Griparica/otok Škarda Ljepota iz korova

Zapuštenu Škardu bračni par Grubić iz Pule i njihovi talijanski partneri ne namjeravaju nimalo mijenjati, već samo dovesti u red, a u šest kuća koje su na otočiću kupili misle dovoditi goste željne tišine i odmora.

Dugo smo smišljali kako ostvariti ideju koja nas je svih zaokupila - sačuvati izvornost sela i cijelog otoka za svoju i neku drugu djecu koja će to znati cijeniti i u tome uživati. Vjerujemo da smo pronašli pravi model i da će Škardu u budućnosti pohoditi ljudi poput nas, da ona barem u većem dijelu godine više neće biti mrtvo selo - govori Srđan Grubić, arhitekt iz Pule, jedan od suvlasnika tvrtke Isto d.o.o sa sjedištem u Puli koja na tom otočiću, smještenom između Premude i Ista, posjeduje šest od ukupno 17 kuća. Uz njegovu suprugu Orietu, koja je direktor tvrtke, suvlasnici su još Renzo Thiella i Fiorenzo Brusaterra, građevinski poduzetnici, te Diego Savio, dr. ekonomije, sva trojica iz Italije.
Njihova priča sa Škardom počela je prije pet godina kad je Grubić, već zaljubljen u taj otočić, doveo prijatelja Renza i zarazio i njega. Odlučili su, i kupili svatko po jednu kuću te odmor provodili na Škardi. Od prvoga im je dana želja bila da se selo i izgled otoka ne mijenjaju, ali odlučivati su mogli samo o svojim kućama. Tražili su, stoga, i pronašli partnere voljne ulagati u istu ideju, osnovali poduzeće i nakon mukotrpnog pronalaženja vlasnika kupili još četiri kuće, a tvrtku dokapitalizirali kupovinom velikog zemljišta na Premanturi, gdje planiraju graditi rezidencijalno naselje za koje im je Škarda dala ideju. S Premanturom će, računaju, ostvarivati zaradu, a Škarda bi jednog dana trebala pokrivati svoje troškove. Za sada, naime, partneri samo ulažu - oko 300.000 eura do sada. Trebat će, za ono što mislimo, još najmanje 500.000 eura, kažu, ne znajući da li to uopće nazivati poslom. Uspiju li, kupili bi još kuća te spojili dvije uvale otoka - Trate, prema kojoj je selo okrenuto i u kojoj se na postojeća dva mulića mogu privezati samo manja plovila, te Griparicu, zaštićenu luku koja ima dobar mul i dovoljno mjesta za sidrenje.
U uvali Trate, inače otvorenoj i nezaštićenoj, ne bi gradili pristanište, tek popravili muliće. U Griparici su nedavno od zagrebačkog slikara Zlatka Jakuša otkupili pravo na zakup što ga je na 25 godina dobio za nekadašnji ljetnikovac kojega je polovicom 19. stoljeća izgradio jedan mađarski veleposjednik. Jakuš je potpuno obnovio ruševno zdanje i nakon 13 godina odlučio napustiti Škardu.
- Kako držimo da u uvali Trate ne bi trebalo ništa graditi, logično je da Griparica bude otočna luka, a od nje do sela vodi put u duljini 2,5 kilometra, kojega smo, jer je bio posve neprohodan, u srpnju počeli čistiti, otkrivajući kako je prekrasno napravljen. Njegovim ćemo uređenjem selo i Griparicu zaokružiti u cjelinu, selo ostaviti kakvim je danas, a ljetnikovac u Griparici urediti kao javni objekt s ugostiteljskim i kulturnim sadržajima. Mislimo tu priređivati i predstave i koncerte, klapske ili jazz glazbe, primjerice, te organizirano dovoditi posjetitelje - priča Grubić. Kuće u selu bi se, a od luke do njih bi "taksirao" kar kojega vuče magarac, dakako, uredile za iznajmljivanje, za goste koji traže netaknutu prirodu. Hoće li otok jednom dobiti struju nije najbitnije - sunca i vjetra ima, a ima i prirodnih izvora vode - kaže Grubić, uvjeren da bi na Škardu dolazili ljudi željni mira. Za njih se na jednom prijevoju puta od Griparice do sela planira urediti zona za meditaciju, s klupama za odmorište, za gledanje zvijezda, slušanje tišine. Jedina gradnja o kojoj razmišljaju je podizanje kapelice na najvišem brdu, kao orijentir i dug tradiciji koja je na ovom otoku odavno nestala, puno prije posljednjih stanovnika.
Iako su navodno pod temeljima jedne od kuća ostaci crkvice, ne pamti se da je Škarda imala crkvu niti groblje. Zbog duhovnih se, kao i zdravstvenih potreba odlazilo na najbliži otok Ist, gdje je i posljednje počivalište žitelja Škarde. Putnički brod na ovaj otok nije pristajao, struja i telefon nisu nikada do njega stigli. Godinama su na Škardi živjele samo četiri osobe, dva starija bračna para, posljednji stalni stanovnik otoka ga je prije nekoliko godina i sam morao napustiti. Rijetko u neku od uvala pristanu oni koji su na Škardi rođeni, nekad obrađivana polja više se ne razaznaju, okućnice prekriva korov i raslinje. Jedini koji češće dolazi, obilazi i održava kuću je ribar s Ista Miljenko Smirčić - kaže nam Orieta Grubić te navodi da su Zlatko Novak, arhitekt iz Zagreba, i jedan austrijski umjetnik, koji su na Škardi odavno kupili kuće, objeručke dočekali njihovu ideju o obnovi otoka. Voljeli bismo, dodaje, kad bi bivši stanovnici odnosno njihovi potomci, oni koji žive na Istu, dolazili i obnavljali i kuće i polja, jer što je više ljudi na Škardi, makar povremeno, više možemo napraviti. Bilo bi izvrsno, kaže, kad bi barem dvoje ljudi, bračni par, na primjer, tu stalno živjeli, jer posla, samo na čišćenju i održavanju, će biti napretek.
- Otok je, unatoč svojoj divljini i surovim uvjetima života, uistinu prekrasan, ima lijepe plaže s pijeskom koje moru daju nevjerojatne boje. Pun je vapnenica - odavde se vapno izvozilo u Italiju, ali su toliko zapuštene da ih se i ne vidi. Treba ih očistiti, urediti i pokazati kako su krasno građene - govori Renzo Thiella. Svi zajedno tvrde da na Škardu dolaze kako bi uživali. Održavanje i kuća i ljepote u kojoj se uživa, međutim, košta, a taj trošak bi trebali namiriti oni koji će unajmljivati kuće kako bi i sami uživali.