Kristofor Kolumbo 14. dio
Nije mu bio cilj šetati ulicama, razgledavati, već što prije doći do luke. Ulica kojom su prolazili trgovci bila je široka, tako široka da su se bez problema mimoilazila pretovarena kola. Desno i lijevo od glavne ulice vodile su uske, za širinu dva čovjeka, sporedne ulice. Osjećao je različite mirise koje je donosio vjetar, propuh iz uzanih prolaze među kućama. Osjetivši miris ribe uputi se jednom od sporednih ulicom nadajući se da će ga taj miris dovesti do mora. Bilo mu je neugodno, u mračnijem dijelu čak i strah, jer ljudi su prepoznavali stranca, pitajući se, ili se to njemu samo činilo, što će stranac u njihovoj, sporednoj ulici, zašto ne ide glavnom kako je to uobičajeno. Začuje pucketanje prstima, i kažiprst kako pokazuje na njega, pitajući ga: kamo ćeš, mali? Kristofor reče da traži luku. Ribarsku ili trgovačku, upita ga čovjek. Pokaže mu, još malo naprijed pa trećom ulicom lijevo. Prvi put osjeti da bi se mogao u Piombinu izgubiti, pokušavajući upamtiti put kojim je došao. Vrata kuća otvorena, ali glasovi se nisu čuli, niti je na ulici bilo ljudi. Treća lijevo. Uskoro je ugledao kraj ulice, obasjan jarkom svjetlošću. Na dobrom je putu, ovako može blještiti samo more obasjano suncem. Požuri prema svjetlosti.
Cijeli nastavak pročitajete na Morskom Prascu - http://www.morsko-prase.hr/2011new/index.php/pisanje-mora-mainmenu-26/akvarij-mainmenu-27/12483-kristofor-kolumbo-dio-etrnaesti