Iz pulskog akvatorija izvadili tisuće granata
Minskih polja nema samo na kopnu, već i u moru. Potvrđuje to i činjenica da su u četiri godine postojanja Samostalnog odreda za podvodna djelovanja Pula, koji je bio sastavni dio Pomorskog zapovjedništva za sjeverni Jadran, iz mora s istočne i zapadne obale Istre izvađene tisuće granata bivše JNA i uništeno nekoliko desetaka avionskih bombi i mina zaostalih iz Drugog svjetskog rata.
Jedan od 20-ak pripadnika tog odreda, Puljanin Miodrag Buzurović, za naš list svjedoči o "poljima" granata koje su početkom 90-ih vadili na širem pulskom akvatoriju.
- Nismo znali u što se upuštamo. Bili smo odreda sportski ronioci koji nisu puno znali o oružju. Poslali su nas da vadimo teško naoružanje i mi smo to činili. Nitko od nas nije znao jesu li bačene granate međusobno povezane i hoće li eksplodirati kad ih pomaknemo. Iz mora smo u četiri godine izvukli granata u vrijednosti više od 25 milijuna eura, procjenjuje Buzurović.
Naime, te su se granate, koje je bivša JNA bacila u more prije nego što su njeni vojnici napustili kasarne u Istri, nakon vađenja iz podmorja dopremale u radionicu i osposobljavale za daljnja djelovanja. Barut se sušio, upaljači mijenjali, a mesingane čahure samo su se trebale ocijediti.
Da kupanje u Puli početkom 90-ih nije bilo nimalo sigurno, pokazuje poduži videozapis koji nam je Buzurović ustupio. Dvosatni snimak prikazuje podmorje poluotoka Muzil, gdje je na stotine granata prekrivalo morsko dno. Njih su očito vojnici JNA bacali s visokih stijena, jer su se nalazile u neposrednoj blizini obale. Neke je, pak, morska struja odnosila i dalje.
Pulski su ronioci granate pronalazili i na šest milja od otočja Brijuni. Njihovo izvlačenje je trajalo danima. Buzurović kaže da su u godinu dana boravili i do 300 dana na moru. Ronilo se stalno.
Buzurović upozorava da oko rta Marlera i dalje u moru vjerojatno ima zaostalih eksplozivnih naprava iz Drugog svjetskog rata. Kaže nam da ih u tom području ribari sa svojih brodova iskrcavaju u more. Naime, Kvarner je, prema njegovim riječima, i dalje pun zaostalih bombi, a ribari ih znaju dignuti u svoje mreže. Da ne bi imali komplikacije s policijom, najčešće se riješe tih bombi tako što ih ispuštaju na njima dobro znanu poziciju, gdje nitko ne ribari, niti se obavljaju bilo kakve podvodne aktivnosti.
- Plivajući smo pretraživali svaki pedalj obale, a na otvorenom moru područja za koja smo sumnjali da su kontaminirana. Od države nismo dobili ništa, a vadili smo granate koje su vrijedile po tisuću maraka svaka. I ne samo to, država nas je na kraju i zaboravila, izbrisala. Mi smo kao jedinica izbrisani iz evidencije. Ne postojimo. Kad umremo, nećemo dobiti ni plotun, ogorčeno nam priča Buzurović.
Izvor: www.glasistre.hr