnih djelovanja i drugih uzroka odnosno potonule su nenamjerno. Upravo tragedije i dramatične okolnosti koje su dovele do potonuća nekog broda čine njegovu olupinu privlačnom, tajanstvenom i popularnom', kaže Frka dodajući kako su takve olupine na znatno većim dubinama, kao i to da je režim čuvanje znatno stroži. Po njemu Hrvatska je dosta dobro iskoristila potopljene brodove u Jadranu i velik broj ronilačkih centara vodi turiste ronioce na potopljene brodove. Tu prednjači istarska regija, ali od ostalih područja dobro je i područje Kvarnera i Kvarnerića te područje otoka Visa koje je bogato olupinama koje su dostupne rekreativnim roniocima', kaže Frka dodajući kako je siguran da će potopljeni Vis privući brojne ronioce, prije svega zbog svoje priče iz prethodnog života i dostupne dubine. Po njegovu mišljenju, nema nikakvog razloga da se na isti način riješi i priča s Galebom, drugim brodom iz ostavštine bivše države s kojim je povezan Josip Broz Tito koji je Galeb koristio kao svoju jahtu, a njime je obavio i važna diplomatska putovanja. Brod je bio kupio jedan grčki brodovlasnik, ali je zadržan u brodogradilištu Viktor Lenac, gdje ga je kupio grad Rijeka namjeravajući ga najprije iskoristiti u turističke i promotivne svrhe. Navodno je za brod dosad utrošeno više od milijun eura, čak se raspisivala koncesija na njegovo korištenje, ali bez uspjeha. Galeb trenutačno sakuplja ruzinu na mrtvom vezu u riječkoj luci pa je pokrenuta inicijativa da ga se iskoristi tako da ga se poput Visa potopi. Ideja je da se brod potopi ispred riječke luke ili na drugoj atraktivnih lokaciji i već je u više navrata iznošena na riječkom Gradskom vijeću, ali ju je, tvrdi se, gradonačelnik Vojko Obersnel shvaćao kao provokaciju prema Titovom nasljeđu i najavljivao obnovu broda koliko košta da košta. Na pitanje razmatra li se ideja o potapanju Galeba Ivan Šarar, riječki pročelnik za kulturu međutim izričito kaže: 'Inicijativa mi je poznata i smatram je totalnim nonsensom! Zašto? Zato što je brod Galeb spomenik kulture, a prema zakonu spomenici kulture se ne mogu uništavati. Potapanje bi bilo uništavanje.' Na koji način, kako i kada grad Rijeka brod Galeb misli iskoristiti iznad morske površine - već je druga tema.

Izvor: http://m.tportal.hr/

ARHIVA