Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Makarski Jadran

Kažu Makarani kako se po Miti Mravičiću ura može naštimavati, jer onog trena kada gradskom uvalom glasno odzvoni Boney M i njihov hit Babylon, zna se da je u minut stiglo 18.30 sati. Upravo u tom trenu u Makarsku uplovljava dalmatinski raritet, tri u jedan, ribarsko-izletnički-ugostiteljski brod "Makarski Jadran", nadaleko poznat i kao "Brod veselja". A s njim na krmi, provi, drvenim stolovima, klupama, pokraj ograda, iz kapetanske sobe i do 300-ak ljudi raspoloženih kao da slave najsretniji dan svog života.
- Istina je, zimi smo ribarica, a ljeti izletnički brod koji se navečer pretvara u restoran. I tako već dugi niz godina. Evo vam jedan primjer, u prošlu nedilju, ka svake prve u rujnu, tako već deset godina, i svaki put u điti prema drugoj lokaciji, u goste nam dolaze žene iz Foruma SDP-a s cile Rivijere. Najmanje je tu SDP-ovki, a najviše njihovih prijateljica, kojima je ove godine cilj bila Vela Luka. I šta da van rečem, bilo je ludo i nezaboravno, cilin putem urnebes, njih 260 se zabavilo ka nikad. Na povratku smo zapalili 25 bengalki, za svako misto od Živogošća do Makarske po dvi. Cila nas je obala čula. Ne, nema politike u moju butigu, dozvoljena je samo zabava, ples i pisma - kaže Tomislav Mravičić, nadaleko poznat po nadimku Mito, po mitu s korupcijom, bez koje, zeza se, a možda i ne, ništa na našem brdovitom Balkanu ne možeš napraviti.
I svaki bogovjetni ljetni dan je tako. Kapetan Mito svoj je "Makarski Jadran" prije 20 godina kupio i s njim doplovio s Farskih otoka, namijenivši mu sudbinu ribarice. I bi tako do prvih traženja puka željnog ribarskih fešti. Pa je ribarica vrlo brzo s turističkim sezonama dobila make over u izletnički brod za 300-ak gostiju, željnih jednodnevnog upoznavanja morskih ljepota Brača, Hvara, Korčule.
A navečer kada se i zadnji izletnici iskrcaju, slijedi ekspresni preobražaj u makarski brodski riblji restoran, jedan od onih pred kojim se u dugom redu čeka za ulazak. Ima u Makarskoj restorana s jastozima, škampima, oboritom ribom. Puno skupljih, finijih, ali i u srcu sezone s praznim stolovima. Kod Mite krize nema. Kako? Zašto?
- Lako. Mi smo se prilagodili vrimenu, teškoćama. Naše su porcije obilate, a kreću se po cijeni od 30, koliko koštaju skuše s gradela, do 55 kuna za plodove mora i lignje. A pod plodovima mora mislim na lubine, komarče, tunje. Između toga se nudi i salata od hobotnica, školjke na buzaru, pohani oslići, mol. U svakoj porciji se nudi komad lipe ribe s gradela, uz kruv, svježe pripremljenu miješanu salatu i prilog, domaću pašta šutu. I u njoj se mora osjetiti okus i miris Dalmacije, jer se radi na način kako su je radile naše bake. Sva je naša spiza vrlo jednostavno pripremljena, nema tu mudrolije. Ali to naš gost, domaći ili strani, a na isto dođe, tako nešto i oće. On želi Dalmaciju - kaže Mito.
Rezultat su puni stolovi na izletu, ali puni i u večernjim restorantskim satima, i to na donjoj i gornjoj brodskoj etaži. Radi se koliko god gladnih gostiju ima, a diže se već rano ujutro, kako bi se brod pripremio za izlet. Odmora nema, posada spava u valama, kad se gosti kupaju, ili dok s vodičima šeću gradom. A u obilasku Korčule angažiraju ih po 12, jer na brodu bude nacija sa svih strana svijeta. Odmarat će se, kažu nam na brodu, jednom kada krenu u penziju, jer im je sada vrime od posla. A posla ima jer se poslovna koncepcija prilagodila aktualnom trenutku.
- Ja idem na količinu, masovnost. Cijene ne želim dizat jer znan kakva je situacija. Ali zato imam goste koji mi se vraćaju i po 15 godina. Znate li da kod mene dolaze i grupe invalida, ja imam jedini brod s ovog područja koji je već davno napravio invalidski WC. Oni su moji redovni i dragi mi gosti, i puno volim šta kod mene dolaze na uživanje. Znate li koliko kod mene ima male dice na izletu? Bude i po desetak kolica na brodu. Žaj mi je jedino šta je manje gostiju iz BiH, kriza ih je dotukla. A to su izvanredni gosti i ljudi - veli Mito.
Brod za koji tjedan ide u škver, s njega će se tada skinuti stolovi i klupe, mriže koje su sada dekor idu u more, a u funkciju će se staviti veliki frižideri. Brod će tada promijeniti rutu, pravac mu je dubrovački akvatorij, Palagruža, dubine do Crne Gore. Mito i posada mu su već 20 godina specijalizirani za lov na lipe bokune, škampe, kozice, listove, grdobine, šanpjere, mole... Pola odmah ide u prodaju, a ostatak se na naglo šokira, vrati se u frižidere i čuva do ljeta, kada će se nuditi s gradela na izletima, i u večernjem restoranu. Time se zapravo zatvorio mudro osmišljeni poslovni krug.
- Na brodu ima ljudi koji su tu sa mnom već 20 godina, oni su i ribari i ugostiteljski radnici. Imamo i sezonaca koji nam zimi prodaju ulovljenu ribu u Makarskoj i Dubrovniku, ali i naučnike. S ovog je broda poniklo nekoliko kapetana na kruzerima i trgovačkim brodovima. A sve je krenulo prije više od 20 godina. Ja sam ima tu sriću da sam, u jednom i ugostiteljski radnik i profesionalni ribar. Radija sam dugo u Njemačkoj, a onda se obitelj vratila doma, taman prije rata. Stari otac mi je tad reka: "Sine, more je njiva koju ne triba orat, a uvik će plodove davat. Samo je triba čuvat". Posluša san ga i s mojon ženom, mojom poslovnom suradnicom, vitrom u leđima, obiteljskom snagom, krenija u posal. Dica danas nastavljaju, šire priču - kaže Mito.
I tako je doveo brod iz Farskih otoka, usput ga je napao morski pas, i da ga nije mornar uboja u škinu, otkidao bi Miti gležanj. Ostao mu je ožiljak kao podsjetnik na te nove početke. Počeo je ribariti, pomagao je u ratu, a s vrimenom mu se, s obzirom na potrebu, ukazala potreba za organizacijom fešti, ribarskih noći. Shvatio je kako može dva posla vezati u jedan, čemu se ubrzo pridružio i treći.
O da, Mito goste znade pozdraviti i odzdraviti na 20 jezika, a priča ih pet. A na izletima po škojima trudi se uploviti u što više uvala s autohtonim mjestima, i o svakom nešto svojim gostima ispričati. I pozvati preko jakog razglasa prijatelje koji žive u kućama uz more, našaliti se s njima, dozvati ih na prozor da im gosti mogu mahnuti. Već je puno ribarskih tura i vijađa iza njega pa ga znaju, a bogme i dobro čuju, mnogi na dalmatinskim otocima. Naučili su na "Makarski Jadran" tako i galebovi, i to toliko da gostima iz ruke jedu.
- Ovo je rad, rad i rad. Zatvorin brod u ponoć, i već za malo vrimena sam opet tu. Triba se pripremiti za goste. Spavat će se kasnije, bit će vrimena. E i šta sam primjetia, ljuti me da se neke turističke zajednice ne pripreme dobro za sezonu. Znate li koliko imamo Poljaka, Slovaka, Skandinavaca, a oni još imaju propagandne letke od prije 20 godina s tri jezika. Ne možeš tako. Triba to minjat. Znate li da se gostima i kamen može prodavati kao suvenir ako ga znaš prodat. Živa istina. Ali i to triba znat - veli kapetan "Broda veselja".
On zato već od Makarske do Tučepa gdje započinje njegova izletnička priča, odmah protrči među stolovima kako bi sve goste osobno upoznao, doznao odakle dolaze, informirao se imaju li slučajno kakvo slavlje taj dan. Ako su u igri rođendani ili bračne godišnjice na stol se donese šampanjac, dok se ostali na brodu časte vinom. Bitno je znati odakle gosti dolaze, i zbog izbora glazbe iz brodske arhive pune CD-ova sa svih strana svijeta. Pa se sve vrti po redu, završava se s hrvatskim hitovima, a u makarskoj luci, za predvečernji pozdrav domaćima, zavrti krug Babilona.
-I uvik kažen gostima, ljudi donesite mi glazbu iz svoje zemlje, da je imamo za vaše prijatelje. Ljudi donose, vraćaju se, šalju pakete s glazbom. I ja uvik za njih dar imam. A čujte, svega toga ne bi bilo bez naše velike želje da im se približimo, ugodimo im. Ja sam tako i ugostiteljski radnik, turistički djelatnik, profi ribar, zabavljač, pjevač, DJ, kapetan, čistač brodskih WC-a, mehaničar, roditelj, advokat, doktor, psiholog, a kada triba i kuvar. A to su i naučili ovi ljudi koji tu na brodu brode sa mnom već dva desetljeća. Nema smisla letit gore u visinama. Budi jednostavan, zabavi se s ljudima, budi ka i oni, napravi i ugođaj kakav će pamtit do kraja života, i dobro ih nahrani pritom da uživaju. To je tajna poslovnog uspjeha - veli Mito Mravičić.