Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Hvataju dobar vitar za Tokio

Premda se za njih dvije može reći kako su prave suprotnosti, nemaju skoro ništa zajedničko osim jedne velike ljubavi prema jedrenju, na brodu su itekako - uigrane. Mlađa je kormilarka, starija je flokistkinja, a obje čine CRO20 sailing team!

Hana Dragojević i Ana Zelić iz splitskog JK Labuda, trenutno su jedina ženska hrvatska posada u olimpijskom dvojcu "470". U klasi u kojoj su Šime Fantela i Igor Marenić (JK Uskok-Zadar) prije godinu i pol, osvojili u vodama Rio de Janeira prvo olimpijskog hrvatsko jedriličarsko zlato. A sada ove dvije cure, 17-godišnja Hana i 22-godišnja Ana, žele vizu kako bi i one zajedrile na Olimpijskim igrama 2020. godine u akvatoriju Tokia.
- Zato i CRO 20 na jedru, sve nam je u znaku Olimpijskih igara - u priču nas uvodi Goran Martinović, trener cura koje su pod njegovom paskom od lipnja minule godine, od kada im je klub kupio jedrilicu staru deset godina, no s dobrim pedigreom - radi se o dvosjedu u kojem su Šime i Igor osvojili svjetsko juniorsko zlato. Premda bi djevojkama više odgovaralo da one imaju novi brod pa da u njemu pišu svoju povijest, zadovoljne su i sa ovim nešto starijim "ljepotanom" na kojem su svladavale prve korake jedrenja u dvoje.
- Iako je u početku bilo više ronjenja nego jedrenja, ja sam više panulavala u moru nego visila na boku broda. Pa ona nespretna uhodavanje pri viradi kada sam se brzo trebala otkačiti s trapeza, češće je završavalo petljanjem, nego gracioznim preletavanjem s jednog na drugi bok broda - kroz osmijeh nam zbori Ana, inače studentica treće godine Prirodoslovno matematičkog fakulteta, smjer matematika i fizika, koja je sada preuzela ulogu flokistice.
- A ja sam skoro na svakom treningu gubila po jedne očale. Ribicama su doplovile barem tri... Postale su mi noćna mora, pa ih više i ne nosim - smije se Hana, koja sada ima ulogu kormilarke pa ispadne da ona mlađa zapovjeda starijoj kolegici.
- Nema vam toga na moru, na regati. Sve dogovaramo zajedno. Kada ja bolje vidim regatno polje i protivnike ispred sebe, onda ja zapovjedam, a u drugim situacijama Hana. Sve se u dvosjedima radi zajedno - pojašnjava Ana, kao i to odakle im uopće ideja zajedriti u dvojcu, u klasi koja polako izumire na Jadranu. Organizirati regatu gdje će na regatnom polju biti dovoljno posada u "470", "420" ili u novijoj "49er" klasi, postala je prava noćna mora za hrvatske klubove. Jednostavno nema dovoljno flote za pravo natjecanje.
- To je i nama problem, nemamo sparing partnera na moru, tek kada otputujemo na neku regatu vani, mogu snimiti koliko su cure napredovale dodaje trener Martinović, dok nas Ana vraća na početak same priče - kako su dvije cure odlučile zajedriti zajedno: ‘S kim nego s Hanom?'
- U klasi "laser radial" sam bila godinu dan bez trenera, stagnirala sam i u dogovoru s klubom, odlučili smo pokušati u dvojcu. A s kim nego s Hanom! Željele smo kao i Zadranke Enia Ninčević i Romana Župan, zajediriti na Olimpijskim igrama. One su hrvatske boje branili u Londonu 2012., a valjda ćemo mi osam godina kasnije uspjeti to napraviti u Japanu.
U tim nastojanjima, cure treniraju sve u šest! Nije ih usporila ni Hanina ozljeda koljena, redovito su na moru, pod paskom trenera Gorana, koji zna i vikati kada nešto loše naprave, no noćna im je mora kada on - šuti.
- Ako je muk u komunikaciji, onda smo stvarno krive! - pojašnjava nam Hana, koja je učenica trećeg razreda sportske gimnazije Vladimir Nazor.
A kako i njene školske ocjene kontrolira Goran, pojasnile su nam onu različitost s početka priče.
- Moram priznat kako sam kampanjac, učim samo kada treba, dok je Ana pravi štreber, uvijek je spremna, sve polaže u roku. I to još matematiku i fiziku - iskrena je Hana, pa daje kompliment sportskoj partnerici:
- No uz nju se i ja popravljam. Sada smo sve manje suprotnosti.
- Zajedno dobijamo žulje od konopa, zajedno se topimo u moru, zajedno krotimo valove i vjetar.
- Ništa nije lako, treba imati i snage i izdržljivosti, treba svladati tehniku jedrenja u dvoje - koncizno je djevojkama trener Goran još jednom i ispred nas iznio zadatke koje ih čekaju ako žele ostvariti olimpijsku normu.
- Moraju biti među 20 najboljih nacija, od njih 40 koliko ih jedri u ovoj klasi, kako bi zajedrile na Olimpijskim igrama.

Osam normi se dijeli početkom kolovoza na Svjetskom prvenstvu u Aarhusu. Nakon toga slijedi i juniorsko Svjetsko prvenstvo u Rimu pa se treba dobro pripremiti i zajedriti što bolje u jakoj konkureciji Britanki, Slovenki, Nizozemki, koje caruju u "470". Prvi jaki ispit nam je u bugarskoj Varni sredinom svibnja na Europskom prvenstvu. Puno regata, puno planova, još da je dobrih rezultata i eventualno novi brod, nova oprema... - s uzdahom nam zbori plan putovanja i nastupa trener Martinović, kojeg osim usavršavanja tehnike na moru njegove ženske posade, muči i novac.

Vrijednost novog broda sa jedriljem je oko 20.000 eura (usporedbi rade njihov vrijedi tek 3000 eura), a bez brzine koju vam osigurava nova oprema, teško ste konkurentni na regatnom polju. Pa kada se još zbroji 30.000 eura za godišnji plan putovanja, priprema i sudjelovanja na regatama, ima dovoljno razloga Martinović za brigu. No i za optimizam:

Zajedrile su cure na juniorskom europskom prvenstvu lani na talijanskom jezeru Garda, pa na još nekoliko u Italiji. Na zadnjoj voženoj u Imperiji sasvim su ravnopravno jedrile sa curama iz svjetskog vrha. Za sada dovoljni pokazatelji kako se uhodava jedna dobra ženska posada u klasi "470", odnosno "štiriju" kako tepaju morski vukovi ovoj klasi.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr

ARHIVA