Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Još uvijek nema rješenja za ACI Slano

Općina Dubrovačko Primorje priječi spajanje marine na postojeću prometnicu i na taj način onemogućava dobivanje uporabne dozvole. Na mene se vrši pritisak da potpišem ugovor koji je protuzakonit i van mojih ovlasti. Šteta je neprocjenjiva. Imali smo rezerviranih oko 40 plovila za godišnji vez, a i dodatnih 90-tak potencijalnih godišnjaka

Najava privatizacije najveće nautičke grupacije u Hrvatskoj, tvrtke ACI, koja u sustavu ima 21 marinu na Jadranu, samo je jedna od tema za razgovor s direktoricom ACI-ja Doris Peručić. Ona otvoreno govori o aktualnom skandalu s blokadom otvaranja nove marine u Slanom, koja nosi ime osnivača ACI-ja Veljka Barbierija. Umjesto svečanosti Općina Dubrovačko Primorje odlučila je blokirati spajanje marine na pristupnu cestu, a taj potez Peručić otvoreno naziva ucjenom na koju ne želi pristati.

Investirali ste oko 60 milijuna kuna u marinu Slano, izgradnja je završena, a marina do daljnjeg zatvorena? Zašto se to dogodilo?
- Još uvijek se nadam da će se naći rješenje i da će marina barem dio sezone raditi, ali ACI svakako ne snosi odgovornost za nastalu situaciju. Glavni problem je u tome da Općina Dubrovačko Primorje priječi spajanje marine na postojeću prometnicu i na taj način onemogućava dobivanje uporabne dozvole. Radi se o svega 40-tak kvadrata koje treba asfaltirati. Nastavak tih radova Općina uvjetuje potpisivanjem ugovora kojeg su nam dostavili početkom lipnja, dan prije tehničkog pregleda, a kojim se traži od ACI-ja da financira izgradnju nove ceste u iznosu od 2,7 milijuna kuna i za nju ishodi građevinsku dozvolu. Ta cesta se ne nalazi u obuhvatu našeg koncesijskog područja, te ACI kao investitor nije dužan cestu graditi, niti po ugovoru o koncesiji niti temeljem izdane građevinske dozvole. Izgradnja ceste obveza je isključivo Općine Dubrovačko Primorje. Međutim, svega nekoliko dana prije najavljenog otvaranja marine oni su fizički spriječili radove na spajanju ceste, postavili su željeznu ogradu pod izlikom da se upravo na tom dijelu obavlja nekakva sanacija cijevi. Međutim nikakvi radovi se ne izvode. Obavijestili smo o tome građevinsku inspekciju, ali zasad bez učinka.

Ja sam za razgovor i dogovor, ali...
Na koji način ACI može zakonski pomoći Općini Dubrovačko Primorje i što je za vas sporno u prijedlogu sporazuma?
- Ja sam uvijek za razgovor i dogovor, ali ne pristajem na ucjene i prisilnu blokadu marine u Slanom. ACI može sudjelovati u sufinanciranju na zakonom dopušten način, ali ugovor predložen od strane Općine nije u skladu sa zakonom. Mi smo platili komunalni doprinos Općini u iznosu od 486.716 kuna. U cilju dodatne pomoći lokalnoj zajednici iskazali smo spremnost sufinancirati dio troškova izgradnje pristupne ceste, jer je i nama u interesu imati kvalitetan pristup marini. Zbog toga je krajem 2013. zaključen ugovor s projektantom, kojeg je Općina predložila, o izradi projektne dokumentacije. Nažalost, projektant nam u dvije i pol godine nije dostavio dokumentaciju, prekršio je sve uvjete i rokove utvrđene ugovorom i oglušio se na sve zahtjeve za dostavom izvještaja i dokumentacije. Zbog toga smo morali raskinuti ugovore, iako smo bili spremni platiti troškove projektiranja, koji su iznosili oko 140.000 kuna. Važno je reći da ACI nije nikada potpisao ugovor o financiranju izgradnje ceste, već samo za izradu projektne dokumentacije, kao i da smo od početka gradnje marine dali do znanja da smo spremni pomoći u sufinanciranju pristupne ceste. No da bismo uopće mogli znati visinu investicije i donijeti daljnje odluke trebao nam je cjelovit projekt. Pitam se, koji bi član Uprave ili Nadzornog odbora pristao potpisati financiranje bilo čega, a da pritom nema dokumentiranih saznanja o visini investicije, već da samo načelno zna da bi to moglo biti jedan, dva, pet ili sedam milijuna kuna? Potpisivanje takvog ugovora bilo bi štetno za Društvo i ne može se potpisati bez odobrenja Nadzornog odbora kojeg ACI trenutno nema, jer je mandat bivšim članovima istekao, pa novi NO treba biti imenovan 18. srpnja na Skupštini Društva.

Kada ste dobili projekt na uvid?
- Tek 17. svibnja ove godine dobili smo ga preko načelnika Općine gosp. Knežića. Projektant je iz nekog razloga komunicirao isključivo sa Općinom, a ne sa ACI-jem. Ispada da smo trebali platiti projektiranje, a da samo Općina komunicira s projektantom. Do tog datuma nismo niti znali kolika bi mogla biti procjena investicije pa se nije ni mogla donijeti odluka o visini sufinanciranja. Ovdje je jednostavno riječ o ucjeni. Na mene se vrši pritisak da potpišem ugovor koji je protuzakonit i van mojih ovlasti, a zauzvrat će nam Općina po potpisu ugovora dopustiti spoj na cestu i omogućiti dobivanje uporabne dozvole. Takav ugovor nije prihvatljiv i o tome sam na vrijeme informirala nadležne u Ministarstvu prometa i Ministarstvu turizma, kao i u županiji Dubrovačko-neretvanskoj.

Postoji li uopće mogućnost dogovora?
- Ne pristajemo na ucjenu i prisilu. Uostalom, postoje i druge mogućnosti koje Općina može iskoristiti za financiranje, primjerice kroz bespovratna sredstva EU-a i to za 100 posto iznosa investicije. Naravno, Općina bi kao jedini mogući investitor trebala pripremiti projektnu dokumentaciju i aplicirati na natječaj Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova. ACI je i u tom segmentu spreman pružiti potrebnu pomoć. Dakle, postoji više rješenja i nikada nije bilo sporno da ACI može i želi sudjelovati u sufinanciranju na zakonom dopušten način. Ministar Butković i ministar Kliman, kao budući predsjednik i potpredsjednik Skupštine Društva, pokazali su volju i spremnost riješiti problem, jer su svjesni važnosti investicije.

Međutim, ništa nisu postigli?
- Konkretnih rezultata nije bilo. Ministri su pokušali pomoći, ali to nije dalo rezultate, jer su naišli na otpor tijela lokalnih vlasti. Prošlog tjedna, 28. lipnja održan je sastanak u Ministarstvu prometa, gdje su bili i predstavnici Ministarstva turizma, Ministarstva graditeljstva i ACI-ja. Bio je to pokušaj da problem riješimo, načelnik Općine Nikola Knežić je bio na telefonskoj liniji i dogovoreno je da ACI potpiše sporazum u kojemu će iskazati namjeru sufinanciranja izgradnje ceste sukladno mogućnostima i odluci NO-a bez da se u sporazum unose iznosi, jer to trenutno nije moguće. Svaki iznos veći od milijun kuna mora ići na odobrenje NO-a, jer je takva procedura propisana Statutom Društva. Novi NO treba biti imenovan 18. srpnja na glavnoj skupštini, a to je još jedna otegotna okolnost.

Jesu li resorni ministri tražili da potpišete sporazum sa obvezom ulaganja od 2,7 milijuna kuna?
- Naravno da nisu. Pa i oni su svjesni da ja nemam ovlasti potpisivati takve dokumente. Na sastanku je usuglašeno da se Općini Dubrovačko Primorje ponudi sporazum o namjeri sufinanciranja, na način da ACI preuzme trošak projektne dokumentacije i obveže se sufinancirati izgradnju pristupne ceste prema mogućnostima i odluci NO-a. Takav sporazum je poslan načelniku Općine odmah nakon sastanka u Ministarstvu. Nikakvi iznosi nisu se spominjali. Općina je sporazum vratila sa uvjetom da ACI financira cestu u udjelu od 70 posto traženog iznosa. Umjesto prvog iznosa od 2,7 milijuna kuna sada su tražili 70 posto, što bi iznosilo oko 2 milijuna kuna. Naravno da takav sporazum nismo u mogućnosti prihvatiti. Za takav iznos prvo trebate imati detaljnu analizu i popratnu dokumentaciju koju morate predočiti Nadzornom odboru kojeg trenutno nemamo, a i ugovori koji reguliraju takve iznose ne potpisuju se na jednoj stranici već predstavljaju opsežne dokumente koji moraju detaljno definirati prava i obveze obiju strana.

Da ste potpisali ponuđeni sporazum što biste osobno riskirali?
- Prekršila bih svoje ovlasti. Bez suglasnosti NO-a takav iznos ne mogu potpisati, maksimalno dozvoljen iznos je jedan milijun kuna. U jednom trenutku u Općini su, kao da je riječ o kakvom cjenkanju, rekli da pristaju i na dva milijuna kuna. A kao finale poslali su zadnji pismeni prijedlog da ACI »rascjepka« nabavu i da potpišemo obvezu plaćanja dva puta po milijun kuna. Drugim riječima, poučavaju nas kako zaobići proceduru u kojoj je striktno propisana obveza suglasnosti NO-a. Prošlog tjedna ponovo smo održali sastanak s načelnikom Općine, ali je i dalje inzistirao na točno određenom iznosu. Pritom treba znati da je sporna cesta i sada dovoljno kvalitetna da može servisirati potrebe marine. Još uvijek nije ishođena građevinska dozvola tako da ni gradnja ne može uskoro započeti, jer se moraju riješiti i imovinsko pravni odnosi na trasi. Vrlo je vjerojatno da će se cesta moći graditi tek za godinu ili dvije. Dakle, vremena za pregovore ima, ali im je ovaj trenutak bio vrlo pogodan za ucjenu.

Očito da vam u Općini Dubrovačko Primorje ne vjeruju?
- Njihov najjači argument je da se oni žele osigurati odmah, jer se ne zna što se može dogoditi ako ACI dobije drugog vlasnika. Ispada da se privatnog vlasnika ne može lako ucjenjivati, ali se tvrtki u većinskom državnom vlasništvu to slobodno može činiti. Prema svemu što se događa izgleda da može. Nažalost nitko neće odgovarati za ovakvo ponašanje i što nova marina zjapi prazna. Čini se da je opći stav: "Pa što vama znači tih 2,7 milijuna na investiciju od 60 milijuna kuna?" Zanima me kako bi se ponašali da su to njihovi milijuni i da li bi potpisivali takve sporazume. Kao direktorica dužna sam štititi interese društva i osigurati da društvo posluje sukladno zakonu. Ako se zaklinjemo u pravnu državu i transparentnost, ne možemo kršiti zakon jer to nekome u određenom trenutku odgovara. Prema izjavama dubrovačko neretvanskog župana ja sam obećala financirati cestu, što nije istina i to je njegovo tumačenje naše spremnosti da se pomogne lokalnoj zajednici. Nažalost, Općina Dubrovačko Primorje za ovakvo protupravno postupanje uživa punu podršku županije.

Vi ste iz Dubrovnika, smeta li vas što se ovaj skandal događa upravo u vašem kraju?
- Žao mi je zbog toga i tužna sam. Posebno me žalosti da se podrazumijeva da bi, s obzirom da sam iz Dubrovnika, trebala potpisati bilo kakav sporazum, jer se radi o mom kraju. Da je netko drugi u pitanju možda ne bi tako otvoreno ucjenjivali. Nevjerojatno mi je da se u dijelu lokalnih medija ACI postavlja u ulogu negativca u cijeloj priči. Otpočetka ističemo da smo spremni pomoći i pritom samo tražimo da se poštuju zakoni, procedure i interni akti tvrtke. Kad govorimo o investicijskoj klimi ovo je primjer kako stvari funkcioniraju. Teško je zamisliti ozbiljnog investitora koji će doći na područje gdje načelnik jedinice lokalne samouprave neposredno pred završetkom investicije sve odlučuje stopirati protupravnim postupanjem. To je izrazito loša poruka svim budućim investitorima.

Niste član niti jedne političke stranke. Mislite li da bi se blokada marine Slano lakše riješila da jeste?
- Iskreno govoreći, vjerojatno bi to pomoglo. Osobno nemam političkih ambicija niti sam ih ikada imala. A nakon ovog iskustva još sam sigurnija da ne želim u politiku.

Kako ocjenjujete suradnju s bivšom, a kako sa sadašnjom tehničkom Vladom? Je li bilo političkih pritisaka da odete iz ACI-ja?
- Generalno je suradnja bila dobra. S bivšom Vladom smo duže radili i suradnja je bila jako dobra. Sa sadašnjom Vladom smo malo vremena surađivali, ali mogu reći da su bili kooperativni. Nažalost u rješenju problema ACI marine u Slanom nije bilo uspjeha.

Vi ste se dosta otvoreno izjasnili da ACI može samostalno provoditi investicije i razvoj te nije potrebna privatizacija. Tehnička Vlada je ozbiljno računala s privatizacijom ACI-a i to po ubrzanom postupku. Bi li ta odluka bila pogrešna?

- Nisam apriori protiv privatizacije, već sam protiv toga da se odluke donose preko noći, da se ide u privatizaciju bez jasnog cilja. Upozoravala sam da ACI ne treba strateškog partnera koji će donijeti financijska sredstva, jer ACI može osigurati investicije iz vlastitih izvora a i svaka financijska institucija, bila bi i više nego voljna poslovno surađivati s ACI-jem. Kada govorimo o investicijama, daleko veći problem predstavljaju nesređene zemljišne knjige i neriješeni imovinsko-pravni odnosi, a tu bi i strateški partner bio nemoćan.

ACI je jedinstvena tvrtka, koja nudi brojne mogućnosti utjecaja na razvoj nautičkog turizma na cijelom Jadranu. Nije li apsurdno željeti da se država odrekne takve tvrtke, koja pritom donosi i redovnu dobit?
- To je logična teza. Međutim, sve ima svoje dobre i loše strane. Primjerice, da je ACI u privatnom vlasništvu lokalna vlast se zasigurno ne bi mogla ponašati na ovaj način kao u Slanom. Odluke bi se mogle brže donositi i bili bismo tvrtka koja može brže odgovarati na zahtjeve tržišta. Većinski vlasnik je država, ali ACI ima i druge dioničare. Ključno je donijeti dugoročnu odluku o budućnosti društva što mora učiniti vlasnik.

Puno se govorilo o interesu turske grupacije Dogus za ACI pogotovo u vrijeme nedavne posjete turskog predsjednika Erdogana Hrvatskoj?
- Nemam o tome konkretnih informacija osim iz medija. Dogus grupa ima gotovo 11 posto vlasničkog udjela u ACI-ju i s njima imamo dobru i korektnu suradnju. Osim njih i ADRIS grupa je iskazala svoj interes. S njima također imamo vrlo dobru suradnju na povezanim investicijama u Rovinju, gdje ACI provodi rekonstrukciju marine, a ADRIS radi na rekonstrukciji Hotela »Park«. Uspješno rješavamo zajedničke probleme i ostvarujemo dobru suradnju s lokalnim vlastima.

Kad govorimo generalno o državnoj politici čini se da konstantno nedostaje razumijevanje značaja ACI-ja i nema vizije dugoročnog razvoja?
- Kod svake strateške odluke mora se voditi računa o značenju ACI-ja za hrvatski nautički turizam. Često nema svijesti o tome koliko je ACI kompleksan sustav i koliko daljnji razvoj ovisi o svakodnevnom savladavanju administrativnih prepreka. Svakako se vlasnik treba odrediti o dugoročnom smjeru razvoja ACI-ja, a to je opet povezano s trajanjem koncesije. Prije eventualne odluke o obliku privatizacije ili dokapitalizacije treba riješiti pitanja trajanja koncesije te riješiti problematiku imovinsko pravnih odnosa u marinama jer su to najveće prepreke budućim investicijama, a time i razvoju. Koncesije ističu 2030., a u periodu od 14 godina ne možemo govoriti o profitabilnosti velikih ulaganja osim onih već započetih.

Izvor: www.novilist.hr

ARHIVA