Juraga, platite mi mojih pola milijuna kuna
Splitski pomorac Ante Zoro, 61-godišnji upravitelj stroja, planirao je na brodu "Verzina" u vlasništvu šibenske tvrtke "Brodarstvo" odraditi polugodišnji ugovor, ali ovih se dana kući vratio nakon punih 20 mjeseci boravka na brodu i bez devet plaća, vrijednih oko 450 tisuća kuna, koje mu duguje kompanija.
Uz zapovjednika Gorana Stepanovića, pomorca riječkih korijena nastanjenog u Slavonskom Brodu, proteklih je sedam mjeseci bio jedini član posade broda koji je bez goriva, struje i plovidbenih svjedodžbi čvrsto usidren ispred luke Lome u afričkom Togu još od 10. studenoga prošle godine. Unatoč nezavidnoj situaciji u kojoj se našao nakon četiri desetljeća plovidbe svim svjetskim morima i zbog koje bi mnogi bacali drvlje i kamenje, Ante Zoro smireno nam govori da nije ogorčen na šibenske brodovlasnike Vitomira Juragu i Čedu Petrinu, jer je, posebice s Juragom, bio u stalnom telefonskom kontaktu. Iskusni splitski strojar kaže da ima razumijevanje za kompaniju koja se našla u poslovnom škripcu, ali ipak ne zaboravlja spomenuti da je posljednju plaću dobio u listopadu prošle godine, pri čemu je novac za posadu osigurao unajmitelj broda, a ne "Brodarstvo".
- Nismo bili gladni ni žedni, jer smo posredstvom unajmitelja broda i agenta, a potom i Međunarodne federacije transportnih radnika redovito bili opskrbljeni svime što nam je trebalo. Najveći problem bila nam je higijena, jer smo za tu svrhu koristili vodu iz brodskih tankova, pa čak i more. Budući da smo tijekom boravka na brodu potrošili preostale zalihe goriva, preko dana nismo imali struje, dok smo se preko noći snalazili s agregatom koji smo u međuvremenu dobili. Hranu smo pripremali na plinskom kuhalu - ističe naš sugovornik koji je, kako kaže, još uvijek iscrpljen, ali od borbe za povratkom kući.
- Izgubio sam desetak kila, a Stepanović skoro i petnaest. Imali smo hrane, nije u tome problem, nego je to posljedica nervoze - dodaje iskusni "kapo".
Prema njegovim riječima, "Verzini" je sudskim putem zabranjeno isplovljavanje iz Lomea zbog dugovanja brodovlasnika prema agentima, lučkim terminalima i serviserima. Navodno je riječ o nagomilanom "minusu" od najmanje 3 milijuna dolara, što će se teško naplatiti i u slučaju moguće prodaje 30 godina starog broda u rezalište. A isplatu teško zarađenih plaća upravo od tog novca očekuje i naš sugovornik...
- Dugo sam razmišljao hoću li se više uopće ukrcavati na brodove, zadnjih godina sve mi je teže padao odlazak od kuće. Budući da sam prije šest godina radio za iste brodovlasnike na brodu "Katina", koji je, evo, sada također u problemima, ponovno su me pozvali i prihvatio sam, činilo mi se da će sve biti u redu, jer smo odmah nakon mog ukrcaja u Singapuru, početkom prosinca 2010. godine, otišli u dok u Kinu.
To mi je bio pozitivan znak, ali ipak se ispostavilo drugačije - naglašava Zoro. Nakon pola godine počeli su problemi s Filipincima koji su činili 18 od ukupno 20 članova posade na vremešnom brodu za prijevoz sipkih tereta. Više puta su stupali u štrajk zbog neisplaćenih četiri-pet plaća, a Šibenčani su tada hrvatskom strojaru dugovali - 10 "bušti".
- Početkom lanjskog listopada Filipinci su ultimativno tražili iskrcaj, što im lučke vlasti nisu dopuštale, a nama Hrvatima su prigovarali zbog navodno boljih uvjeta iako nam je kompanija dugovala više nego njima. Najgore je što su vlasti u Togu oduzele osobne dokumente meni i zapovjedniku Stepanoviću, pa nismo mogli otputovati kućama sve dok na brod nije došla smjena, a to se mjesecima otezalo...
Razmišljali smo skočiti u more i preplivati do obale, iznajmiti brodicu da nas prebaci, pa čak i štrajkati glađu, ali nije bilo smisla to učiniti, jer opet ne bismo mogli napustiti tu afričku državu - dodaje iskusni "kapo". Nakon što je na "Verzinu" ukrcano zamjenskih pet članova posade, redom Togoanaca, tamošnje su službe dopustile da Zoro i Stepanović dotaknu čvrsto tlo pod nogama nakon gotovo godinu dana.
Sve se, kaže splitski pomorac, moglo riješiti puno ranije, samo da se osigurao čuvar broda, što bi smanjilo i troškove i traume.
- Ne vjerujem da ću više ići na brod, možda... Nije to zbog ovog zadnjeg ukrcaja nego mi je općenito sve teže odlaziti od kuće. Zdravlje sam ipak uspio sačuvati, sada se okrećem borbi za reguliranje statusa na kopnu i za zaostale plaće - staloženo će brodostrojar koji je svoj životni vijađ počeo 1971. godine na brodovima tadašnje "Jadroslobodne" iz Splita.
Kronologija jednog strojara
3. prosinca 2010. - Ante Zoro ukrcao se na "Verzinu" u singapurskoj luci, planirao je odraditi šestomjesečni ugovor 20. travnja 2011. - U tajlandskom Bangkoku ukrcali šećer za Afriku. Nekoliko dana čekaju u Singapuru na ukrcaj goriva jer trošak nije plaćen
1. lipnja - Počeo iskrcaj tereta u nigerijskom Lagosu
28. lipnja - Iskrcano oko 15 tisuća tona šećera, ali je brod najprije blokiran u luci zbog dugova serviseru, agentu i terminalu, pa potom 22. srpnja poslan na sidrište ispred Lagosa. Filipinski dio posade stupa u štrajk
28. listopada - "Verzina" isplovljava iz Nigerije prema Togu. Upravitelju Zori prvi i jedini put isplaćene zaostale plaće, svih 10 od ukrcaja
1. studenoga - Brod je privezan u Lomeu (Togo). Filipinci štrajkom traže iskrcaj
10. studenoga - "Verzini" zabranjeno napuštanje togoanskih voda. Brod poslan na sidrište ispred Lomea Sredina prosinca - Na brodu ostaje samo šest članova posade, sve je manje goriva
22. prosinca - Iskrcavaju se preostala dvojica filipinskih pomoraca, na "Verzini" ostaju samo Zoro i Stepanović. Dobivaju manju opskrbu
28. ožujka 2012. - Pomorci potrošili zalihe dizelskoga goriva. Lučke vlasti ne dopuštaju im iskrcaj bez dolaska smjene koja je posadi više puta uzaludno obećana
12. srpnja - Zoro i Stepanović prvi put na kopnu nakon desetak mjeseci
14. srpnja - Hrvatski pomorci stižu u domovinu
Što će reći inspekcije?
Šibensko "Brodarstvo", kako doznajemo, za sada nije pod strožim nadzorom nadležnih službi zbog problema sa životnim i radnim uvjetima donedavnih hrvatskih članova posade brodova "Verzina" i "Katina". Ipak, nije isključeno da se inspekcije sada dodatno angažiraju kako bi istražile poslovanje kompanije.
Izvor: www.slobodnadalmacija.hr