Moj ‘Sapoč’ je nepotopiv!
Punih devet mjeseci Srećko Lukin Gaha svaki je slobodan vikend i svaki dan godišnjeg odmora potrošio za gradnju „Sapoča".
Nakon „Atlantide" i „Špirita of Šolova", to je treći brod koji je izradio svojom rukom i prošle ga subote porinuo u more na svečanosti koja je okupila tridesetak njegovih prijatelja i kolega iz zadarskog Katastra gdje radi kao načelnik za katastar i nekretnine.
Ovaj 63-godišnji inženjer geodezije objašnjava da je „brod dugačak 490 centimetara, kostur mu je od jelovih gredica, opleten je vodootpornom šperpločom, a sve je obloženo stakloplastikom". Zbog „Sapoča" je skoro zapostavio maslinik na Ižu, ali - nije mu žao.
- I za „Titanic" se govorilo da je nepotopiv, pa znamo kako je završio, ali ovaj je brod stvarno nepotopiv! U njega je ugrađeno više od pola kubika stiropora i ne bi potonuo ni s 500 kilograma tereta i rupom u trupu od pola metra. Nepotopiv je, objašnjava Gaha i nastavlja:
- Za projektiranje broda trebalo mi je nešto matematike i statike, a Lučka kapetanija tražila je plan i projekt gradnje. Obavili su pregled i to je to, brod je registriran.
- Zašto nema punih pet metara? Zašto mu fali onih 10 centi?
- Zbog dva razloga. Prvi je u tome što bi se s dužinom povećala i težina, pa bi mi to smetalo jer planiram na kabini smjestiti fotonaponske ćelije za punjenje akumulatora.
A drugi je u tome što očekujem da će nekome pasti na pamet uvesti porez na luksuz za brodove od pet metara i više, a kada se to dogodi, ja ću biti u mirovini, pa mi je bolje ovako. A i što će mi tih deset centi?! - A što je s troškovima? Koliko je to koštalo, ako se ne računa rad. I koliko biste tražili da ga prodajete?
- Za materijal sam potrošio oko dvije tisuće eura, a ovakav brod, u tim gabaritima, plastificiran i s kabinom, koštao bi oko pet tisuća eura.
Ali, nema prodaje, idućih deset godina je vrijeme za rekreativni ribolov, panule, tunje, udica i tako, kakva prodaja. Da mi netko naruči brod, ne bih pristao graditi novi jer sam se naprašio s ovim. Red je malo i uživati.
predrag opačić
„Sapoču" je kuma bila Srećkova prijateljica Tanja Toman, a pri porinuću je u iškom trajektnom pristaništu Bršanj osim šampanjca potekla i - poezija! Srećko je svom novom brodu pročitao jednu od svojih pjesama iz zbirke „Svićar", svojedobno objavljene u - tri primjerka! Ako vam se to čini neobičnim, evo vam još: Srećko se priprema za gradnju ekokuće na Ižu, ali o detaljima ne želi još ništa reći.
Izvor: www.slobodnadalmacija.hr