Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Koliko otoka ima naše more?

Nedavno sam, tko zna po koji put, sudjelovao u raspravi o istoj temi. Spontano se nametnula, dok se raspravljalo o ribarstvu, ulovima male plave ribe, njenom plasmanu i cijenama, o tvornicama ribljih konzervi i slane ribe... Pa smo došli do Kornatskog otočja... pa - koliko otoka ima u hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Da mi je samo znati koliko je puta postavljeno ovo pitanje i koliko je odgovora ponuđeno. I svatko tvrdi da je upravo njegova brojka precizna, najtočnija.
Koliko otoka ima naš Jadran? Pita me sugovornik i ne znam mu odgovoriti. Ili ne mogu! Nudim uopćeni odgovor - oko 1.240 otoka, otočića, hridi i grebena. Možda koja hrid više... Sugovornik nudi preciznu brojku - 1.252. Navodi i ime autora iz čijeg je rada preuzeo taj podatak. Usput dodaje, to ti je sigurno, autor je pedantan i pouzdan. Kao da ostali nisu, a brojke se razlikuju.
Hrvatski Jadran nazivamo morem tisuću otoka. U turističkom marketingu, stječe se dojam, ta se činjenica nedovoljno koristi. Reklamiramo mi tu brojku značajno veću od tisuće, čak Hrvatska turistička zajednica u svojim publikacijama navodi da imamo 1.244 otoka. Reklamiramo njihova prirodna bogatstva što su, još uvijek, velikim dijelom očuvana, ali to ne činimo dovoljno agresivno i nametljivo, kao oni čije se more i obala s našim ne mogu uspoređivati. Barem ne u tom bogatstvu otoka i njihovoj raznolikosti, ako se već oni mogu hvaliti većim brojem hotela, apartmana, restorana, marina i ostalom infrastrukturom.
Nekako smo u samohvali pomalo samozatajni, pa nam inozemni turisti često samo »otkrivaju« to naše bogatstvo, otoke i otočiće, a nadasve hridi i grebene. A, mi se onda žalimo da na našem moru rade što ih je volja, da se ponašaju onako kako mi ne želimo.
Da stvarno, koliko imamo otoka, koju brojku možemo smatrati valjanom, da ne kažemo »službenom«. Jer ta »službenost« nije uvijek odraz realnosti. Brojke su različite, zanimljivo je da su one s godinama rasle, u posljednjih stotinjak godina broj otoka hrvatskog Jadrana značajno se »povećao«. Navodimo neke podatke što smo ih pronašli u literaturi. Početkom 20. stoljeća, precizno 1911. godine, za more što je danas hrvatsko, odnosno istočnu obalu Jadrana, navodi se da ima 1.121 otok u najširem pojmu te riječi, od toga 71 otok, 641 otočić te 409 hridi i grebena. Puno godina kasnije - 1987. objavljen je podatak da se uz našu obalu nalazi 1.151 otok, odnosno 60 otoka, 653 otočića te 438 hridi i grebena. Brojka bliža nama, iz 1997. godine, još je malo veća. Po njoj imamo 1.185 otoka, od toga 718 otoka, 389 hridi (iznad površine mora) i 78 grebena (ispod površine mora). Ova je brojka prvi put publicirana već 1955. godine, ali je kasnije bilo novih pristupa istom zadatku. U nekim publikacijama navodi se i 1.250 hrvatskih otoka.
Posljednji rad, što su ga kartografi Geodetskog fakulteta u Zagrebu ocijenli najtočnijim do sada, objavljen je 2004. godine. Njegovi su autori Tea Duplančić Leder, Mendi Čala i Tin Ujević iz Splita, a objavljen je na engleskom jeziku u znanstvenom časopisu »Geoadria«, što izlazi u Zadru. Njihova je brojka - 1.246, i to 79 otoka, 525 otočića te 642 hridi i grebena. To danas mnogi prihvaćaju kao službeni podatak. Snagu mu daje činjenica što je dvoje autora tada radilo u Hrvatskom hidrografskom institutu, državnoj ustanovi u čijoj su nadležnosti, između ostaloga, i poslovi izmjera na moru.
Odakle takve razlike, pitanje je što se nameće samo od sebe. Nema danas u Jadranskom moru više otoka, nego što ih je bilo prije stotinu godina. Konačni podatak ovisi o definiciji otoka i otočića, a posebno hridi i grebena, te mjerenjima, odnosno mjerilu topografskih karata što se u takvu poslu koriste. U današnje vrijeme omogućeno je korištenje digitalnih karata, primjena suvremenih, sofisticiranih uređaja. Ne može se to uspoređivati s onime što su koristili austro - ugarski kartografi čije su karte, za ono vrijeme, imale veliku preciznost.
U tekstu objavljenom u časopisu »Geoadria«, naslovljenom: »Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene sa topografskih karata mjerila 1 : 25 000«, prihvaćena je suvremena definicija otoka utemeljena na preporukama Međunarodne hidrografske organizacije i predložena je klasifikacija otoka, otočića, hridi i grebena prema njihovoj površini. Prema toj definiciji »otok je dio kopna okružen morem površine preko 1 četvorni kilometar, otočić je kopno površine od 0,01 do 1, dok je površina hridi i grebena manja od 0,01 četvornog kilometra.« Topografska karta korištena za digitalizaciju je preciznija nego karte koje su korištene u ranijim radovima. Stoga je podatak o broju otoka, otočića, hridi i grebena, njihovoj duljini obalne crte i površini precizniji, navode splitski autori znanstvenog rada.

Cres i Krk
Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća obavljana su geodetska mjerenja Jadranskog mora, prvi put primjenom suvremene GPS tehnologije. Dio tog posla obavljao je Geodetski zavod iz Rijeke i tom prilikom došlo se do senzacionalnih podataka. Bili su takvi da se u prvom trenutku u njih teško moglo povjerovati. Pretpostavljalo se da je u pitanju greška, pa je rađena višestruka provjera. I, uvijek je dobiven isti rezultat - Krk nije najveći jadranski otok! Tadašnjom metodologijom izmjere dobivena je identična površina za Krk i Cres - površina oba otoka iznosila je 405,78 četvornih kilometara.
Pomalo sramežljivo, na jednom skupu s morskom tematikom, tu je informaciju, početkom 1993. godine, prvi javno objavio Ivan Krivičić, koji je u Geodetskom institutu vodio projekt jadranske izmjere. Gotovo istodobno, i neovisno od riječke izmjere, do sličnih su podataka došli i na Geodetskom fakultetu u Zagrebu. Čak su neka njihova tadašnja mjerenja pokazivala da je Cres veći za tri četvorna kilometra.
Sve dvojbe definitivno su rješene u tekstu što ga je objavila »Geoadria« - Cres je najveći jadranski otok, njegova je površina 405,7 četvornih kilometara. Krk je za pola kilometra manji - 405,2. Tom je prilikom istaknuto da se Cres nije povećao, niti Krk smanjio, nego je tako bilo oduvijek, samo su metode mjerenja davale drugačije rezultate. Ono što su početkom 20. stoljeća izmjerili austro - ugarski kartografi službenim se držalo skoro čitavo stoljeće.

Izvor: www.novilist.hr

ARHIVA