Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Na Škojić spiskano 1,3 milijuna državnih kuna

Od 2007. do 2011. godine, Udruga Ronilačko-ekološki klub "Hvidra" iz Splita dobila je od državnih i gradskih institucija, prema podacima kojima raspolažemo, a koji se mogu pronaći na internetu, ukupno gotovo 284 tisuće kuna za rekonstrukciju i remont broda "Škojić".
To nije sve jer, prema onome što nam je kazao predsjednik kluba Kamilo Čuljak, koji je ujedno predsjednik i Hrvatskog ronilačkog saveza, u rekonstrukciju drvenog 15-metarskog broda koji je trebao služiti braniteljima okupljenima u klubu da se rekreiraju i bave ekološkim aktivnostima, dosad je uloženo oko 680 tisuća kuna.
No, usprkos tom silnom novcu koji je dobiven od države, jedinica lokalne samouprave, ali i drugih "subjekata", brod je danas, osam godina nakon što je doniran, još vrlo daleko od toga da uopće zaplovi morem i pitanje je hoće li ikada i poslužiti svrsi. A da bi do toga došlo, trebalo bi, prema Čuljkovim riječima, uložiti još 30-ak posto od do sada utrošenog novca, što iznosi 200-injak tisuća kuna, pa bi se tako ukupna svota potrošena na brod digla na nekih 900 tisuća kuna.
Veliki je to novac uložen u jedan drveni brod, pogotovo ako se zna da je došao iz džepova poreznih obveznika. Kad danas pogledate "Škojić", svakom se laiku postavlja pitanje na što je utrošen toliki novac. Jer brod uopće iznutra nije opremljen, u njemu nema apsolutno ništa od navigacijske opreme, motora, instalacija ni bilo čega drugog, osim što je vidljivo da je obnovljena drvenarija.
Utroba broda pliva pod vodom, nadgrađe i paluba su neobojeni, što znači da drvo i dalje propada pod utjecajem kiše i sunca.
Ministarstvo obrane RH doniralo je 2005. godine motorni brod "Škojić" REK-u "Hvidra" iz Splita, a brod je trebao služiti članovima kluba za njihove aktivnosti. Prema riječima nekolicine njih s kojima smo razgovarali, a koji nisu željeli ići u javnost sa svojim imenima, jedino što je na brodu učinjeno u ovih osam godina jest da je ugrađeno drvo koje su donirale Hrvatske šume.
Navodno je riječ o 30 kubičnih metara hrastovine. Prema našim sugovornicima, brod služi za izvlačenje novca iz državnih institucija. Tako je, primjerice, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja 2008. i 2009. godine, kroz program "rehabilitacija hrvatskih branitelja kroz ronilačke ekoaktivnosti i edukacija mladih u zaštiti prirodne i kulturne baštine podmorja", za rekonstrukciju i remont M/B "Škojić" odobrilo ukupno 220 tisuća kuna.
- Udruga REK "Hvidra" nakon 2009. godine nije dobila sredstva Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Udruga koja dobije sredstva na natječaju dužna je poslati izvješće o utrošenim sredstvima Ministarstvu koje je financiralo udrugu i Ministarstvu financija - stoji u vrlo šturom odgovoru Ministarstva koji je potpisala glasnogovornica Dijana Sušac.
Iako predsjednik kluba Čuljak govori o do sada utrošenih 680 tisuća kuna za popravak broda, iz preslika računa kojima raspolažemo, a koje je murterska "Marina Vinci" fakturirala klubu, vidi se da je svota puno veća (ako su plaćeni svi računi - op.a.) - riječ je o oko milijun i 300 tisuća kuna, i to tijekom 2006., 2007., 2008., 2009., 2010. i 2012. godine.
Najveća fakturirana svota je na računu izdanom 18. 9. 2012. godine pod predmetom "specifikacija radova na trupu m/b ‘Škojić' 01/2012.", a iznosi 521.500 kuna. Od toga se, primjerice, 165.400 kuna odnosi na izmjenu rebara i dupliranje postojećih, 208.800 kuna na "izmjenu madira u dužini 580 metara", te 64.800 kuna na "izmjenu murade u dužini 180 metara".
- Sve je isplaćeno na temelju pravila struke i ništa nije rađeno izvan toga. Ni lipa nije išla mimo računa i propisane zakonske procedure. Mi smo odlukom Vlade RH taj brod dobili 2005. godine. On je izgrađen 1946. godine i služio je za traganje i spašavanje, a 1974. godine je došao na Jadran. Godine 1996. doniran je HRM-u, a oni ga 2003. godine otpisuju.
Brod je godinama stajao na suncu i kiši, a jedno je vrijeme bio i potopljen i sve je to pridonijelo njegovu propadanju. Mi smo s škverom u Murteru imali dogovor da se na brodu radi kad imamo sredstava, a kad nema, onda se ne radi. Oni nam nisu naplaćivali ni ležarinu, no sav materijal koji se troši na popravak plaćali smo osim drva. Dobili smo donaciju oko 40 kubika u trupcima, a ni rezanje trupaca ni transport nismo platili. Kad se krenulo u rekonstrukciju, trebalo je to napraviti temeljitije nego što smo mislili u početku.
Brod je rekonstruiran od rebara, kobilica pramčana, krmena statva, ugrađene su mu nove kontra kobilice koje nije imao, nove oplate, kabina...
Konstrukcija nadgrađa je bila trula, trebalo je promijeniti dvije trećine palube, pripremiti strojarnicu za ugradnju motora, napraviti nove spremnike. Sve je to koštalo, a da nije bilo recesije, vjerujem da bi brod bio gotov prije godinu i pol dana - detaljno nam je obrazložio Kamilo Čuljak, dodajući da cijelu priču oko broda "potežu zločesti ljudi koji nisu poštovali pravila kluba te su izbačeni", pa mu se sad osvećuju. Dodaje kako je klub, osim iz ministarstava, dobivao novac "iz više izvora".

‘To je povijesna ostavština'
Na pitanje koje se logično postavlja, je li uopće bilo isplativo obnavljati brod uz tolike troškove, jer se za toliko novca moglo kupiti gotov brod, predsjednik kluba Kamilo Čuljak odgovara da je ovaj drveni brod "povijesna ostavština za koju se moramo brinuti".
- Klupska tijela sve su ovo pretresla i u cijeloj ovoj priči nema ničeg spornog - zaključio je Čuljak.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr

ARHIVA